Otvorite srca Božićnome Otajstvu da u njegovu svjetlu gradite budućnost

Hodočasnicima i učenicama Gimnazije Sestara milosrdnica iz Zagreba na općoj audijenciji

Vatikan, 8. siječnja 2003.

           “Srdačno pozdravljam sve nazočne hrvatske hodočasnike, posebno skupinu učenicâ Ženske opće gimnazije Sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga u Zagrebu. Dobro došli! Predragi, otvorite svoja srca Božićnome Otajstvu, kako biste u njegovu svjetlu mogli graditi budućnost bogatu nadom i mirom. Vama i vašim obiteljima odsrca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 26; Boll., br. 13, 8. siječnja 2003.; IKA, 8. siječnja 2003.

 

Neka sveto korizmeno vrijeme urodi plodovima obraćenja i svetosti

Hodočasnicima iz Münchena i pjevačkim zborovima iz Mađarske na općoj audijenciji

Vatikan, 5. ožujka 2003.

           “Pozdravljam mladež Hrvatske katoličke misije u Münchenu u Njemačkoj i hrvatske pjevačke zborove iz Pečuha i okolice u Mađarskoj. Dobro došli! Predragi, žarko želeći da sveto korizmeno vrijeme, koje je upravo danas počelo, vama i vašim obiteljima urodi obilnim plodovima obraćenja i svetosti, odsrca vam udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 310 – 311; Boll., br. 119, 5. ožujka 2003.; IKA, 5. ožujka 2003.

 

Primjer svetoga Josipa neka potakne oduševljenje za izgradnju svijeta u skladu s Božjim naumom

Hodočasnicima iz Širokoga Brijega na općoj audijenciji

Vatikan, 19. ožujka 2003.

           “Srdačno pozdravljam ovdje nazočne hrvatske hodočasnike i skupinu profesora i studenata Likovne akademije iz Širokoga Brijega u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Dobro došli! Predragi, primjer svetoga Josipa, kojega vaš narod posebno štuje, potaknuo u vama posebno oduševljenje za izgradnju svijeta u skladu s Božjim naumom i za još snažnije življenje evanđeoskih vrijednosti u svakodnevici. Svakomu od vas i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 351; Boll., br. 141, 19. ožujka 2003.; IKA, 19. ožujka 2003.

 

Svetost ovoga tjedna potiče nas na posebnu sabranost i molitvu

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 16. travnja 2003.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, srdačno vas pozdravljam. Dobro došli! Svetost ovoga tjedna, koji se upravo naziva svetim ili velikim, potiče nas na posebnu sabranost i na snažniju molitvu. Žarko želim da vam ovo vrijeme postane i posebno povoljna prigoda za još veće produbljenje vjere kako biste tako radosnije slavili otajstvo Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća. Vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov vama i vašim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 466; Boll., br. 198, 16. travnja 2003.; IKA, 16. travnja 2003.

 

Uskrsna čestitka

Vatikan, Trg sv. Petra, Uskrs, 20. travnja 2003.

Na kraju uskrsne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Uskrs na 62 jezika; čestitka na hrvatskome bila je na 15. mjestu:

           “Sretan Uskrs!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 589; OR, 22./23. travnja 2003.

 

Neka vazmena radost ispunja vaša srca

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 23. travnja 2003.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, sve vas srdačno pozdravljam. Žarko želim da vazmena radost ispunja vaša srca i nadahnjuje vaše korake te zazivam blagoslov uskrsloga Gospodina na svakoga pojedinog od vas i na vašu Domovinu. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 606; Boll., br. 211, 23. travnja 2003.; IKA, 23. travnja 2003.

 

Velikodušno nastavite raznovrsnu kulturnu djelatnost

Članovima Društva Napredak iz Zagreba i Sarajeva i odgojiteljima iz Zagreba na općoj audijenciji

Vatikan, 30. travnja 2003.

           “Srdačno pozdravljam čelnike i članove Hrvatskoga kulturnog društva Napredak iz Zagreba, Sarajeva i drugih mjesta Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predragi, potičući vas da velikodušno nastavite raznovrsnu kulturnu djelatnost svojega velezaslužnog društva, koje je nedavno proslavilo stotu obljetnicu osnutka i koje upravo danas slavi svoj dan, zazivam na vas Božji blagoslov. Pozdravljam također djecu i odgojitelje Dječjega vrtića svetoga Vinka u Zagrebu. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 638; Boll., br. 223, 30. travnja 2003.; IKA, 30. travnja 2003.

 

Povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije

Hodočasnicima iz Zagreba, iz župa Gorica-Struge i Domanovići na općoj audijenciji

Trg sv. Petra, 14. svibnja 2003.

           “Srdačno pozdravljam hodočasničku skupinu prijatelja sluge Božjega oca Ante Antića te hodočasničku skupinu iz župa Gorica-Struge i Domanovići. Predragi, sve vas povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije, kojoj je posvećen mjesec svibanj, te vam udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 727; Boll., br. 253, 14. svibnja 2003.; IKA, 14. svibnja 2003.

 

Djevica Marija pratila vas na životnomu putu i dovela vas Kristu Isusu

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 28. svibnja 2003.

           “Srdačno pozdravljam sve nazočne hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Predragi, Blažena Djevica Marija, koju vaš narod posebno štuje, pratila vas na vašemu životnom putu i dovela vas Kristu Isusu. Vama i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 851; Boll., br. 275, 28. svibnja 2003.; IKA, 28. svibnja 2003.

 

Doviđenja u Hrvatskoj!

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 4. lipnja 2003.

           “Riječima dobrodošlice pozdravljam sve vas, dragi hrvatski hodočasnici! Kao što vam je poznato, sutra ću poći u vaše krajeve. Radujući se tomu apostolskom putovanju, na kojemu ću se susresti s hrvatskim pukom, uzdam se u vašu molitvu, te vam svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Doviđenja u Hrvatskoj! Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 884; Boll., br. 287, 4. lipnja 2003.; IKA, 4. lipnja 2003.

 

Idem u Hrvatsku utvrditi braću i sestre u vjeri koji su u doba vjerskog progona ostali vjerni Kristu

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 4. lipnja 2003.

Na kraju opće audijencije Sveti je Otac na talijanskome jeziku najavio svoje treće putovanje u Hrvatsku:

           “Pripremam se sutra ostvariti s velikom nadom svoje treće putovanje u Hrvatsku, zemlju označenu svjedočenjem neustrašivih svjedoka Evanđelja. Cilj mojega posjeta Hrvatskoj jest utvrditi u vjeri braću i sestre katoličke zajednice, koji su u doba vjerskog progona ostali vjerni Kristu i bez straha se suočavaju s izazovima sadašnjega trenutka da bi ga nastavili svjedočiti s hrabrošću. U ovih trinaest godina od ponovno stečene neovisnosti učvrstili su crkvene strukture i sada se posvećuju prodornijemu evangelizacijskom djelovanju. Draga braćo i sestre, pozivam vas da me pratite molitvom. Povjeravam to moje stoto apostolsko putovanje Svetoj Djevici, koja se toliko časti u Hrvatskoj, da ona prati moje korake i izmoli za hrvatski narod novo proljeće vjere i građanskog napretka.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 885; Boll., br. 287, 4. lipnja 2003.; IKA, 4. lipnja 2003.

 

TREĆI POHOD PAPE IVANA PAVLA II. HRVATSKOJ

5. – 9. lipnja 2003.

 

Pohod biskupijama Hrvatske prisjeća na stare kršćanske korijene ove zemlje, natopljene krvlju brojnih mučenika

Govor pape Ivana Pavla II. na svečanosti dočeka

zračna luka, Omišalj na Krku, 5. lipnja 2003.

           “Gospodine predsjedniče Republike, časna braćo u biskupstvu,

           štovani predstavnici državnih vlasti, predraga braćo i sestre!

           1. S posebnom radošću po treći put stupam na drago hrvatsko tlo. Zahvaljujem svemogućemu Bogu, što mi je udijelio ponovno doći k vama, u okviru ovoga mojeg stotog apostolskog putovanja. Pozdravljam s poštovanjem Vas, gospodine Predsjedniče Republike, i druge građanske i vojne vlasti ovdje nazočne. Najljepše Vam zahvaljujem na ljubaznim riječima, što ste mi ih uputili u ime nazočnih i u ime svih svojih sunarodnjaka. S ljubavlju pozdravljam cijelu katoličku zajednicu u Hrvatskoj, a navlastito pak svoju časnu braću u biskupstvu. Na poseban način pozdravljam biskupa Valtera Župana i svećenike, te redovnike, redovnice i ostale vjernike Krčke biskupije, na čijemu se području nalazi ova zračna luka. Pozdravljam vjernike drugih Crkava i crkvenih zajednica te vjernike iz židovstva i islama, radostan što se i u ovoj prigodi može zajedno svjedočiti o našemu zajedničkom zalaganju za izgradnju društva u pravdi i uzajamnome poštivanju.

           2. Došao sam k vama ispuniti zadaću Petrova nasljednika te svim stanovnicima donijeti svoj pozdrav i zaželjeti mir. Pohod Dubrovačkoj biskupiji, Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, Riječkoj nadbiskupiji metropoliji i Zadarskoj nadbiskupiji omogućit će mi prisjetiti se starih kršćanskih korijena ove zemlje, natopljene krvlju brojnih mučenika. Mislim na mučenike iz prvih triju stoljeća – posebno na Srijemske mučenike i one s područja cijele rimske Dalmacije – te na mučenike iz kasnijih vremena, sve do onih iz prošloga stoljeća s junačkim likom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Osim toga, imat ću radost uzdignuti na čast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, kojoj će se za koji tjedan pridružiti mladi Ivan Merz. Spomen me na ove neustrašive svjedoke vjere potiče da se sa zahvalnošću i ganućem prisjetim Crkve koja ih je rodila, i onih teških vremena u kojima je ljubomorno čuvala svoju vjernost Evanđelju.

           3. Otok Krk čuva bogatu glagoljašku baštinu, nastalu kako na području bogoslužja, tako i na području svakodnevnoga života hrvatskoga naroda. Kršćanstvo je u prošlosti dalo velik doprinos razvoju Hrvatske. Ono će moći nastaviti učinkovito pridonositi također njezinoj sadašnjosti i njezinoj budućnosti. Postoje, naime, vrijednosti – kao što su dostojanstvo osobe, ćudoredna i umna čestitost, vjerska sloboda, obrana obitelji, prihvaćanje i poštovanje života, solidarnost, mjerodavnost i sudjelovanje, poštovanje manjinâ – koje su upisane u narav svakoga ljudskog bića, a zasluga je kršćanstva da ih je prepoznalo i jasno ih navješćuje. Na tim se vrijednostima temelje postojanost i prava veličina jedne države. Hrvatska je nedavno predala zahtjev da postane sastavni dio, također u političkome i gospodarskome pogledu, velike obitelji europskih naroda. Ne mogu ne očitovati želju da se uspješno ostvari ta težnja. Bogata će baština Hrvatske, sigurno, pridonijeti učvršćenju Unije, bilo kao upravne i teritorijalne cjeline bilo pak kao kulturne i duhovne stvarnosti.

