Braćo i sestre!
Čim začujemo riječ Božić u našim srcima ispliva na vidjelo mnoštvo sretnih iskustava i počinje se buditi u nama nada u budućnost. Osnaži se žudnja po novim lijepim trenucima i mogućnostima; osobito po prijateljskim susretima.
Za nas je Božić prije svega iskustvo svega najljepšeg i svega što je prožeto ljubavlju!
Ali protagonisti prvog Božića (sv. Obitelj) morali su i kroz drugačija iskustva. Išavši na dugačak put da ispune zapovijed cara Augusta nailazili su na mnoge poteškoće. I ne samo to! Upravo one noći, kad se imalo roditi dijete; DIJETE, koje će postati ne samo središte sve povijesti već je i nadahnuće i dopunjene svega, za njega i za njegovu obitelj one noći nema mjesta u nijednom svratištu u Betlehemu. Za “Prvorođenog”, za Sina Božjega i Sina Čovječjega u svratištima, to jest u ljudskim srcima, nema mjesta! Velika i gorka činjenica! Ovaj veliki izazov za pojedince i za čitavo čovječanstvo ostaje aktualan uvijek.
Ali dostojanstvo i bezuvjetna ljubav blažene Djevice Marije i sv. Josipa, a napose neizmjerljiva ljubav Neba odgovara na sebičnost ljudi sa izvornim rješenjem: siromašna potleušica na betlehemskim poljanama postane te iste noći pravi centar svijeta. Osvjetljava ga samo nebo, pjevaju mu nebeski korovi, a zvijezde postaju usmjerači događaja. Najsiromašniji i najodbačeniji predstavnici čovječanstva – pastiri stada dolaze kao prvi i pravi veleposlanici… na najvažniji kozmički i povijesni susret neba i zemlje.
Braćo i sestre: Nebo i svi, koji s Nebom surađuju, stvaraju uvijek sve izvorno novo! Preobraženje svijeta stvarno počinje.
Svetkovina Božića je svakako veliko slavlje nikada poražene Božje ljubavi, jest veličanstveno slavlje svepreobražavajuće Božje ljubavi, jest najsjajniji prodor svjetla ljubavi u tamu naše memoći.
Ali Božić ne smijemo “posjedovati” za sebe. On nije predmet posjedovanja, ili samo trenutak utjehe. Božić je bogo-ljudski proces preobražavanja ljudi, društva i kozmosa… Treba ga nastavljati iz dana u dan.
U realnosti čovječanstva i kozmosa naime – nažalost – još uvijek stoji zapisana činjenica: “za njih, to jest za obitelj, koja dobiva dijete, nema mjesta.”
U srcu svakoga od nas, braćo i sestre, postoji stalna opasnost da nema mjesta za određene osobe, za određene ljude, za određene grupe, za određene nacionalnosti, duhovnosti, kulture ili poruke.
U tolikim srcima majki; roditelja još uvijek nema mjesta za djecu, a tolika već začeta ljudska bića su odbačena.
U našim srcima, u našim kućama, institucijama i društvima često nema mjesta za siromašne, invalide, bolesnike, stare, umiruće, za strance i pridošlice.
U našim mislima i razumima često nema mjesta za istinu, za stvarne činjenice, za velike duhovne, kulturne i vjerske izazove. Nema mjesta za traženje jedinstva kršćana, za Kristove apostole, za mir u svijetu!
Premnogi i danas zatvaraju vrata srca i razuma za sve ono, što donosi pravu budućnost, što donosi istinsko oslobođenje, pomirenje i spasenje. Mnogi samozadovoljno uživaju u hranjenu s prošlošću i u hranjenju samo materijalnim dobrima.
Zatvorena srca, zatvorene kuće, institucije i društva tako ostaju bez svjetla Neba, bez anđeoske poruke, bez posjete i rođenja Spasa!
Braćo i sestre. Mi slavimo Božić i želimo ga slaviti što dostojnije upravo zato, da bi postali otvorena bića za svjetlost istine i ljubavi, za harmoniju zajedništva i suradnje, za rađanje u nama novog čovjeka po Isusu Kristu, za rađanje novog pomirenja, za rađanje istinitog i cjelovitijeg spasenja.
U tom duhu svima želim sretan i blagoslovljen Božić!
Neka u vaša otvorena srca i obitelji uđe pravo svjetlo, istinsko “Sunce Pravde”, Krist Gospodin.
Braći i sestrama koje slave Božić u duhu Istoka i po Julijanskom kalendaru od srca želim: Hristos se rodi – vaistinu se rodi! Mir Božji svima. Mir Božji svim ljudima i svemu kozmosu.
Svima vama – braćo i sestre – otvorenim srcem želim puninu svjetlosti, bogatstvo blagoslova i uspjeha u godini Gospodnjoj 2010.
I blagoslov Boga Oca i Sina i Duha Svetoga neka bude uvijek sa svima vama- Tako neka bude!