Draga braćo i sestre!
U činjenici Isusova uskrsnuća nalazimo tumačenje i smisao povijesti čovječanstva i čitave stvarnosti. Zato je prvi navještaj vjere, prvi predmet propovijedanja apostola bio: Isus Krist je trpio, umro i uskrsnuo! On je živ. Njega je Bog postavio za Spasitelja. Ni po kome drugome nemamo mogućnost spasenja. Apostoli nisu u prvom redu govorili o Isusovim čudesima i mnogim ozdravljenjima. Sva ta čudesa i sve što je Isus učinio i govorio dobiva svoju važnost u svjetlu Isusova uskrsnuća. Isus Krist ima zadnju riječ nad svime: nad trpljenjem, smrću i nad svakom sudbinom.
Isusova muka, smrt i uskrsnuće jasno otkrivaju činjenicu da se otkupljenje i spasenje ljudi dogodilo po Kristovu križu, dakle, po njegovu trpljenju. Nije dakle istina da je svaka patnja posljedica grijeha te da svaka patnja ima značenje kazne. U Isusu Kristu, u njegovu životu, naročito pak u muci i smrti, Bog otkriva da trpljenje ima izvanrednu otkupiteljsku i stvaralačku snagu. To je za nas misterij, tajna. No, Isus otkriva da se u toj tajni nalazi spasenje. “Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i tako uđe u svoju slavu” (Lk 24, 26)? U uskrsnuću se otkriva smisao i velika vrijednost trpljenja.
Nisu nam daleki životi velikih ljudi koji su pokrenuli svijet i naročito mlade. Mislim ponajprije na Ivana Pavla II. i Majku Tereziju. Očiti su to primjeri ljudi koji su bili veliki patnici i koji su, pribijeni na križ trpljenja, hrabro, poput Isusa, ustrajali do kraja. Oni su na svome tijelu posvjedočili da se po muci i križu dolazi k slavi uskrsnuća.
Kada neki čovjek koji se žrtvovao i učinio mnogo dobra umre, tada osjećamo da ono što je on učinio ne umire, nego da živi i dalje među ljudima. To je točno, ali mi smo ti po čijem nastojanju i sjećanju živi ono što je taj čovjek učinio i značio. Kod Isusa je još mnogo više od toga. Nismo mi ti koji držimo živim spomen o Isusu. On je uskrsnuo, i protivno svim očekivanjima ljudi i onih njemu najbližih, dokazao da je živ jer je sa svojima jeo i razgovarao, jednostavno bio s njima.
Isus je učinio mnoge čudesne znakove i ozdravio mnoge, čemu su se ljudi divili i zbog čega su mu mnogi povjerovali. Uza sve to farizeji i učitelji zakona su uvijek iznova tražili od njega znakove kao potvrdu da je poslan od Boga. Isus im je jednom rekao: “Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak osim znaka – Jone proroka. Kako je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana i tri noći” (Mt 12,39-40). Dakle, znak koji se daje ljudima da bi povjerovali jest činjenica Isusova uskrsnuća. Ona se ne temelji ni na dokazima o praznom grobu, kojih uostalom ima koliko se hoće, ni na bilo kojoj drugoj pojedinosti, nego isključivo na svjedočanstvima onih koji su Isusa vidjeli i s njime bili kroz četrdeset dana nakon uskrsnuća. Po snazi tih svjedočanstava ljudi su vjerovali i događala su se ozdravljenja i čudesa, baš kao što je to bilo prije Isusove smrti i uskrsnuća. Petar jasno govori nakon ozdravljenja paraliziranog čovjeka na vratima hrama, kada su se ljudi strčali oko njega i Ivana: Ljudi, zašto ste uprli pogled u nas, kao da smo mi svojom snagom… učinili da ovaj može hodati? Zbog vjere u Isusovo ime, upravo je njegovo ime očvrsnulo čovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja od njega dolazi vratila je ovomu potpuno zdravlje (usp Dj 3, 12-16).
Isus je tražio vjeru u sebe i to je bio uvjet da bilo kome pomogne. Više je puta rekao: “Neka ti bude kako si vjerovao” i “Vjera te je tvoja spasila” (usp. Mt 8, 13; Mk 5, 34; Lk 8,48). Ta ista vjera, koja se temelji na činjenici Isusova uskrsnuća, i danas oprašta grijehe, ozdravlja i spašava ljude. Ali potrebno je doći u kontakt sa živim Isusom Kristom.
Prije uskrsnuća nije bilo lako vjerovati da je u čovjeku Isusu prisutan Bog. Trebala je vrlo jaka vjera. I poslije uskrsnuća je potrebna vjera, jaka vjera da je on prisutan u zajednici vjernika, naročito na dan njegova uskrsnuća, na Gospodnji dan, u nedjelju, kada se slave otajstva i naviješta njegova riječ, kada smo sabrani u njegovo ime. Živi uskrsli Krist prisutan je svojim božanstvom i svom svojom silom u Crkvi u kojoj ostaje do konca svijeta i djeluje po sakramentima onom snagom koju ima oduvijek. Nedjelja je dan Isusove pobjede; to je milosni dan susreta s njime.
Draga moja braćo i sestre, želim vam blagoslovljen blagdan Isusova uskrsnuća! Želim također da vam svaka nedjelja bude dan susreta s uskrsnulim i živim Spasiteljem.

U Krku, na V. korizmenu nedjelju, 9. ožujka 2008.