           4. U ovoj su zemlji, jednako kao i u nekim susjednim zemljama, još uvijek nazočni bolni tragovi nedavne prošlosti. Neka se oni koji imaju vlast na građanskome i na vjerskome području ne umaraju liječiti rane uzrokovane okrutnim ratom i uklanjati posljedice totalitarnoga sustava, koji je predugo nastojao nametnuti ideologiju suprotnu čovjeku i njegovu dostojanstvu. Hrvatska evo već trinaest godina ide putem slobode i demokracije. Gledajući naprijed s pouzdanjem i nadom, sada – uz odgovoran i velikodušan doprinos svih – valja učvršćivati društvenu stalnost, koja će još više promicati mogućnosti zapošljavanja, društvenu skrb, odgoj dostupan svoj mladeži, uklanjanje svih oblika siromaštva i nejednakosti, u ozračju srdačnih odnosa sa susjednim zemljama.

           Imajući sve to pred očima, ištem zagovor svetoga Josipa, zaštitnika ove zemlje, i Blažene Djevice Marije, ‘odvjetnice Hrvatske i najvjernije majke’. Neka Bog blagoslovi ovu zemlju i sve njezine stanovnike!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 892 – 894; Boll., br. 292, 5. lipnja 2003.; IKA, 5. lipnja 2003.

 

BEATIFIKACIJA SLUŽBENICE BOŽJE S. MARIJE PETKOVIĆ

Dubrovnik, 6. lipnja 2003.

 

Svečana formula beatifikacije s. Marije Propetoga Isusa Petković koju je Papa izrekao na početku svečanoga euharistijskog slavlja

           “Mi, udovoljavajući želji Našega brata dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se službenica Božja Marija Propetoga Isusa Petković od sada naziva blaženom i da se svake godine na dan njezina rođenja za nebo, devetoga srpnja, može slaviti njezin spomen na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”

 

Zborna molitva koju je Papa izmolio nakon beatifikacije

           Bože, blažena je Marija Propetoga Isusa ustrajno hodila stopama siromašnoga i poniznoga Krista. Molimo te da i mi po njezinu zagovoru vjerno izvršujemo svoj životni poziv i postignemo savršenstvo koje si pokazao u svome Sinu Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

Osvojena Božjom ljubavlju odlučila je zauvijek posvetiti se Bogu te dobru najpotrebnijih

Propovijed pape Ivana Pavla II. na misi proglašenja blaženom s. Marije Propetoga Isusa Petković

Dubrovnik, 6. lipnja 2003.

           1. “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10,17), upita onaj mladić, koji jednom zgodom dođe pred Isusa te kleknu preda nj. Draga braćo i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogoslužni skup sabrali kao učenici “dobroga Učitelja”, postavljamo mu danas isti upit kako bismo doznali koji je to put što vodi u život vječni. Odgovor je jednostavan i izravan: “Izvršavaj zapovijedi!” I dođe k Onomu koji je pravo vrelo istine i života. Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv “dobroga Učitelja” te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa zalaganjem.

           2. Predraga braćo i sestre, srdačno pozdravljam sve vas zajedno s vašim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji vas prate na vašemu putu kršćanskoga svjedočenja. Srdačan pozdrav biskupu ove biskupije Želimiru Puljiću, kojemu zahvaljujem na ljubaznim riječima koje mi je upravio, te navlastito sestrama kćerima Milosrđa, koje je utemeljila nova blaženica. S poštovanjem pozdravljam Predsjednika Republike, građanske i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako bi se mogao ostvariti ovaj moj pohod. Sjećajući se svojega prethodnika Pija IV. (četvrtoga), koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, koji stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi nad vratima tvrđave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro (“Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta”), i one na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum, publica curate (“Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro”). Želja mi je da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, što se je nagomilala tijekom minulih stoljeća, i dalje, uz Božju pomoć i pomoć vašega Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago puka ove zemlje.

           3. “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10,17). To je isto pitanje i sestra Marija Propetoga Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto radila u župi i nastojala služiti bližnjemu u Društvu Dobroga Pastira, u Udruzi katoličkih majki, ili u Pučkoj kuhinji. U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovijetan odgovor: “Dođi i idi za mnom!” Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnome dobru najpotrebnijih. Osnovala je tako Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, koja ima jasnu zadaću “širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi”. Nisu nedostajale teškoće. No, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je desetljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, otvorivši je misijskomu radu u raznim zemljama Latinske Amerike.

           4. Lik me blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmišljanju o svim hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te o onima, koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u strašnome ratu iz devedesetih godina prošloga stoljeća, ili pak zbog kakva drugoga gorkog događaja koji ih je pogodio. Mislim na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću, velikodušnošću i jakošću “obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o međuljudskim odnosima” (Pismo ženama, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji. Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna “ona ‘umnost’ žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi” (Mulieris dignitatem, 30). Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva “supruge” i “majke”, nastavite gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uz nju osjetljivošću što je vlastita majčinskomu osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.

           5. Na poseban način mislim na vas, žene koje živite posvećenim životom poput Marije Petković i koje ste nepodijeljena srca prihvatile poziv na nasljedovanje Krista u čistoći, siromaštvu i poslušnosti. Nemojte se umoriti vjerno odgovarajući na jedinu Ljubav svojega života. Naime, posvećeni život nije samo velikodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka vas svagdanje iskustvo nezaslužene Božje ljubavi prema vama potiče na posvemašnje darivanje vlastita života služenjem Crkvi i braći, predajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost i svoju budućnost.

           6. “Isus ga na to pogleda i zavoli” (Mk 10,21). Očima punima nježnosti Bog gleda na onoga tko žudi ispuniti njegovu volju i ići njegovim putovima (usp. Ps 1,1–3). Svatko je, naime, u skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum. U tu svrhu Duh Sveti čovjeka vjerna Bogu zaodijeva posve “u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost” (Kol 3,12). Samo se, naime, na taj način može graditi ovozemni grad po uzoru na sliku onoga, nebeskog. Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uzajamnu oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas. “I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu” (Kol 3,17). Njemu neka je slava u vijeke vjekova!

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 895 – 898; Boll., br. 293, 6. lipnja 2003.; IKA, 6. lipnja 2003.

 

Blagoslov gradu Dubrovniku i cijeloj Hrvatskoj

Hodočasnicima na kraju euharistijskoga slavlja

Dubrovnik, 6. lipnja 2003.

           “Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i vama na ovom izvanrednom dočeku, na ovom bogoslužju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam vaše obitelji. Blagoslivljam mlade kojima velim: ‘Hrabro.’ Blagoslivljam djecu i bolesnike. Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaženice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 898; Boll., br. 295, 6. lipnja 2003.

________

 

Kršćaninov poziv jest svetost koja svoje korijene ima u sakramentima

Propovijed pape Ivana Pavla II. na svečanoj misi u sportskoj zračnoj luci u Čepinu kraj Osijeka

Osijek, 7. lipnja 2003.

           1. “Zaklinjem vas: živite dostojno poziva kojim ste pozvani” (Ef 4,1), pisao je sveti Pavao kršćanima u Efezu. Predraga braćo i sestre, njegov poticaj i danas, na ovome svetom skupu, odzvanja kao vrlo suvremen.

           Ali koji je to kršćaninov poziv? Odgovor je zahtjevan i jasan: kršćaninov poziv jest svetost. Poziv je to koji svoje korijene ima u sakramentu krštenja i koji se ponavlja u drugim sakramentima, navlastito u euharistiji.

           Predraga braćo i sestre Đakovačke i Srijemske biskupije, Rimski je Biskup došao danas k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakome životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav.

           2. Drago mi je što se mogu osvrnuti na ovu temeljnu istinu dok danas s vama ovdje slavim svečani završetak Druge sinode vaše mjesne Crkve, tijekom koje ste gotovo pet godina sudjelovali u molitvi i razmišljanju o predmetu “Ti si Krist – za nas i za sve ljude”. Neka taj događaj urodi obilnim rodom obnovljenoga kršćanskog zalaganja u ovoj zemlji koja ima čvrste veze s Petrovom Stolicom. Upravo je danas, 7. lipnja, obljetnica pisama, što ih je Papa Ivan VIII. ljeta Gospodnjega 879. poslao knezu Branimiru i biskupu Teodoziju te tim pismima označio posebno važan datum za vašu povijest.

           Srdačno pozdravljam vašega biskupa Marina Srakića i zahvaljujem mu na riječima dobrodošlice, koje mi je uputio na početku ovoga bogoslužnoga slavlja. Uz njega pozdravljam također pomoćne biskupe i biskupa u miru Ćirila Kosa. S ljubavlju pozdravljam biskupe i vjernike biskupija Zagrebačke crkvene pokrajine, koja slavi stotinu i pedesetu obljetnicu svojega ustanovljenja. Moja misao leti i k hodočasnicima koji su zajedno sa svojim pastirima došli iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Srbije i Crne Gore.

           Ovdje se u Osijeku želim sa zahvalnošću prisjetiti kardinala Franje Šepera, koji je rođen u ovome gradu. On je kao vjerni sluga Crkve bio moj vrijedan suradnik u svojstvu pročelnika Zbora za nauk vjere tijekom prvih godina moje papinske službe.

           Pozdravljam braću koja zajedno s nama dijele vjeru u Isusa, Sina Božjega, jedinoga Spasitelja svijeta. Posebno pozdravljam metropolita Jovana i druge biskupe Srpske pravoslavne Crkve. Njih molim da Njegovu Blaženstvu Patrijarhu Pavlu prenesu moj bratski pozdrav u ljubavi Kristovoj. Moja misao s pozdravom ide i k braći Zajednicâ nastalih u reformaciji. Isto tako s poštovanjem pozdravljam pripadnike Židovske općine i islamske vjernike. Pozdrav pun poštovanja upućujem također građanskim i vojnim vlastima te im od srca zahvaljujem za sav trud uložen u pripravu ovoga mojeg apostolskog putovanja.

           3. “Postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane” (Iv 15,16). Kako ne biti zahvalni Bogu što su, u godinama nakon Drugoga vatikanskog sabora, vjernici svjetovnjaci – muževi i žene – stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkom dostojanstvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti? Nikada Kristov učenik ne će dostatno gajiti svijest vlastita identiteta. Na njemu, naime, oblikuje svoje poslanje.

           Postoje, zapravo, temeljni upiti na koje valja neprestano odgovarati: Što sam učinio sa svojim krštenjem i potvrdom? Je li Krist uistinu središte mojega života? Nalazi li molitva prostora u mojoj svakodnevici? Živim li svoj život kao poziv i poslanje?

           4. Bog na početcima trećega tisućljeća sve vjernike, a na poseban način svjetovnjake, poziva na obnovljeni misionarski polet. Misije nisu nekakav “dodatak” kršćanskomu pozivu. Naprotiv, kršćanski je poziv po svojoj naravi, kaže Drugi vatikanski sabor, poziv na apostolat (usp. Apostolicam actuositatem, 2).

           Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon teških vremena rata, koji je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju.

           Dragi vjernici svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate. Lice župâ, mjesta prihvaćanja i poslanja, ovisi također o vama. Vi ste – kao dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe (usp. Lumen gentium, 34–36), te obogaćeni darovima Duha – osposobljeni pružati svoj doprinos na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan krštenik ne smije ljenčariti! Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilikâ! U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima.

