Vidjevši uskrsnuće Kristovo, poklonimo se Gospodu Isusu Kristu, jedinomu bezgrješnomu!
Križu se tvome klanjamo, Kriste, i sveto uskrsnuće tvoje hvalimo i slavimo!
Ti si Bog naš, osim tebe drugoga ne znamo i ime tvoje zazivamo.
Dođite, svi vjernici, poklonimo se svetomu Kristovu uskrsnuću, jer po Križu nasta radost svemu svijetu! Vazda blagoslivljajući Gospoda, slavimo njegovo uskrsnuće. Raspeće on pretrpi, smrću smrt uništi!

Ovo je uzvišena molitva puna radosti i veselja koju molimo svake nedjelje nakon pročitanog uskrsnog evanđelja. Naime, za prve kršćane, pa tako i za sve kršćane kroz protekla dva tisućljeća života Crkve Kristove nedjelja je povlašteni dan u tjednu, prvi dan u tjednu, dan koji je na poseban i jedinstven način posvećen od bogočovjeka Isusa Krista, Sina Božjega, koji je na taj dan slavno uskrsnuo pobijedivši tako ono što sa strahom Božjim svi mi smrtnici očekujemo, a to je naša smrt. Smrt je ovozemni svršetak svakoga čovjeka. Dan kada se opraštamo od ovozemnika i od svega što nas je za života vezalo. Božji dio našega žića, dah života Božjega kojega smo primili u času našega začeća, naša besmrtna duša odijeljuje se od našega smrtnoga tijela i vraća se u svoje vječno Izvorište, Bogu Stvoritelju. A tijelo naše bit će molitvama ispraćeno od naših najmilijih, prijatelja i znanaca, na posebno mjesto i položeno u zemlju od koje je čovjek i stvoren. Dok budu živjeli oni koji su nam bili blizu, dolazit će na naš grob, katkad položiti koji cvijetak i zapaliti svijeću. Kasnije, kad i oni umru, spomen na nas ostat će možda samo u Matici umrlih.

No ipak ima Netko tko uvijek misli na nas i nikada nas ne ostavlja i ne napušta, Netko tko je uvijek s nama. To je Onaj koji je iskusio svu dramu našega života na zemlji, nama u svemu jednak osim u grijehu – Isus Krist, utjelovljeni Bog. Bog je kao majka u kojoj djeca uvijek nalaze svoje utočište. Ona shvaća i krive korake svoje djece. Njezina ljubav djecu vraća na pravi put. Tako je i glavno Božje “oružje” upravo ljubav prema njegovim stvorenjima, prema bićima koji su njemu najsličnija i najdraža. Ta Božja ljubav pratila je sav ljudski rod od Adama i Eve pa sve do nas, a pratit će i buduće naraštaje sve do svršetka svijeta. Pa ima li onda čovjeka koji bi takvoga Boga odbio ne želeći s njime biti prijatelj. Nažalost, ima. Svjesno ili nesvjesno svakome se čovjeku u životu događaju takvi nečasni i čovjeka nedostojni čini. Kad god činimo nešto što se protivi Božjoj volji, mi se svrstavamo u Božje neprijatelje, a to onda konačno znači u neprijatelja samoga sebe. To je samouništenje, potpuni mrak i ništavilo. Strašno da strašnije ne može biti!

Čovjek je uzvišeno biće od kojega se traži da danomice vrši odabir. Jesi li za Boga ili protiv Njega, jesi li za ljubav ili mržnju, za istinu ili laž, za pravdu ili za nepravdu, za mir ili za svađe i sukobe. Jednom riječju: jesi li za Kraljevstvo Božje ili za Kraljevstvo koje ti nuđa neprijatelj Boga i čovjeka Sotona? O tom odabiru ovisi čovjekova sreća kako ovdje na zemlji tako i na nebesima.

Godina vjere, koju je 11. listopada 2012. proglasio tadašnji papa Benedikt XVI. a koja će završiti 24. studenoga ove godine, vrijeme je za duboku obnovu u korijenu. Sliku Božju u čovjeku koja je u mnogih kršćana postala neprepoznatljiva valja u to sveto vrijeme ponovno obnoviti. Obnova je međutim ne događa u tren, preko noći. To je dugotrajan proces i od čovjeka iziskuje velike napore uma i srca. Najprije nam je postaviti dijagnozu. Od koje ili od kojih sve bolesti duhovne naravi bolujem? Nakon tog dubinskog istraživanja moram tražiti načina kako da si pomognem, kako sam sebe izliječiti. Koji će mi lijek najviše i najbrže pomoći? Uzdamo li se kod toga samo u sebe i misleći da ćemo izlječenje lako provesti, grdno se varamo. Čovjek je naime toliko ranjen grijehom da nije u stanju sam sebe liječiti i izliječiti. Naše odluke da ćemo se promijeniti na bolje često stoje na staklenim nogama, bez pravog uporišta. Bog jedini čovjeku daje ispravo shvatiti i htjeti. “Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati” (Fil 2,13). Bog čovjeku daje snagu, milost svoju da uvijek ide naprijed. Pa ako nam se po nesreći dogodi da padnemo u grijeh, On će nam opet, po sto puta, pružiti svoju ruku, podići nas i ohrabriti da idemo dalje njegovim putem.

Kao što je cilj života Isusa Krista ovdje na zemlji bio Križ na Golgoti, mjesto žrtvovanja neporočnoga Jaganjca Božjega za pali ljudski rod, a zatim njegovo slavno uskrsnuće i proslava na nebesima, i nama je ići istim putem. To nam je Isus i rekao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9,23). Bez križa, naime, nema ni uskrsnuća. Jedno s drugim usko je povezano. Zato časteći sveti Križ Gospodnji molimo: “Križu se tvome klanjamo, Vladaru, i sveto uskrsnuće tvoje slavimo” (liturgijski himan). Svaki od nas ima sebe osobno razapeti, razapeti u sebi staroga grješnoga čovjeka. Tek iza toga čovjek postaje novi čovjek obučen u milost Božju, tj. tek tada ponovno postaje slika Božja. Sveti Pavao kaže: “(S Kristom) suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsnuli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime” (Kol 2,12-13). Uskrsnuće je temelj naše vjere. Sve što nam se u životu događa treba gledati očima uskrsnuća. Mi živimo za budućnost, za uskrsnuće. Za “novo nebo i novu zemlju” (Otk 21,1).
Draga braćo i sestre, Bog nas je u večernjim satima u srijedu, 13. ožujka, obradovao najvećim darom. Svoj pogled s nebesa bacio je na poniznoga slugu svoga nadbiskupa grada Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija i njemu povjerio službu Petra naših dana. Na njemu, u zajedništvu s cjelokupnim katoličkim episkopatom, kao stijeni kani dalje graditi Crkvu svoju, novu i autentičniju Crkvu koja će biti nositeljica Kristova svijetla u tami ovoga svijeta. Budimo svi s našim papom Franjom “jedno srce i jedna duša” (Dj 4,32). Neka nam ga Bog poživi na mnogaja i blagaja ljeta! Svima vama od srca želim da svakoga od vas osobno i vaše obitelji uskrsli Gospod naš Isus Krist utvrdi u pravoj vjeri, čvrstoj nadi i nadasve u ljubavi.

Hristos voskrese!

+ Nikola Kekić
biskup križevački