Dragi vjernici, braćo i sestre po uskrslome Kristu: Ovo je dan što ga učini Gospod: kličimo i radujmo se u njemu! (Ps 118,24). Radujmo se danas na ovaj blagdan nad blagdanima jer Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću satre smrt i mrtvima u grobovima život darova! (Uskrsni tropar). Svoje uskrsno veselje dijelit ćemo s drugima kroz sljedećih 40 dana pozdravljajući se riječima: Hristos voskrese! Voistinu voskrese! Krist uskrsnu! Doista uskrsnu!

Ovogodišnji Uskrs nama grkokatolicima Križevačke eparhije posebno je radostan jer ga slavimo u našoj Jubilarnoj godini. Naši preci na ovim prostorima slavili su ga stoljećima uz čvrstu vjeru u uskrsnuće. Ta ih je vjera nosila kroz sve terete života. Na nama je da svoju duhovnu baštinu dobro poznamo, da ju živimo i na svoju djecu prenosimo. To je zalog budućnosti naše Grkokatoličke Crkve.

Slaviti Uskrs znači slaviti život i to život koji nema kraja, život vječni u zajedništvu s Presvetom Trojicom – Ocem i Sinom i Svetim Duhom, u zajedništvu s presvetom Bogorodicom i sa svima svetima. To zajedništvo Boga i uskrsloga i proslavljenog čovjeka sastoji se u Ljubavi koja je jedina povezujuća snaga. Ovozemaljski život samo je jedna kraća ili dulja priprema za tu vječnost. Stoga naše misli, riječi i djela naša trebaju biti usmjerena prema konačnom sjedinjenju s Bogom našim, koji nas je po svojoj neizmjernoj ljubavi stvorio na sliku i priliku svoju, koji je i dalje ostao uz nas kad smo ga iznevjerili kršeći njegovu zapovijed. Nije nas ostavio u tom stanju grješnosti kao siročad (Iv 14,18), u beznađu, nego je odlučio siđi s nebesa tu među nas – postao je čovjekom. Uzevši našu ljudsku narav, On ju je po svojoj božanskoj naravi uzdigao u nadnaravni život, On nas je pobožanstvenio. Time smo opet postali djeca Božja, miljenici Božji, štoviše njegova najuža rodbina – i majka, i brat i sestra (usp. Mk 3,35). Da bismo to doista i bili, Isus od nas traži da vršimo volju Božju, ono što Bog želi. A On želi da njegovu riječ slušamo, da ju pohranimo i prebiremo u svome srcu (usp. Lk 2,19) poput presvete Bogorodice. Njegova riječ zove se Evanđelje, Radosna vijest. Svakodnevno do nas dopiru samo žalosne vijesti iz naše najbliže okoline, iz naše domovine i iz cijeloga svijeta. One su na prvim stranicama novina, u prvim vijestima radija i televizije. Čovjek je u napasti da zaključi kako ništa dobra na ovom svijetu nema. Međutim, Bogu hvala, nije tako. Ljubavi i dobrote ima posvuda. U srcima mnogih i mnogih ljudi. To su oni pravednici Božji koji Riječ Božju slušaju i po njoj žive. Oni su istinska sol zemlje (Mt 5,13), oni su svjetlost svijeta (Mt 5,14). Oni su garancija budućnosti naraštaja ovoga.

Nažalost, većina kršćana ne mogu se ubrojiti u te pravednike, jer je njihova vjera ostala na površini, bez dubokih korijena. Stablo bez korijena. Nema šanse da takvo stablo rodi dobrim plodovima (usp. Mt 7,17). I onda imamo ono što imamo. Kad Bog nije u središtu čovjekova života i kad čovjek ne živi u strahu Božjem, to jest kad ne osjeća odgovornost prema Bogu za svoje riječi i djela, onda mu u životu ništa nije sveto. Takvom čovjeku u mislima je da se pod svaku cijenu dokopa vlasti kako bi se igrao maloga boga vladajući drugima i o njihovim sudbinama odlučujući; da se bez rada – krađom dokopa tuđega novca: i onoga društvenoga i onoga privatnoga; služi se podmićivanjem ljudi u policiji, u državnom odvjetništvu i u sudstvu da mu se ne uđe u trag; pa i život drugih ništa mu ne znači ako treba prikriti svoju zloću. U svakom čovjeku, u manjoj ili većoj mjeri, zbog grješne naravi postoje te nekakve zle silnice koje, ako se ne kontroliraju, mogu dovesti do strašnih posljedica.

Samoga sebe staviti pod kontrolu nije lako postići. Potrebna je jaka volja i čvrstoća osobnosti. Svjesni kršćani znaju da sve to ne mogu postići sami po sebi. Prepuštaju se Bogu i njegovoj pomoći koja se zove milost. Mi tu milost dobivamo po uskrslome Kristu snagom Duha Svetoga. Duha po kojem se Sin Božji utjelovio pod srcem presvete Bogorodice i po kojem je On Krist i uskrsnuo. Tako i nas taj isti Duh Božji prosvjetljuje, oživljuje i posvećuje. Samo po Duhu Božjem mi se možemo riješiti staroga, grješnoga čovjeka i postati novim čovjekom, Božjim čovjekom. Potrebna je dakle naša suradnja s Bogom, naša otvorenost, svijest o potrebi obraćenja. Kad se takvo čudo u nama dogodi, a to je najveće čudo, onda tek za nas počinje pravi život. Onda ćemo sve nedaće života gledati sasma drugim očima, svjesni da je križ utkan u naše spasenje. Onda ćemo se radosni ustajati i radosno lijegati u svoje postelje. Onda ćemo ljude oko sebe i Božju prirodu gledati sasma drugim očima i znati se radovati, jer sve to gledat ćemo Božjim očima koji sve voli i sve ljubi. To je onda zapravo naše uskrsnuće. Tek tako obraćeni kršćanin u stanju je radovati se Uskrsu kao novom životu i zapjevati: Uskrsnuća je danas dan! Prosvijetlimo se slavljem i zagrlimo jedan drugoga! Nazovimo braćom i one koji nas mrze, oprostimo jedni drugima snagom uskrsnuća te zapjevajmo: Hristos voskrese iz mertvih, smertiju smert poprav i suščim vo grobjeh život darovav!
Uskrsnuća je danas dan! Prosvijetlimo se duhom, narodi, jer ovo je Pasha Gospodnja – prijelaz iz smrti u život! Sa zemlje na nebo Krist Bog povede nas koji pobjedonosnu pjesmu pjevamo: Krist uskrsnu iz mrtvih!
Neka se vesele nebesa kako dolikuje i zemlja neka se raduje, i sav svijet vidljivi i nevidljivi neka slavi slavlje, jer iz mrtvih ustade Krist, veselje vječno!
Blistaj, blistaj se, novi Jeruzaleme, jer slava Gospodnja tebe obasja! Klikći sada i veseli se, Sione! I ti, prečista Bogorodice, raduj se jer iz groba ustade Čedo tvoje! (Stihire uskrsne jutrenje).

Svećenicima, monahinjama, bogoslovima i tebi, narode Božji okupljen u Križevačkoj eparhiji, neka je pun duhovne radosti i veselja ovaj naš jubilarni Uskrs!

Uskrs, 2012.

Nikola Kekić, biskup križevački