           5. “Velik je Gospodin u djelima svojim”, navješćuje Pripjevni psalam. Idući zrakoplovom prema Osijeku, mogao sam se diviti ljepoti slavonske ravnice, zvane “žitnica Hrvatske”, te su me misli same od sebe odvele k zemljoradnicima, kojih u ovome kraju ima velik broj. Njima se obraćam s posebnom ljubavlju.

           Draga braćo i sestre, znam da vam je život naporan i da količina uroda zemlje kadšto ne odgovara svemu onomu mučnom poslu što ga valja obaviti. Znam isto tako da rad na zemlji poznaje nemale teškoće. Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji još prije rata opredijelili za život u gradu, pa je tako velik broj sela gotovo ostao bez stanovnikâ.

           Potičem vas da ne gubite pouzdanje te imate na umu kako ste svojim težačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi “podloži” zemlju i bude “gospodar” vidljivoga svijeta (usp. Post 1,28), svakodnevno “suradnici” Boga stvoritelja. Znajte da su vam papa i Crkva blizu te da – visoko cijeneći nezamjenjivost i dostojanstvo vašega svakidašnjeg truda – žele da se poljoprivredi i ljudima i ženama koji obrađuju zemlju prizna prava vrijednost u cjelokupnome razvoju društvene zajednice (usp. Gaudium et spes, 67; Laborem exercens, 21).

           6. “Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima” (Ef 4,6), podsjetio nas je apostol Pavao. On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi. Njemu, koji slavan kraljuje u vijeke vjekova, neka je hvala, slava i čast.

           Povjeravam vas Mariji, zaručnici Josipovoj i majci Isusovoj, koju toliko štujete u svetištima u Aljmašu i Voćinu. Neka vas Ona pouči o duhu razmatranja, koje je živjela u Nazaretu, o junačkoj jakosti očitovanoj na Kalvariji, o misionarskoj podložnosti Duhu, kojega je zajedno s prvom kršćanskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i neka vam sve to isprosi. Marija sve vas dovela Isusu!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 899 – 902; Boll., br. 294, 7. lipnja 2003., IKA, 7. lipnja 2003.

 

Neka vas ispuni Duh Sveti kako biste bili znak Božje ljubavi prema čovječanstvu

Propovijed pape Ivana Pavla II. na svečanoj misi za obitelji

Rijeka, 8. lipnja 2003.

           “1. Zadnjih dana svojega zemaljskog života Isus je svojim učenicima obećao dar Duha Svetoga kao svoju najistinskiju baštinu, nastavak same njegove nazočnosti (usp. Iv 14,16–17). Upravo naviješteni ulomak Evanđelja omogućio nam je da ponovno doživimo trenutak u kojem je to obećanje postalo stvarnost: Uskrsli uđe u dvoranu Posljednje večere, pozdravi svoje učenike i dahne u njih te im reče: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20,22). Pedesetnica, opisana u Djelima apostolskim, jest događaj, koji je – pedeset dana poslije – očitovao i svima priopćio dar što ga je Isus dao svojima na sam dan Vazma. Kristova je Crkva uvijek, tako rekoć, u prigodi Pedesetnice. Neprestano je sabrana u dvorani Posljednje večere, gdje moli, i istodobno se, nošena jakim vjetrom Duha, nalazi na putovima svijeta, gdje navješćuje. Crkva neprestano ostaje mlada i živa, jedna, sveta, katolička, apostolska, jer Duh neprestano silazi na nju kako bi je podsjećao na sve ono što joj je njezin Gospodin govorio (usp. Iv 14,25) i uvodio je u svu istinu (usp. Iv 16,13).

           2. Želim danas posebnom ljubavlju pozdraviti dio Crkve, koja hodočasti u zemlji Hrvatskoj, koja je ovdje okupljena oko svojih pastira i koju u njezinu bogatstvu i raznolikosti predstavljaju vjernici pristigli iz raznih krajeva države. Pozdravljam riječkoga nadbiskupa Ivana Devčića, koji me je primio u ime svih vas, i nadbiskupa u miru Josipa Pavlišića, koji je sa mnom bio nazočan na Drugome vatikanskom saboru: s njim zajedno zahvaljujem Bogu za šezdeset i petu obljetnicu njegova svećeničkoga ređenja, što ju je proslavio u travnju. Poseban pak pozdrav želim uputiti predsjedniku Biskupske konferencije, zagrebačkomu nadbiskupu Josipu Bozaniću, i svim hrvatskim biskupima te gospodi kardinalima i biskupima, koji su došli iz drugih zemalja.

           S poštovanjem pozdravljam gospodina Predsjednika Republike i ostale građanske i vojne vlasti, kojima zahvaljujem za nazočnost i za dragocjenu pomoć, što su je dali u pripravi i ostvarenju ovoga mojega trećeg apostolskog putovanja u Hrvatsku.

           Na poseban način pozdravljam brojne obitelji koje su došle ovamo u ovaj njima posvećen dan. Vi ste posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su “ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva” (Familiaris consortio, 1).

           3. Nalazimo se podno brijega na kojemu leži trsatsko svetište, gdje je – prema pobožnoj predaji – neko vrijeme stajao dom Djevice Marije. Drago sjećanje na život Isusa, Marije i Josipa u Nazaretu doziva nam u pamet skromnu i jednostavnu ljepotu te sveti i nepovrjedivi biljeg kršćanske obitelji. Motreći Mariju i Josipa, koji prikazuju Dijete u Hramu ili idu na hodočašće u Jeruzalem, kršćanski se roditelji mogu prepoznati dok sa svojom djecom sudjeluju u nedjeljnoj euharistiji ili dok se sabiru na molitvu u svojemu domu. Drago mi je s tim u vezi dozvati u sjećanje program, što su ga vaši biskupi prije više godina uputili iz Nina: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”. Da bi se to moglo ostvarivati, vrlo je važno poštovati svetost blagdanskoga dana, što članovima obitelji omogućuje da se ponovno nađu zajedno i da Bogu zajedno iskažu dužno štovanje. Obitelj danas, također i u Hrvatskoj, traži povlaštenu pozornost i jasne mjere koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, među ostalim, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomoći pružene obitelji pridonosi također rješavanju drugih velikih teškoća, kao što su – na primjer – skrb za bolesnike i starije osobe, način kako spriječiti širidbu kriminala i kako naći ustuk upotrebi droge.

           4. Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte – posebno svjedočeći načinom vlastita života – predlagati istinski Božji naum s obitelji kao zajednicom života utemeljena na ženidbi, to jest na postojanome i vjernome zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanom i priznatom vezom. Na vama je da na sebe preuzmete odgovornost ljudskoga i kršćanskoga odgoja svoje djece, koristeći se također pomoći odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripravljenih vjeroučitelja. Ovdje se, u gradu Rijeci, kao zaštitnik štuje sveti Vid, mladić, koji se nije ustručavao položiti vlastiti život kako bi očuvao svoju vjernost Kristu u kojoj su ga bili poučili njegovi sveti roditelji Modest i Krescencija. I vi, poput njih, pomažite svojoj djeci da idu u susret Isusu kako bi ga bolje upoznala i slijedila posred kušnji kojima su izložena na putu koji vodi k pravoj radosti.

           Ne umarajte se u ispunjenju svoje roditeljske službe, ponavljajući pri tome zaziv, što ga Riječani već sedam stoljeća s pouzdanjem upravljaju čudotvornomu križu štovanu u riječkoj prvostolnici: “Pomogao nam sveti Križ svetoga Vida!”

           5. Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli: “Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive” (Ez 37,9). Budite narod koji vjeruje u Riječ, koju nam je dao Bog i koja se je ostvarila u Kristu: “I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim” (Ez 37,14).

           Kristova je želja da u Njemu svi budu jedno, kako bi u svima prebivala punina njegove radosti (usp. Iv 15,11; 17,13). Ovu svoju želju On i danas očituje za Crkvu, koja smo mi sami osobno. Zbog toga je On, zajedno s Ocem, poslao Duha Svetoga. A Duh neumorno djeluje kako bi uklonio svaku raspršenost i ponovno sastavio svaku raskomadanost.

           6. Sveti nas Pavao podsjeća da je “plod Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5,22–23). Ove darove Duha Svetoga danas Papa ište za sve kršćanske supružnike u Hrvatskoj, kako bi svojim uzajamnim darivanjem, u vjernosti ženidbenim obećanjima i u služenju stvari Evanđelja, mogle u svijetu biti znak ljubavi Boga prema čovječanstvu. Te darove ište Papa za sve vas, koji sudjelujete u ovome slavlju i koji ovdje ponovno potvrđujete da ćete se zalagati u svjedočidbi za Krista i njegovo Evanđelje.

           “Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i u njima užezi oganj svoje ljubavi” (Pjesma prije Evanđelja).

           Dođi, Duše Sveti! Amen.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 903 – 906; Boll., br. 297, 8. lipnja 2003.; IKA, 8. lipnja 2003.

 

Odaberite Gospodina Isusa za sudruga na životnomu putu

Papine riječi mladima uz molitvu Kraljice neba

Rijeka, 8. lipnja 2003.

           “1. Na završetku ovoga svečanog slavlja želim na poseban način pozdraviti hrvatsku mladež. Kao što vam je poznato, dragi prijatelji, Papa na vas gleda s povjerenjem i pouzdanjem te vas danas ponovno poziva da budete jutarnja straža, narod blaženstava, kako vas nazvah za vrijeme jednoga od nedavnih Svjetskih dana mladeži.

           Vas, koji ćete preko svojega obiteljskog i strukovnog života – na koji se sada pripravljate – zauzeti vrlo odgovorne položaje na dobro građanskoga društva i Crkve, podsjećam da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđu za srećom i puninom, koja je u vašemu srcu; da zadaću, što ju je Božja Providnost povjerila svakomu od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno. Odaberite Gospodina Isusa, kojega ćete slušati i slijediti kao Učitelja života, za sudruga na svojemu životnom putu.”

Slijedili su pozdravi nazočnim hodočasnicima na raznim jezicima. Svoj podnevni nagovor Papa je zaključio ponovno na hrvatskome:

           “2. Upravljajući svoj pogled na Mariju, koja se zajedno s apostolima nalazi u dvorani Posljednje večere, motrimo u Njoj Majku Crkve, pozornu i punu skrbi prema svoj svojoj djeci. Obratimo joj se prošnjom, ištući da svojim moćnim zagovorom svemu narodu Božjemu isprosi poslušnost poticajima Duha Svetoga, snagu za dosljednost u vjeri i hrabrost u svjedočenju u svim životnim okolnostima.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 907 – 908; Boll., br. 297, 8. lipnja 2003.; IKA, 8. lipnja 2003.

 

Papin posjet trsatskomu svetištu Majke Božje

Sveti Otac posjetio marijansko svetište na Trsatu

Rijeka – Trsat, 8. lipnja 2003.

