Poštovani predsjedniče HBK nadbiskupe Marine, draga braćo u biskupstvu!

U ime moje biskupije, Crkve šibenske, u ime svih svećenika, redovnika, redovnica i svega puka Božjega, iskreno vas pozdravljam: Mir vama i dobro došli, i dobro bili, i dobro se osjećali, ovdje u Krešimirovom gradu Šibeniku. I na duhovnu korist i na svekoliko dobro, i na blagoslov Crve u hrvatskom narodu, održali ovo XXXVII. plenarno zasjedanje HBK.
I prije deset godine je u Šibeniku HBK održala svoje plenarno zasjedanje. Bilo je to u prigodi slavlja 700 obljetnice osnutka biskupije šibenske, sudjelujući tako u našoj zahvali Bogu za sve ono, (u prvom redu) duhovno bogatstvo, kojim je ova Crkva, po Božjoj darežljivosti, kroz svojih sedam stoljeća, bogatila ovaj narod hrvatski, koji po Božjem daru živi na ovim prostorima kopna i mora Lijepe naše.
Tada nam je bila važna podrška cijele Crkve i svih njezinih pastira, jer smo još uvijek bili pod dojmom nenadane smrti dobroga i mudroga biskupa našega Srećka, koji je, u onim vremenima velikih iskušenja i muka, bio “dobri anđeo” ove Crkve, ali i “dobri duh” cijele naše Crkve. Još smo uvijek zacjeljivali svježe rane u dušama naših prognanika i povratnika, rodbine i prijatelja naših poginulih branitelja. Još smo uvijek popravljali i nanovo gradili brojne naše, do temelja porušene crkve i župne kuće, oštećene i oskvrnjene svetinje. Trebalo nam je puno snage za opraštanje, za pomirenje i mir, za nove nade i vjeru da trebamo i možemo dalje i bolje.
Zahvaljujući podršci i zajedništvu biskupa, mogli smo s novim vjerničkim zanosom, zajedno s cijelom Crkvom, domovinskom i sveopćom, s veliki Papom, slugom Božjim Ivanom Pavlom II. ući u novo treće Kristovo tisućljeće.
Od tada, u ovoj biskupiji oživljuje štovanja svetog Nikole Tavelića, sina ove Crkve i grada. Intenzivira se procesa za beatifikaciju sluge Božjega o. Ante Antića, sina ove biskupije. Otvorili smo i započeli biskupijski proces za beatifikaciju službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe naših šibenskih sestra franjevki, koje su u povijesti ove Crkve ostavili veliki sveti trg. To je osvježilo i ojačalo našu vjerničku svijet da smo svi “na svetost pozvani” (kako nas je pozvala HBK svojim pastoralnim smjernicama), da u Crkvi svetost nema alternative, da je svetost -moguća, i da je prijeko potrebna da bi svijet bio bolji, da bi bio Božji. I da je bez svetosti Božje, zapravo sve u Crkvi i u svijetu utaman.
Godine 2000. naša katedrala (bazilika minor), koju je gradila ova Crkve u vjeri da Bogu treba pokloniti najljepše svoje sposobnosti i darove, kao vrhunsko građevinsko sakralno djelo, prepoznata je i uvrštena u UN-eov registar svjetske kulturne baštine.
U organizaciji HBK i uz sudjelovanje svih biskupa, 2004. godine dogodio se veliki događaj Susret hrvatske katoličke mladeži u Šibeniku, kada smo s našim mladima, ovdje na obali mora jadranskoga, kao na obali mora genezaretskoga, slušali kako Krist zove: “zaveslaj na pučinu mora, zaveslaj na duboko”. Taj poziv smo doživjeli i kao novi veliki poziv cijeloj našoj Crkvi. Bili smo oduševljeni jekom mladenačkog odgovora, naše mlade Crkve: “Gospodine, veslamo evo kako si rekao, s veslom u rukama u ruci tvojoj. Bacamo mreže na tvoju riječ, Rabi, Kapetane!
Taj Kristov zov danas vrlo često ponavlja cijeloj Crkvi papa Benedikt u svim prigodama, susretima i obraćanjima vjernicima, u svoj različitosti njihove dobi i zvanja.
Današnje zasjedanje održava se u godini svetoga Pavla, velikog učitelja naroda, u godini Sinode biskupa o Riječi Božjoj, koja je, kako je Papa na kraju zasjedanja rekao: “u svima nama obnovila suglasnost da je prvi zadatak Crkve, hraniti se Riječju Božjom da bi u navještaju našem vremenu, nova evangelizacija bila uspješna”.
Ovo zasjedanja HBK u Šibeniku, u godini kad smo u Šibeniku otvorili Katolički školski centar i Prvu Katoličku osnovnu školu u Hrvatskoj, kao i sutrašnji posjet biskupa Školi, doživljavamo kao veliku podršku, ali i kao poticaj drugima u našoj Crkvi da se, s roditeljima, obiteljima i državnim ustanovama, još više uključimo u obrazovanje i odgoj naše djece i mladih, u ovom vremenu globalizacijskog relativizma, ali i očekivanom ulasku naše države u Europsku zajednicu naroda. Upravo je i Sinoda biskupa “izrazila nadu da će biskupske konferencije u cijelom svijetu pomoći širenju Biblije u školama i obrazovnom sustavu”, ali i u sveukupnom životu i djelovanju Crkve.
Neka ovo naše zasjedanje prati zaštita zaštitnika naše biskupije i grada svetog Mihovila, da i u ovo naše vrijeme svjedočimo da nitko nije kao Bog, koji je Sina svoga poslao da bude Spasitelj i Duha da bude obnovitelji i posvetitelj svijeta. A Gospa neka nas prati.