Papa Ivan Pavao II. posjetio je svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci, gdje su ga dočekali franjevci i redovnice iz toga svetišta te redovnici Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz cijele Hrvatske, predvođeni provincijalom fra Lucijem Jagecom i čuvarom svetišta fra Matijom Korenom. Odgovarajući na pozdrav, Sveti je Otac rekao kako je i za njega taj posjet dragocjen. Papa je zatim izmolio marijansku molitvu, a nakon toga sa svima nazočnima izmolio Očenaš i udijelio apostolski blagoslov. Fra Serafin Sabol, tajnik Odbora za doček Svetoga Oca, predao je Papi na dar “trsatsku krunicu”. Svetoga su Oca potom pozdravili članovi obitelji Frankopan. Papa je zahvalio za sve darove, rekavši kako je poseban dar za njega nazočnost franjevaca i ostalih u trsatskome svetištu na ovome susretu s njim.

IKA, 8. lipnja 2003.

 

Od Marije naučite biti vjerodostojni svjedoci i velikodušni apostoli

Govor pape Ivana Pavla II. na molitvi Šestoga časa

Zadar, 9. lipnja 2003.

           “1. S radošću se na završetku ovoga svojeg apostolskog putovanja susrećem s vama, predragi vjernici Zadarske nadbiskupije i susjednih područja, koji ste došli na ovaj Forum u sjeni stolnice svete Anastazije, srijemske mučenice. Okupili smo se ovdje na molitvu Šestoga časa.

           S ljubavlju vas pozdravljam u imenu Gospodnjemu, sjećajući se nazočnosti u ovome vašem gradu svojega prethodnika Pape Aleksandra III., koji se je u ožujku 1177. zaustavio ovdje, pohodivši i neka druga nedaleka mjesta. Pozdravljam vašega nadbiskupa Ivana Prenđu, koji me je dočekao u ime svih vas, i nadbiskupa u miru Marijana Oblaka, koji je sa mnom sudjelovao u Drugome vatikanskom općem saboru. Bratski pozdravljam i ostale hrvatske biskupe, koji su se danas okupili oko mene i koji su me pratili za vrijeme ovoga apostolskog putovanja. Srdačno pozdravljam gospodu kardinale: Sodana, Vlka i Puljića. Pozdravljam isto tako i srpskopravoslavnoga biskupa Dalmacije Fotija. S poštovanjem pozdravljam također gospodina predsjednika Republike, kojemu zahvaljujem za nazočnost na ovome susretu, te druge građanske i vojne vlasti, kojima sam zahvalan za sve što su učinile za ostvarenje mojega pohoda.

           2. Naš se bogoslužni skup održava u ponedjeljak po svetkovini Duhova, na dan u koji slavite blagdan Marije, Majke Crkve. Ulomak čitanja, što smo ga upravo čuli, govori o Marijinoj nazočnosti u dvorani Posljednje večere, gdje je okružena prvotnom kršćanskom zajednicom. Mala skupina, sabrana u gornjoj sobi kuće (Dj 1,13), moli i čeka. Kada pak dođe Duh Sveti, tada će se otvoriti vrata dvorane Posljednje večere kako bi se evanđeoskomu navještaju omogućilo da iziđe na jeruzalemske trgove i odatle krene putovima svijeta. Djevica je i tijekom stoljećâ, upravo kao što je bila na dan Pedesetnice, nastavila biti duhovno nazočna s vjernicima i s njima zajedno moliti za neprestani izljev darova Duha na Crkvu, koja se suočava s izazovima što se pojavljuju u raznim povijesnim razdobljima. Marija tako u potpunosti ostvaruje svoje majčinsko poslanje. Ona, naime, nije majka samo zato što je na svijet dala i što je hranila Sina Božjega. Ona je majka i zato što je “Djevica, koja je postala Crkva”, kako ju je volio pozdravljati Franjo Asiški (usp. Franjevačka vrela, 259), koji je – prema predaji – kroz Zadar prošao početkom XIII. stoljeća, za vrijeme svojega puta na Istok i u Svetu zemlju.

           3. Okupivši oko sebe apostole i učenike, koji su bili izvrgnuti kušnji da pođu svojim putem, Djevica Marija ih je sve predala “ognju” Duha, koji će ih uputiti u pustolovinu poslanja. “Osjećaj vjere” kršćanskoga puka prepoznavat će učinkovitu nazočnost Marije ne samo u prvotnoj kršćanskoj zajednici nego i u kasnijim događajima u Crkvi, i ne će se zbog toga ustručavati nazvati je kraljicom apostola.

           Presveta Djevica, koja – prema pisanju evanđelista Luke – “pohranjivaše u sebi sve one događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2,19), nastavlja uvijek iznova pred oči vjernikâ stavljati povijesne događaje, koji su sastavni dio njihove vjere. Marija, kao svjedok početaka i jamac vjernosti kršćanskih naraštaja, u svako doba ponavlja riječi što ih je izgovorila na svadbi u Kani: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5)

           4. Marijine su riječi i njezin primjer uzvišena škola života u kojoj se školuju apostoli, kako oni jučer, tako isto i ovi danas. Marija ih neprestano pripravlja za poslanje svojom ustrajnom molitvom Ocu, svojom odanošću Sinu, svojim spremnim prihvaćanjem poticaja Duha.

           Radujem se spoznaji da je ova nadbiskupija prošlih godina doživjela procvat i višestruki rast raznovrsnih oblika zalaganja i apostolske djelatnosti vjernikâ svjetovnjakâ. Od Marije, draga braćo i sestre, naučite biti vjerodostojni svjedoci i velikodušni apostoli, pružajući svoj doprinos velikomu djelu nove evangelizacije. I uvijek imajte na umu da pravi apostolat kao preduvjet traži osobni susret s Isusom, Živim, Gospodinom (usp. Otk 1,17–18).

           5. Presveta Djevica ostaje uzor svima, koji slušaju riječ Božju i opslužuju je (usp. Lk 8, 21). Kako onda ne bi mogao postojati duboki duhovni sklad između vjernika i Djevice koja izgovara svoj Veliča? Siromašni i ponizni iz svakoga vremena nisu pogriješili kada su Mariju, koja šuti, odabrali za svoju glasnogovornicu, i Mariju, koja služi, za svoju kraljicu.

           I mi također pristupamo k Njoj, kako bi od Nje naučili poslušnost i otvorenost Bogu. I mi se, hodočasnici trećega tisućljeća, također preporučujemo njezinu zagovoru, kako bi Ona svojom molitvom poduprla našu vjeru, hranila našu nadu i učinila djelotvornom našu ljubav:

           Sveta Marijo, Majko Božja i Majko naša, sjeti se svih svojih sinova i kćeri, i priteci nam u pomoć. Vodi nas na susret s Kristom, koji je Put, Istina i Život. Isprosi nam od Oca darove Duha Svetoga zaštitu od zamki i izbavljenje od zla. Pomozi nam da u svakoj prigodi svjedočimo o rodnosti ljubavi i istinskome smislu života. Nauči nas s Tobom zajedno graditi kraljevstvo Tvoga Sina, Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 909 – 912; Boll., br. 298, 9. lipnja 2003.; IKA, 9. lipnja 2003.

 

Zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!

Papina zahvala Hrvatskoj na dočeku

Zadar, 9. lipnja 2003.

Prije apostolskoga blagoslova Sveti je Otac još jednom izrazio zahvalnost Hrvatskoj na posjetu i dočeku, zahvaljujući biskupima, predstavnicima vlasti, sredstvima društvenoga priopćavanja i svima koji su pomogli u organizaciji toga pohoda:

           “Na povratku u Rim, želim još jedanput pozdraviti svakoga posebno i svima zahvaliti.

           Hvala prije svega mojoj braći biskupima Hrvatske, koji su me primili i pratili u svojim mjesnim Crkvama, u kojima sam se mogao diviti njihovoj životnosti i njihovoj apostolskoj revnosti. U srcu su mi ti trenutci zajedništva.

           Hvala državnim vlastima, posebno gospodinu predsjedniku Republike. Zahvalan sam im za sav trud uložen u pripremu i tijek ovoga mojeg pohoda. Hvala također odgovornima za sigurnost, hvala djelatnicima sredstava društvenoga priopćivanja i hvala svima, koji su na razne načine – više ili manje uočljive – surađivali kako bi ovo putovanje u potpunosti uspjelo.

           Posebna hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširenih ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera. Sjećam se vaših patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojemu licu i što se odrazuju na tvojemu životu i blizu sam svima, koji podnose tragične posljedice toga rata. Poznata mi je, međutim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje, i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da jednom i ti ugledaš bolje dane.

           Hvala i tebi, mladeži hrvatska! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi!

           Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio.”

Papine riječi zahvale opetovano su prekidane pljeskom i radosnim usklicima hodočasnika: “Ivane Pavle”, “Mi smo Papini, Papa je naš”, “Volimo te, Sveti Oče” i “Ostani s nama!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 913; Boll., br. 301, 9. lipnja 2003.

 

Ovaj pastirski pohod neka bude daljnji doprinos duhovnomu i materijalnomu napretku ove plemenite nacije

Papin brzojav hrvatskomu predsjedniku na odlasku iz Hrvatske

9. lipnja 2003.

Na povratku u Rim s apostolskoga putovanja u Hrvatsku papa Ivan Pavao II. uputio je iz zrakoplova brzojav predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću.

           “Na odlasku iz Hrvatske, koju sam ponovno mogao pohoditi, želim još jedanput očitovati svoju duboku zahvalnost vama, gospodine Predsjedniče, te svim državnim i mjesnim vlastima i svim građanima na posebno srdačnoj gostoljubivosti koju sam ovih dana posvuda doživio. Iz dubine srca želim da ovaj moj pastirski pohod pruži također daljnji doprinos duhovnomu i materijalnomu napretku ove plemenite nacije, koja je prije trinaest godina – nošena čvrstom voljom opće sloge, suradnje i solidarnosti – krenula putem demokracije, kako bi gradila bolju zajedničku budućnost, obilježenu slobodom. Zazivam Božji blagoslov na Vas i na dragu Hrvatsku.“

Papa Ivan Pavao II.

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 914; Boll., br. 300, 9. lipnja 2003.; IKA, 9. lipnja 2003.

_______________

 

Kršćanstvo je mnogo pridonijelo umjetničkom, kulturalnom, duhovnom i moralnom razvoju hrvatskoga naroda

O svojemu trećem pohodu Hrvatskoj vjernicima na općoj audijenciji

Vatikan, 11. lipnja 2003.

U svojemu govoru na općoj audijenciji papa Ivan Pavao II. osvrnuo se je na svoje treće apostolsko putovanje u Hrvatsku. Zahvaljujući Bogu na tomu svojem stotom putovanju, Papa je govorio na talijanskome jeziku:

           “1. Predraga braćo i sestre! Želio bih danas zajedno s vama u mislima ponovno prijeći putovanje po Hrvatskoj, koje sam mogao obaviti prošlih dana i koje je imalo za temu ‘Obitelj – put Crkve i naroda’. Bilo je to moje stoto apostolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je po stoti put otvorio putove svijeta i naroda kako bih mogao dati za Njega svjedočanstvo uzdižem iz dubine srca živu zahvalu.

           Vratio sam se u plemenitu hrvatsku zemlju da utvrdim braću u vjeri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomirenja i bila mi je udijeljena radost uzdići na čast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petković.

           Želim izraziti srdačnu zahvalu biskupima što su me pozvali i primili s pažnjom i ljubavlju. Moja zahvalnost ide također i Predsjedniku Republike i ostalim građanskim i vojnim vlastima za uljudan pristanak i brižnu suradnju. Zahvaljujem na kraju Riječkoj nadbiskupiji i njezinu sjemeništu, koji su me ugostili kao i moje suradnike.

           2. Prva etapa bio je stari i slavni grad Dubrovnik, ponosan na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde. Ondje sam slavio svetu misu za vrijeme koje je bila proglašena blaženom velika kći Crkve u hrvatskoj zemlji sestra Marija od Propetog Petković. Kao žena herojske želje da služit Bogu u najsiromašnijoj braći, utemeljila je sestre Kćeri milosrđa trećeg reda sv. Franje da bi, djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa, promicala poznavanje Božje ljubavi.

           U svjetlu toga divnog lika uputio sam posebnu poruku hrvatskim ženama, koje sam potaknuo da pruže Crkvi i društvu svoj duhovni i moralni doprinos; zatražio sam, na posebni način, od zavjetovanih žena da budu rječiti znak Božje prisutnosti u znaku ljubavi među ljudima.

           3. Sutradan u Osijeku, na krajnjemu sjeveroistočnom dijelu zemlje, u biskupiji Đakovačkoj i srijemskoj, imao sam zadovoljstvo predsjedati svečanim zaključenjem druge biskupijske sinode i komemorirati 150. obljetnicu utemeljenja Zagrebačke crkvene pokrajine.

           U toj sam se prigodi zadržao u razmišljanju o svetosti kao pozivu svakoga kršćanina: to je jedno od središnjih učenja Drugoga vatikanskog koncila. Pozvao sam osobito vjernike laike da popuno iskoriste milost krštenja i potvrde. Samo onaj koji je oživljen snažnom vjerom i velikodušnom ljubavlju može, ondje gdje su ostale otvorene rane bolne i teške prošlosti, biti apostol pomirenja i moralne izgradnje. U Đakovu sam se mogao nakratko zaustaviti u lijepoj katedrali, gdje sam pozdravio bogoslove i njihove profesore zajedno s velikom skupinom redovnica.

           4. U nedjelju, 8. lipnja, na blagdan Duhova, u Rijeci, za vrijeme svete mise zazvao sam obnovljeno izlijevanje darova Duha Svetoga na kršćanske obitelji Hrvatske i svijeta. Htio sam ih tako sve staviti pod posebnu zaštitu svete Obitelji iz Nazareta. Učinilo mi se, osim toga, korisnim da naglasim prvotnu društvenu vrijednost ustanove obitelji, tražeći za nju povlaštenu pozornost i konkretne mjere koje će podupirati njezino zasnivanje, razvoj i postojanost.

           Poslije podne sam se uputio u trsatsko svetište, koje se nalazi na jednom od brežuljaka grada Rijeke da bih se duhom pridružio hodočasnicima koji ondje časte Majku Božju. Zapravo, prema jednoj pobožnoj tradiciji, na tome se je mjestu zaustavila nazaretska kuća prije nego je stigla u Loreto.

           5. Posljednja etapa mojega putovanja bio je Zadar u Dalmaciji, grad bogat poviješću. U sjeni katedrale Svete Anastazije, srijemske mučenice, slavio sam šesti čas na blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve. Taj marijanski blagdan, koji se nastavlja na svetkovinu Duhova, dao nam je ponovno doživjeti ozračje dvorane Posljednje večere. Kao i tada, također danas Marija nastavlja biti prisutna u crkvenoj zajednici: to je ponizna i nenametljiva prisutnost, no prisutnost koja potiče na molitvu i život po Duhu; to je kontemplativna prisutnost, kadra dozvati u svijest pastirâ i vjernikâ prvenstvo nutarnjeg života, slušanja i prianjanja uz Božju riječ, nužni uvjet za uvjerljivi i djelotvorni evanđeoski navještaj.

           Draga braćo i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjetničkom, kulturalnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom temelju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg tisućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 925 – 927; Boll., 11. lipnja 2003.; IKA, 11. lipnja 2003.

 

Neka po zagovoru sv. Anastazije i bl. Marije Propetoga Isusa ponovno nastupi proljeće vjere i svekolikoga napretka

Papina poruka zadarskomu nadbiskupu Ivanu Prenđi u znak zahvalnosti za srdačan doček

Vatikan, 16. lipnja 2003.

           “Vrativši se sa svojega apostolskog putovanja u Hrvatsku, želim Vama, časni brate, i cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji, te vlastima Zadra i Zadarske županije očitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdačan doček koji mi je priređen, i za nezaboravnu molitvu Srednjeg časa (šestoga) na Forumu, uz djelatno, pobožno i živo sudjelovanje svega nazočnog naroda Božjega. Istodobno Vam pak želim zahvaliti i za sav trud uložen u pripravu i sam tijek mojega pohoda Vašoj nadbiskupiji, kako bi on u potpunosti uspio. Iz dna srca molim Gospodina da po zagovoru sv. Anastazije i blažene Marije Propetoga Isusa Petković udijeli obilje svoje milosti Vašoj nadbiskupijskoj zajednici i svemu dragom puku Zadarske županije i susjednih krajeva, te tamo ponovno nastupi proljeće vjere i svekolikoga duhovnog i materijalnog napretka. Ove svoje želje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vašim suradnicima u pripravi mojega pastirskog pohoda Zadru i svima koji su povjereni Vašoj pastirskoj skrbi.”

IKA, 16. lipnja 2003.

 

Katolicima u Banjoj Luci potrebna je Papina potpora na njihovu putu opraštanja

Papa o svojemu odlasku u Banju Luku vjernicima na općoj audijenciji

Vatikan, 18. lipnja 2003.

Na kraju svojega govora na općoj audijenciji papa Ivan Pavao II. najavio je na talijanskome jeziku svoje pastoralno putovanje u Bosnu i Hercegovinu ovim riječima:

           “Sljedeće nedjelje uputit ću se u Bosnu i Hercegovinu da učvrstim u vjeri tamošnju katoličku zajednicu, zauzetu na važnom putu pomirenja i sloge. Molim vas da me na tome apostolskom putovanju, koje povjeravam majčinskom zagovoru Blažene Djevice, pratite svojom molitvom.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 963; Boll., 18. lipnja 2003.; IKA, 18. lipnja 2003.

 

DRUGI POHOD PAPE IVANA PAVLA II. BOSNI I HERCEGOVINI

22. lipnja 2003.

 

Pozdrav cijelomu hrvatskom narodu

Papin brzojav hrvatskom Predsjedniku u prigodi prijelaza državnog teritorija na putu od Vatikana prema Banjoj Luci

22. lipnja 2003.

           “Na početku apostolskoga putovanja u Bosnu i Hercegovinu, kamo idem učvrstiti svoju braću u vjeri i očitovati svoju pastirsku skrb za katolike zauzete u svjedočidbi evanđelja i promaknuću općega dobra, posebno mi je drago što mogu Vama, gospodine Predsjedniče, i svemu hrvatskome narodu, čijega se nedavnog vrlo srdačnog dočeka posebno sjećam čuvajući u srcu predivne uspomene, očitovati svoje veliko poštovanje praćeno molitvom Bogu da cijeloj vašoj zemlji udijeli napredak i opću slogu.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 971.

 

Neka Ivan Merz svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini

Papin govor na svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci Mahovljani

Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           “Štovana gospodo članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,

           časna braćo u biskupstvu,

           cijenjeni predstavnici vlasti,

           draga braćo i sestre.

           1. Svom dušom haran za primljeni poziv, vraćam se u Bosnu u Hercegovinu nakon šest godina i zahvaljujem Bogu što mi je ponovno dopustio susresti pučanstva oduvijek tako bliza mojemu srcu. Zahvaljujem gospodi članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine za upućene mi srdačne riječi pozdrava i za sve što su – zajedno s drugim vlastima – učinili kako bi se omogućio ovaj moj pohod.

           Pozdravljam dragoga brata banjolučkoga biskupa Franju Komaricu i ostale članove ovdašnje Biskupske konferencije i sve vjernike Katoličke Crkve. Pozdravljam također braću i sestre Srpske pravoslavne Crkve i drugih crkvenih zajednica, te vjernike židovstva i islama.

           2. Znajući da mi je, preko radija i televizije, dano ući u vaše domove, pozdravljam i bratski grlim sve vas, dragi stanovnici raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Znam za vašu dugu kušnju što ste je proživjeli; znam za težinu patnje koja danomice prati vaš život; znam i za napast što na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom. Uz vas sam te molim Međunarodnu zajednicu, koja je već mnogo toga učinila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogućilo da što prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slozi.

           Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čine postojanost vašega karaktera te vaša bogata ljudska, kulturna i vjerska baština po kojoj se prepoznajete. Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja. Ali znadete i da je ponovni početak ipak moguć. I uzdajte se u Božju pomoć, kao i u čovjekovu poduzetnost.

           3. Kako bi građansko društvo poprimilo pravi ljudski izgled i kako bi se svi s pouzdanjem mogli suočavati s budućnošću, potrebno je obnoviti čovjeka iznutra, liječeći rane i radeći na istinskome čišćenju pamćenja preko međusobna oprosta. Naime, u dubinama se srca nalazi korijen svakoga dobra i, nažalost, svakoga zla (usp. Mk 7,21–23). Tamo se mora dogoditi promjena koja će omogućiti obnovu društvenoga tkiva i uspostavu međuljudskih odnosa otvorenih suradnji svih životnih snaga zemlje.

           Velika odgovornost s tim u vezi leži na onima koji, u skladu s voljom biračkoga tijela, demokratski izvršavaju vlast: neka zbog trenutačnih teškoća ne odustaju od tako prijeko potrebna djela i neka ne dopuste da njima ovladaju interesi jedne ili druge strane.

           Katolička Crkva u svekolikome zajedničkom djelu želi pružati vlastiti doprinos djelatnim zalaganjem svojih sinova i kćeri, navlastito pak raznovrsnim pothvatima na području odgoja te sebi svojstvene društvene skrbi i ljudskoga promaknuća, u slobodnome ispunjenju vlastita poslanja.

           4. Uskoro ću, za vrijeme svetoga misnog slavlja, imati radost u popis blaženih unijeti ime mladoga Ivana Merza, koji je rođen ovdje u Banjoj Luci i koji je svijetli primjer kršćanskoga načina života i apostolskoga zalaganja. Neka on svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini, a to je da se za postojeće teškoće nađe prikladno rješenje, te da Bosna i Hercegovina vidi pozitivan odgovor na svoju težnju da bude sastavni dio ujedinjene Europe u ozračju napretka, slobode i mira.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 972 – 974; Boll., 22. lipnja 2003.

 

BEATIFIKACIJA SLUGE BOŽJEGA IVANA MERZA

Banja Luka, 22. lipnja 2003.

 

Ivana Merza želim vam dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti

Papine uvodne riječi na početku mise beatifikacije Ivana Merza

Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           “Predraga braćo i sestre, Krist Isus, svjetlo što prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, želi da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Sinovi i kćeri ove zemlje, s vama zajedno svjedok muke i slave Gospodnje, želim slaviti ovu euharistiju: žrtvu hvale i prinos pomirbe i mira. Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove, Banjolučke biskupije: u Ivanu Merzu, koji će za vrijeme ovoga slavlja biti proglašen blaženim. Bio je vjernik svjetovnjak uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjega. Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti, u ponovnoj izgradnji onoga što je srušilo nasilje, u pomirbi među pojedincima i obiteljima, u promaknuću istinske društvene obnove u pravdi i miru. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima. Uprimo svoj pogled u Krista Isusa te mu se na ovu tjednu svetkovinu Uskrsnuća, to jest nedjelju, smjerno obratimo moleći da bude među nama nazočan i obdari nas svojim neizmjernim milosrđem.”

Papinski misal Beatifikacije bl. Ivana Merza, str. 14 i 15.

 

Svečana formula beatifikacije Ivana Merza koju je Papa izrekao na hrvatskome na početku svečanoga euharistijskog slavlja

           “Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Ivan Merz od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga svibnja, može slaviti njegov spomen na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”

Papinski misal Beatifikacije bl. Ivana Merza, str. 27.

 

Zborna molitva koju je Papa izmolio nakon beatifikacije

           Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnomu pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladeži u vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro nastavimo navješćivati Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

Ime Ivana Merza za cijeli jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!

Propovijed pape Ivana Pavla II. na misi beatifikacije blaženoga Ivana Merza

Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           1. “Vi ste svjetlost svijeta”. Ovu tvrdnju, draga braćo i sestre, Isus danas ponavlja i nama, na ovome našem bogoslužnom skupu. I nije to neki puki ćudoredni nagovor nego tvrdnja, koja očituje neuništiv zahtjev što proizlazi iz primljenoga krštenja.

           Naime, ljudsko je biće snagom toga sakramenta ucijepljeno u Otajstveno Tijelo Kristovo (usp. Rim 6,3–5). Apostol Pavao veli: “Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste” (Gal 3,27). Opravdano, dakle, sveti Augustin kliče: “Radujmo se i zahvaljujmo: postali smo ne samo kršćani, već Krist… Divite se i kličite: postali smo Krist” (In Ioann. Evang. tract., 21, 8: CCL 36, 216).

           Ali Krist je “svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1,9). Kršćanin je zbog toga pozvan postati, sa svoje strane, odsjev te Svjetlosti, nasljedujući Isusa i u Njega se ugledajući. Kako bi to ostvario, slušat će Njegovu riječ i o njoj će razmišljati, sudjelovat će svjesno i djelatno u bogoslužnome i sakramentalnome životu Crkve, izvršavat će zapovijed ljubavi i služeći braći, navlastito malenima, siromašnima i onima koji pate.

           2. S ljubavlju pozdravljam banjolučkog biskupa i predsjednika Biskupske konferencije Franju Komaricu te mu zahvaljujem na srdačnim riječima koje mi je upravio na početku ovoga euharistijskog slavlja. Moje misli pune poštovanja lete i ostalim biskupima Bosne i Hercegovine, osobito vrhbosanskomu nadbiskupu metropolitu kardinalu Vinku Puljiću, koji je rodom iz ove biskupije, te ostalim kardinalima i biskupima, koji nas prate. Pozdrav u Gospodinu svim hodočasnicima koji dođoše ovamo iz različitih krajeva zemlje te iz susjednih država.

           Bratski pozdrav upućujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Pavlu i članovima Svete Sinode Srpske pravoslavne Crkve. Novi polet, što ga je u novije doba zadobio naš put k uzajamnomu razumijevanju, međusobnome poštovanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i nade za ovaj kraj.

           Pozdravljam također vjernike drugih crkvenih zajednica Bosne i Hercegovine, te vjernike Židovske općine i Islamske zajednice.

           Pozdravljam gospodu članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sve ostale građanske i vojne vlasti. Posebno cijenim vašu nazočnost te vam zahvaljujem za sve što ste učinili za pripremu i ostvarenje mojega pohoda vašoj zemlji.

           I vama, evo, ljubljeni sinovi i kćeri ove Crkve hodočasnice u Bosni i Hercegovini, dolazim raširenih ruku kako bih vas zagrlio i priopćio vam da zauzimate posebno mjesto u Papinu srcu. Papa neprestano u molitvi prikazuje Gospodinu patnju, koja još uvijek otežava vaš hod naprijed, te se s vama zajedno nada i čeka bolje dane.

           Iz ovoga grada, koji je tijekom povijesti obilježen tolikom patnjom i tolikom krvlju, molim Svemogućega Gospodina da bude milosrdan za krivnje počinjene protiv čovjeka, njegova dostojanstva i njegove slobode, pa i od nekih sinova Katoličke Crkve. Neka On u svima pobudi želju za uzajamnim oprostom. Samo u ozračju istinske pomirbe spomen na tolike nevine žrtve i njihove patnje ne će biti uzaludan i poticat će nas graditi nove odnose bratstva i razumijevanja.

           3. Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza.

           Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome životu. No, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas uneseno u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila “nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen”. U svemu onome što je radio tražio je “ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista”, te je dopustio da ga On “zahvati” (usp. Fil 3,8.12).

           4. Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini.

           Sudjelujući u misi te hraneći se tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: “Žrtva – euharistija – apostolat”.

           Svjestan poziva što ga je primio na krštenju, svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj “velikoj mjeri” kršćanskoga života (cfr. Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje “nikad neće u zaborav pasti, niti će mu spomen ikada propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja” (Sir 39,9).

           5. Ime je Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo raspored života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira.

           Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.

           I vi poput blaženoga Ivana tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti. Ne zaboravite: “Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu” (Mt 5,15).

           6. Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista!

           Ovo je molitva i želja koju Papa danas – po zagovoru blaženoga Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 975 – 978; Boll., 22. lipnja 2003.

 

Neka vam Djevica Marija isprosi milost da očuvate cjelovitom svoju vjeru

Papine riječi uz molitvu Anđeoskoga pozdravljenja

Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           “1. Posebno važan potporanj životu blaženoga Ivana Merza, zajedno s Euharistijom, bijaše nježna pobožnost što ju je gajio prema Majci Gospodinovoj.

           I mi sada, na završetku ovoga svetog bogoslužja, upravljamo svoj pogled na Djevicu Mariju i pridružujemo se cijeloj Crkvi, koja – ponavljajući pozdrav arkanđela Gabriela – razmatra o otajstvu utjelovljenja Sina Božjega. Molimo je da nas ona uvede ‘u promatranje Kristova lica i iskustvo dubine Kristove ljubavi’ (Rosarium Virginis Mariae, 1).”

           Papa je potom uputio pozdrave hodočasnicima pristiglima iz susjednih zemalja na njihovim jezicima: njemačkom, mađarskom, talijanskom, srpskom, poljskom. Potom je nastavio na hrvatskom:

           “2. Srdačno pozdravljam sve hodočasnike pristigle iz Hrvatske, koji su počašćeni što su Crkvi dali jednoga novog blaženika. Ljubljeni, neka vas njegov primjer vodi na putovima Gospodnjim! Sve vas blagoslivljem.

           3. Presvetoj Bogorodici povjeravam svoju molitvu za sve vas i svoju vrlo živu zahvalnost za srdačan doček što ste mi ga priredili.

           Evo i završne želje: Djevica Marija svojim moćnim zagovorom isprosila vam od svojega Sina Isusa milost da očuvate cjelovitom svoju vjeru, čvrstim svoje ufanje te gorljivom u svakoj prilici svoju ljubav.”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 979 – 980.

 

Blaženi je Ivan u središte svojega života stavio Vazmeno otajstvo

Predaja križa mladima na kraju mise beatifikacije

Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           “Draga mladeži, na završetku ovoga svečanog bogoslužja za vrijeme kojega sam proglasio blaženim Ivana Merza, mladića podrijetlom iz vaše domovine, želim vam predati ovaj križ, koji je danas bio čašćen kraj oltara za vrijeme ovoga euharistijskog slavlja. Blaženi je Ivan u središte svojega školovanja, svoje profesorske službe i svojega apostolata, stavio Vazmeno Otajstvo, koje se slavi u bogoslužju i koje je vrelo i vrhunac života Crkve. Primite u svoj život Kristov slavni Križ! Po primjeru blaženoga Ivana budite svjedoci ljepote kršćanskoga bogoštovlja i svojim životom očitujte ono što ste u vjeri primili. Neka vam na vašemu hodočašću prema kraljevstvu Božjemu križ bude uvijek svjetlo i putokaz.”

Papinski misal Beatifikacije bl. Ivana Merza, str. 71.

 

Zemljo Bosno i Hercegovino, Papa te nosi u svojemu srcu i želi ti dane napretka i mira!

Završni pozdrav Svetoga Oca na svečanosti beatifikacije bl. Ivana Merza

Petrićevac, Banja Luka, 22. lipnja 2003.

           “Predraga braćo i sestre, prije negoli se s vama oprostim, želim još jedanput svima očitovati radost što sam mogao s vama zajedno podijeliti ovaj snažni molitveni trenutak. Zahvaljujem svojoj braći biskupima Bosne i Hercegovine te predsjedniku njihove Konferencije, biskupu ove mjesne Crkve Franji Komarici. Preko njega zahvaljujem i njegovim suradnicima, klericima i svjetovnjacima, koji su revno radili više mjeseci pripremivši ovaj dan.

           Želim ponoviti svoju veliku zahvalnost također Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i ostalim građanskim i vojnim vlastima. Posebno cijenim sve ono što je učinjeno na raznim područjima kako bi se moj pohod mogao ostvariti.

           I na kraju, srdačan pozdrav svim pučanstvima ove ljubljene zemlje, bez razlike na njihovu etničku, kulturnu ili vjersku pripadnost. Primajući danas poslije podne u prijateljski pohod predsjednike Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine te članove Međuvjerskoga vijeća, imat ću nazočne sve stanovnike ove zemlje.

           Na sve zazivam blagoslov Svevišnjega, moleći ga da u srcima sviju pobudi osjećaje oprosta, pomirbe i bratstva. To su oni čvrsti temelji društva dostojna čovjeka i ugodna Bogu.

           Zemljo Bosno i Hercegovino, Papa te nosi u svojemu srcu i želi ti dane napretka i mira!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 981; Boll., 22. lipnja 2003.

________

 

Graditi vlastitu budućnost utemeljenu na uzajamnu poštivanju i međusobnome razumijevanju

Papin telegram predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine Borislavu Paravcu na putu iz Banje Luke prema Vatikanu

22. lipnja 2003.

           “Na odlasku iz Bosne i Hercegovine, na završetku mojega jednodnevnog apostolskog putovanja, želim vas, gospodine predsjedniče Predsjedništva, pozdraviti s posebnim poštovanjem te vam istodobno očitovati najsrdačniju zahvalnost za gostoljubivost, koju mi je pružila vaša zemlja te mi tako omogućila doživjeti trenutke čvrstoga zajedništva s katolicima i drugim građanima, koji žele graditi vlastitu budućnost utemeljenu na uzajamnome poštivanju i međusobnome razumijevanju. Blagoslivljajući Boga za sve što sam danas doživio, jamčim svoju molitvu za sve te na vas i na Bosnu i Hercegovinu zazivam Božji blagoslov.“

Papa Ivan Pavao II.

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 982.

 

Pozdravi Predsjedniku i cijelomu hrvatskom narodu

Papin brzojav predsjedniku Stjepanu Mesiću u prigodi prelaska hrvatskoga državnog teritorija na putu iz Banje Luke prema Vatikanu

22. lipnja 2003.

           “Na povratku sam s apostolskoga putovanja u Bosnu i Hercegovinu, gdje sam se susreo s tamošnjim katoličkim zajednicama nesebično zauzetima u svjedočidbi Evanđelja i željnima nastaviti ne lagan ali uspješan put sloge i mira. Zahvaljujem Bogu za ovo današnje sasvim posebno iskustvo te istodobno s poštovanjem i od srca pozdravljam Vas, gospodine Predsjedniče, i sav hrvatski narod, uz želju da Vaša zemlja neprestano napreduje na duhovnome, gospodarskome i društvenome području.“

Papa Ivan Pavao II.

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 982 – 3.

_______________

 

Neka Gospodin po zagovoru blaženoga Ivana Merza udijeli obilje milosti Crkvi u Bosni i Hercegovini

Papina zahvala mons. Franji Komarici za prijam u Banjoj Luci nakon povratka u Rim

Vatikan, 23. lipnja 2003.

Nakon što se papa Ivan Pavao II. vratio u Rim, sutradan, u ponedjeljak 23. lipnja 2003., Državno tajništvo Svete Stolice uputilo je banjolučkomu biskupu mons. dr. Franji Komarici sljedeću poruku Svetoga Oca Ivana Pavla II.:

           “Vrativši se sa svojega kratkoga, ali posebno znakovitoga pastirskog pohoda Banjolučkoj biskupiji, želim Vama, časni brate, i cijeloj Vašoj biskupijskoj zajednici očitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdačan doček, koji mi je priređen, i za nezaboravno euharistijsko slavlje s obredom uzdignuća na čast oltara Ivana Merza, plemenitoga sina Crkve banjolučke, uz djelatno, pobožno i živo sudjelovanje svega nazočnoga naroda Božjega. Istodobno Vam pak želim zahvaliti i za sav trud uložen u pripravu i sam tijek mojega pohoda kako bi on u potpunosti uspio, te za vrlo srdačnu gostoljubivost u Vašem domu. Molim Gospodina da po zagovoru svetoga Bonaventure i blaženoga Ivana Merza udijeli obilje svoje milost Vašoj biskupiji i cijeloj Crkvi u Bosni i Hercegovini kako bi tamo ponovno nastupilo proljeće vjere i da istodobno sve ljubljene narode Bosne i Hercegovine obdari stalnim duhovnim i materijalnim napretkom. Ove svoje želje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vašim suradnicima u pripravi mojega pastirskog pohoda i svima koji su povjereni Vašoj pastirskoj skrbi.“

Papa Ivan Pavao II.

Vrhbosna br. 3/2003., str.288; Arhiv Banjolučke biskupije, Banja Luka.

 

Blaženoga Ivana Merza postavio sam za primjer katolicima, napose mladima one zemlje

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 25. lipnja 2003.

U drugomu dijelu svojega govora na općoj audijenciji Papa je na talijanskome jeziku dao osvrt na svoje putovanje u Banju Luku:

           “Prošle nedjelje Božanska mi je Providnost dopustila da sam mogao izvršiti novo apostolsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu, šest godina nakon pastoralnog pohoda Sarajevu. Bilo je to putovanje kratko ali intenzivno i puno nade za onu zemlju toliko iskušanu nedavnim sukobima. Ponovno izričem svoju srdačnu zahvalnost svima koji su me primili, biskupima i vlastima, odgovornim političarima te zemlje i članovima Međureligijskog vijeća, s kojima sam se mogao susresti, konstatirajući s radošću njihovu spremnost za dijalog. Primijetio sam svih volju i da se nadvladaju bolna iskustva prošlosti kako bi se na istini i uzajamnome opraštanju izgradilo društvo dostojno čovjeka, koje će i Bogu biti prihvatljivo. Vrhunac hodočašća bila je svečana euharistijska liturgija s beatifikacijom Ivana Merza, kojega sam postavio za primjer katolicima, napose mladima one zemlje. Njegovim zagovorom molimo Gospodina da ovo apostolsko putovanje donese željenoga ploda za Crkvu i za sav narod Bosne i Hercegovine. Molim Boga da ti narodi, potpomognuti i međunarodnom zajednicom, uspiju riješiti još uvijek otvorene složene probleme, i da uzmognu ostvariti zakonite težnje za životom u miru i sudjelovanjem u ujedinjenoj Europi.”

Papa je potom na hrvatskome pozdravio hrvatske hodočasnike:

           “Srdačno pozdravljam nazočne hrvatske hodočasnike te sve blagoslivljam!”

Ins., XXVI., 1, 2003., str. 991; Boll. br. 328, 25. lipnja 2003.

 

Zahvala za lijepo i nezaboravno gostoprimstvo

Hodočasnicima iz Dubrovnika na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja

Trg sv. Petra, 6. srpnja 2003.

           “Srdačno pozdravljam skupinu hodočasnika iz Dubrovnika. Dobro došli! Predragi, zahvalan za uistinu lijepo i nezaboravno gostoprimstvo što mi ga je vaš predivni grad priredio u prigodi mojega nedavnoga pastirskog pohoda, na sve vas ovdje nazočne, na vaše obitelji, na sve vaše sugrađane i na svu hrvatsku zemlju zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003, str. 33 – 34; Boll., br. 350, 6. srpnja 2003.; IKA, 6. srpnja 2003.

 

Neka vam bl. Ivan Merz pomogne u odabiru istinskih vrijednosti za izgradnju društva u istini i pravdi

Profesorima i učenicima banjolučke gimnazije na općoj audijenciji

Castel Gandolfo, 30. srpnja 2003.

           “Dragi profesori i učenici banjolučke gimnazije, srdačno vas pozdravljam. Dobro došli! Čuvajući u srcu predivne uspomene sa svojega nedavnog pastirskog pohoda Banjolučkoj biskupiji, za vrijeme kojega sam proglasio blaženim vašega velikog sugrađanina Ivana Merza, koji je osam godina pohađao vašu gimnaziju, sve vas preporučujem njegovu zagovoru da vam pomogne u odabiru istinskih ljudskih i vjerskih vrijednosti kako biste mogli izgrađivati društvo utemeljeno na istini, pravdi i poštovanju dostojanstva svakoga ljudskog bića. Na sve vas i na vašu domovinu Bosnu i Hercegovinu zazivam Božji blagoslov.”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 92; Boll., br. 381, 30. srpnja 2003.; IKA, 30. srpnja 2003.

 

Povjeravam vas i vaše obitelji zagovoru Blažene Djevice Marije

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Castel Gandolfo, 20. kolovoza 2003.

           “Srdačno pozdravljam sve ovdje nazočne hrvatske hodočasnike. Predragi, povjeravajući svakoga od vas i vaše obitelji zagovoru Blažene Djevice Marije, na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 146; Boll., br. 407, 20. kolovoza 2003.; IKA, 20. kolovoza 2003.

 

Neka vam ovo hodočašće bude poticaj za daljnji rast u vjeri i nadi

Hodočasnicima iz Zagreba i Velike na općoj audijenciji

Vatikan, 27. kolovoza 2003.

           “Srdačno pozdravljam hodočasničke skupine iz Zagreba, Velike i ostalih mjesta. Predragi, želeći da vam ovo hodočašće bude nov poticaj za daljnji rast u vjeri i nadi, svima vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 164; Boll., br. 414, 27. kolovoza 2003.; IKA, 27. kolovoza 2003.

 

Neka vaše zajednice budu mjesto susreta i rasta u vjeri, ufanju i ljubavi

Hodočasnicima iz Hrvatske i BiH na općoj audijenciji

Vatikan, 3. rujna 2003.

           “Srdačno pozdravljam sve hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predragi, vaše zajednice bile uvijek mjesto susreta i rasta u vjeri, ufanju i ljubavi. Svima vama i vašima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 188; Boll., br. 427, 3. rujna 2003.; IKA, 3. rujna 2003.

 

Papa najavio imenovanje zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića kardinalom

Vatikan, 28. rujna 2003.

Tijekom nedjeljnoga nagovora, prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, 28. rujna, papa Ivan Pavao II. najavio je kako će 21. listopada održati konzistorij i tom prigodom bit će kreirani novi kardinali, njih 31. Papa je pročitao njihova imena, a među njima je i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Ime jednoga od njih zadržao je in pectore (tajno). Od 30 novih kardinala, njih 7 dolazi iz Rimske kurije, 19 iz raznih nadbiskupija, a četvorica su zaslužni svećenici i redovnici. Kardinalski zbor tako će brojiti 194 kardinala.

 

Pozivam vas da ponovno otkrijete ljepotu i bogatstvo molitve krunice

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 1. listopada 2003.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, sve vas srdačno pozdravljam. Dobro došli! Danas je počeo mjesec listopad, mjesec krunice. Pozivam vas zbog toga da ponovno otkrijete ljepotu i bogatstvo te marijanske molitve kako pojedinačno tako u župnoj zajednici i, navlastito, u obitelji. A Presveta Bogorodica neka vas uvijek prati na vašemu životnom putu. Vama i članovima vaših obitelji rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 327; Boll., br. 481, 1. listopada 2003.; IKA, 1. listopada 2003.

 

Neka vas uvijek prati Kraljica Svete Krunice

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 8. listopada 2003.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, sve vas pozdravljam i od srca blagoslivljam. Kraljica Svete Krunice neka uvijek prati vas, vaše obitelji i sav vaš narod. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 364; Boll., br. 495, 8. listopada 2003.; IKA, 8. listopada 2003.

 

Apostolski blagoslov

Hodočasnicima iz Trogira i sestrama Družbe kćeri Milosrđa na općoj audijenciji

Vatikan, 15. listopada 2003.

           “Srdačno pozdravljam vjernike župe Gospe od Anđela iz Trogira i sudionice generalnoga kapitula Družbe kćeri Milosrđa. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 387; Boll., br. 506, 15. listopada 2003.; IKA, 15. listopada 2003.

 

ZAGREBAČKI NADBISKUP JOSIP BOZANIĆ POSTAJE KARDINAL

Vatikan, 21. listopada 2003.

Na svečanomu konzistoriju u utorak, 21. listopada, tijekom liturgijskoga slavlja na Trgu sv. Petra u Rimu papa Ivan Pavao II. kreirao je 30 novih kardinala te im podijelio kardinalski šešir. Pred Kristovim namjesnikom položili su prisegu da će biti vjerni Papi u svemu sve do prolijevanja krvi (zbog toga i nose odijelo crvene boje). Među njima je bio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Novokreiranomu kardinalu Josipu Bozaniću za naslovnu rimsku crkva Papa je dodijelio hrvatsku crkvu Sv. Jeronima.

Uz kardinala Bozanića na Trgu svetoga Petra okupili su se i gotovo svi biskupi iz republika Hrvatske te Bosne i Hercegovine te oko tisuću hodočasnika, posebno iz Krčke biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, od kojih su mnogi bili odjeveni u narodne nošnje. U molitvi vjernika nećakinja kardinala Bozanića Andreja Vitezić molila je na hrvatskome jeziku “za glavare država i za sve koji su na vlasti: da se težnje za slobodom, pravdom i solidarnošću, koje su u srcu svih naroda, znaju pretvarati u životnu stvarnost”. U govoru Sveti je Otac istaknuo kako novi Kardinalski zbor odražava još više raznovrsnost rasa i kultura, kojima su obilježeni kršćanski narodi, te još bolje dolazi do izražaja jedinstvo i povezanost svakoga dijela Kristova stada s Katedrom biskupa Rima.

Sutradan, u srijedu 22. listopada, Papa je predvodio svetu misu u bazilici svetoga Petra u koncelebraciji sa svim kardinalima pod kojom je podijelio zlatni prsten tridesetorici novih kardinala, znak kardinalske časti, pastoralne skrbi i još većega zajedništva s Petrovom Stolicom. Na misi su sudjelovali i hrvatski hodočasnici.

Proslava konzistorija završena je u četvrtak 23. listopada primanjem rodbine i prijatelja novoimenovanih kardinala u Dvorani pape Pavla VI., među kojima je bila najbrojnija skupina hrvatskih hodočasnika, u kojoj je bilo i pedeset bogoslova Zagrebačke nadbiskupije.

Usp. IKA, 21., 22., 23. listopada 2003.

_______________

 

Na sve zazivam Božji blagoslov

Predstavnicima uprave i igračima NK Hajduka iz Splita na općoj audijenciji

Vatikan, 5. studenoga 2003.

           “Srdačno pozdravljam upravu, igrače i navijače Hajduka iz Splita te na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 710; Boll., br. 553, 5. studenoga 2003.; IKA, 5. studenoga 2003.

 

Hrvatski narod ima snagu izgrađivati društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima

Hrvatskomu nacionalnom hodočašću u posebnoj audijenciji u povodu zahvale za Papin posjet Hrvatskoj

Vatikan, 8. studenoga 2003.

Desetak tisuća hrvatskih hodočasnika, sudionika hrvatskoga zahvalnog nacionalnog hodočašća u Rim za Papin posjet Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II. primio je u subotu 8. studenoga u posebnu audijenciju u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu. Hrvatski su hodočasnici Papu dočekali pjesmom i poklicima “Ivane Pavle”. Papa im je uputio ovaj govor:

           “Draga braćo i sestre!

           1. Drago mi je što mogu srdačno pozdraviti svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako biste ponovno očitovali svoju veliku odanost Petrovoj Stolici, te mi istodobno uzvratili na mojemu pastirskom pohodu, koji sam s radošću ostvario u lipnju ove godine. Svima odsrca velim: dobro došli!

           Pozdravljam posebno kardinala Josipa Bozanića te mu zahvaljujem na ljubaznim riječima, koje mi je također kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije uputio u ime svih nazočnih. S njim zajedno bratski pozdravljam sve biskupe, koji su željeli biti nazočni na ovome susretu. S poštovanjem pozdravljam i predstavnike građanskih i vojnih vlasti zemlje, kojima zahvaljujem za sve što su učinili kako bi u potpunosti uspjeli moji pastirski pohodi. Ponovno očitujem svoju silnu zahvalnost za onako srdačan doček, koji mi je posvuda priređivan svaki put kada sam stupao na tlo vaše ljubljene domovine. U svojemu sjećanju i u svojemu srcu čuvam slike naroda nošena živom vjerom i puna oduševljenja, naroda gostoljubiva i velikodušna.

           2. Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apostolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima i ovdje u Rimu i na svojim pastirskim pohodima vašoj Domovini. Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje – kao hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj stolici – dalo prigodu da vas učvrstim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu ljubav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode i demokracije, koje je uspostavljeno prije trinaest godina.

           3. Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti, koje su joj potrebne da bi se na prikladan način suočila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađivala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu potporu najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnjivale ondašnje naraštaje; društvo koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti. Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu također iz Evanđelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve (usp. Mt 25,34–36; Lk 4,18–19). Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe Kristovim učenicima.

           4. Molim Boga da plemenitom hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za opće dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije – Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, i svetoga Josipa – nebeskoga zaštitnika vaše zemlje. Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim zajednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 718 – 719; Boll., br. 560, 8. studenoga 2003.; IKA, 8. studenoga 2003.

 

Molim za vas obilje Božje milosti

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 12. studenoga 2003.

           “S ljubavlju pozdravljam nazočne hrvatske hodočasnike. Predragi, moleći za sve vas obilje Božje milosti, od srca vam udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 741; Boll., br. 567, 12. studenoga 2003.; IKA, 12. studenoga 2003.

 

Hodočašće – poticaj za veće svjedočanstvo za Evanđelje u obitelji i društvu

Hodočasnicima iz Rijeke, Dobrinja i Krka na općoj audijenciji

Vatikan, 19. studenoga 2003.

           “Pozdravljam i blagoslivljam vjernike župe Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Rijeci te Pjevački zbor Zvon iz Dobrinja i Gradski zbor iz Krka. Predragi, neka vam hodočašće na grobove svetih apostola Petra i Pavla bude novi poticaj na uvijek sve veće svjedočanstvo za Evanđelje u obitelji i društvu. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 766; Boll., br. 582, 19. studenoga 2003.; IKA, 19. studenoga 2003.

 

Došašće – prigoda za veću spoznaju Božje ljubavi prema svakome ljudskom biću

Učenicima i profesorima iz Zagreba pod vodstvom prof. Zvonke Matoic na općoj audijenciji Vatikan, 3. prosinca 2003.

           “Srdačno pozdravljam profesore i učenike Centra za odgoj i obrazovanje slušno oštećenih ‘Slava Raškaj’ iz Zagreba. Predragi, zazivajući na vas i na vaše obitelji Božji blagoslov, želim vam da vam vrijeme Došašća, koje je ovih dana počelo, bude posebna prigoda za još veću spoznaju Božje ljubavi prema svakome ljudskom biću. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 862; Boll., No, 608, 3. prosinca 2003.; IKA, 3. prosinca 2003.

 

Boga zaboraviti nikada. Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime! Te riječi bl. Ivana Merza imaju posebno značenje za vašu zemlju!

Crkvenomu i državnom izaslanstvu BiH u posebnoj audijenciji

Vatikan, 4. prosinca 2003.

Papa Ivan Pavao II. primio je 4. prosinca u Dvorani Klementini u Vatikanu članove državnoga i crkvenog Odbora za pripremu njegova pastirskoga pohoda Bosni i Hercegovini 22. lipnja 2003. pod vodstvom predsjednika Biskupske konferencije BiH, banjolučkoga biskupa Franje Komarice i predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Došli su mu zahvaliti za njegov posjet Bosni i Hercegovini te proglašenje blaženim Ivana Merza. Sveti im je Otac uputio ovaj govor:

           “Draga braćo i sestre!

           1. S radošću vas primam i srdačno pozdravljam svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako biste mi uzvratili na mojemu pastirskom pohodu Banjoj Luci ostvarenu 22. lipnja ove godine. Od svega srca zahvalan za onako srdačan doček, koji mi je tom zgodom priređen, sve vas dočekujem svojom dobrodošlicom.

           Pozdravljam banjolučkoga biskupa Franju Komaricu te mu zahvaljujem na ljubaznim riječima koje mi je također kao predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputio u ime svih vas ovdje nazočnih. S njim zajedno bratski pozdravljam cijenjenoga i dragoga vrhbosanskog nadbiskupa metropolita kardinala Vinka Puljića i pomoćnoga biskupa istoga biskupskog sjedišta Peru Sudara, te dragoga i revnoga mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskoga apostolskog upravitelja Ratka Perića, koji nije mogao biti nazočan na ovome susretu. S poštovanjem pozdravljam i predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodina Dragana Čovića zajedno s drugim članovima Predsjedništva te nazočnu gospodu ministre i sve ostale nositelje bosanskohercegovačkih građanskih vlasti, kojima zahvaljujem za svekoliko zalaganje kako bi u potpunosti uspio moj pastirski pohod.

           2. U Banjoj Luci je za mene bila posebna radost proglasiti blaženim mladića podrijetlom iz toga grada, Ivana Merza. Neka njegov sjajni primjer svetosti katoličkim vjernicima svjetovnjacima bude poticaj na zalaganje u svjedočenju za Evanđelje, koje je mjerilo i glavni putokaz za kršćane svih vremena.

           Taj mladić, kako su pisali biskupi vaše zemlje, “ima uistinu mnogo toga reći i posvjedočiti” (Biskupska pastirska poslanica) svim ljudima dobre volje. Njegov se vjerojatno najizrazitiji nauk nalazi u riječima koje se mogu čitati u njegovu Dnevniku za 5. veljače 1918., u doba kada je cijela Europa bila zahvaćena ratom, a on se je nalazio na bojišnici: ‘Boga zaboraviti nikada. Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime.’

           3. Te njegove riječi imaju posebnu važnost za vašu zemlju, koja nastoji izići iz brojnih patnji, koje su posljedica ugnjetavačkoga režima i višegodišnjega rata. Postojeće teško stanje moći će se svladati stvaranjem demokratskih ustanova na političkoj i upravnoj razini. Još je potrebnije, međutim, raditi na istinskoj duhovnoj obnovi, koja omogućuje da čovjek bude spreman na oprost, pomirbu i uzajamno poštivanje vjerskoga i kulturnoga identiteta svakoga pojedinca. To su putevi koji vode stvaranju sretnoga, mirnoga, slobodnoga i solidarnoga društva. To je put koji omogućuje toliko žuđeni povratak prognanika i izbjeglica u njihov rodni kraj, u ozračju sigurnosti i potpune slobode.

           4. Velik je izazov što stoji pred vama: ‘Nikada zaboraviti Boga!’ Jamčim vam svoju potporu u molitvi te vas želim ohrabriti da idete naprijed s pouzdanjem. Na sve vas i na vašu domovinu sišao Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 869 – 870; Boll., br. 611, 4. prosinca 2003.

 

Hrvati iz Italije kod Svetoga Oca

Članovi Saveza hrvatskih zajednica iz Trsta, Milana i Molisea na općoj audijenciji

Vatikan, 17. prosinca 2003.

Na općoj audijenciji sudjelovalo je vodstvo i skupina članova Saveza hrvatskih zajednica iz Trsta, Milana i Molisea, koji su u Rimu održali svoj godišnji sastanak, na kojemu su načinili nacrt za djelatnost u tijeku nadolazeće 2004. godine i odlučili poduzeti zajedničke korake pri talijanskoj vladi kako bi postigli potrebno priznavanje manjinskih prava i doprinosa.

IKA, 17. prosinca 2003.

 

Božićna čestitka

Vatikan, Trg sv. Petra, Božić, 25. prosinca 2003.

Na kraju božićne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Božić na 62 jezika; čestitka na hrvatskome bila je na 15. mjestu:

           “Sretan Božić, Isusovo porođenje!”

Ins., XXVI., 2, 2003., str. 1022; OR, 27./28. prosinca 2003., str. 6 – 7; Boll., br. 659, 25. prosinca 2003.