Dr. Radić je na početku izlaganja predočio strukturu samog predavanja, pri čemu je istaknuo da se ona sastoji od tri temeljne cjeline odnosno naslova: 1. Papa Franjo i obnova istinskog bratstva; 2. Fratelli tutti i socijalno prijateljstvo; 3. Bratstvo i prijateljstvo kao perspektive kršćanskog odgoja.

Vezano uz prvu cjelinu predavač je naglasio da je osobitost teološkog diskursa pape Franje ta da je na djelu rehabilitiranje izvornih evanđeoskih i kršćanskih pojmova, poput bratstva, ljubavi, prijateljstva, bliskosti, poniznosti itd., te da ih on komunicira s „jasnoćom, direktnošću i neusiljenošću“. To nikako nije odmak od sustavno-teološkog govora, već upravo suprotno, istaknuo je te nadodao da on „poziva da temeljnim evanđeoskim i time teološkim pojmovima otkrijemo njihovo pravo izvorno značenje, da bi smo ih na taj način mogli konkretizirati u vlastitom životu“.

Bratstvo i socijalno prijateljstvo su upravo primjeri rečenog, rekao je predavač, istaknuvši zanimljivost koja je pri tome uočljiva: za razliku od nastupa na početku, sada više nema nikakvog mjesta dvojbenim, širokim i slobodnim tumačenjima njegovih izričaja. Papa Franjo je, dakle, u potpunosti na liniji izvorišnih osnova samog kršćanstva koje se od svojih početaka priklanja slabima, napuštenima, ranjivima.

Vezano konkretno uz bratstvo papa Franjo, rekao je dr. Radić, ovom temom pokazuje dosljednost vlastitoj teološkoj misli. Na samom početku svoje službe 2013., Papa u govoru ističe: „Molimo uvijek jedni za druge, za čitav svijet da zavlada veliko bratstvo“. Osvrćući se dalje na temu bratstva, predavač je istaknuo da je taj izričaj, izuzev kršćanskog izričaja braća i sestre, prvi put postao nadaleko poznat francuskom revolucijom i njenim sloganom sloboda, jednakost, bratstvo. Totalitarni komunistički sustavi su ga također koristili, rekao je predavač.

Osobitost, međutim, Papina govora o bratstvu je ta što on zastupa evanđeosko-kršćanski pristup ovoj temi, a to znači da izbjegava na jednoj strani apsolutiziranje bratstva kao spomenuti sustavi, dok se na drugoj protivi smještaju ovog pojma u romantičarski i time iluzorni diskurs. Predavač je u pogledu bratstva kod pape Franje posebno istaknuo pojam jednakosti na kojem papa inzistira te Papino tumačenje povezao s kanonsko-pravnim izričajem o „ontološkoj jednakosti i funkcionalnoj nejednakosti“ kao osnovi uspješnog življenja u široj društvenoj i drugim manjim zajednicama.

Vezano uz prijateljstvo, dr. Radić je, uvodeći u ovu temu, naglasio da se događa rehabilitacija pojma „političko prijateljstvo“ u političkoj filozofiji, politologiji kao i sociologiji. Papin se govor može promatrati u kontekstu spomenutih, kod kojih posebnu ulogu zauzima svojevrsni aristotelovski pristup. Međutim, papa Franjo je i ovdje na tragu evanđeoske i teološke tradicije ističući kako je sam Isus svoje učenike nazvao prijateljima te prijateljstvo uzimao kao uzvišeni oblik odnosa među učenicima, pojasnio je predavač. Kod teme Papina pristupa prijateljstvu, predavač je istaknuo njegovo zalaganje za poopćavanjem ove vrline na prijateljstvo građana neke zajednice kao i građana svijeta s bitnim naglaskom da Papa iznimno cijeni vlastitost, nacionalnu i lokalnu, koja je uostalom temelj identiteta.

U zadnjem dijelu svojeg izlaganja predavač je odabrao nekoliko konkretnih perspektiva tj. ciljeva odgoja, kako ih je sam nazvao, s obzirom na bratstvo i socijalno prijateljstvo, slijedeći pri tome encikliku Fratelli tutti. Odabrao je pet takvih elaborirajući svako od njih.

Tako je u prvom tzv. odgojnom cilju – perspektivi, s obzirom na bratstvo i socijalno prijateljstvo, istaknuo važnost posviješćivanja i izgrađivanja u mladom čovjeku, učeniku stav jednakosti svih pred Bogom; u drugom je ukazao na vrlinu dobrohotnosti odnosno altruizma koja se posredstvom bratstva i socijalnog prijateljstva učenicima može posredovati dok je u trećem naglasio važnost milosrđa i praštanja s obzirom na Papine apele u enciklici Fratelli tutti. Četvrti i peti odgojni cilj, rekao je predavač, upućuju na opće dobro i vrlinu domoljublja, koje papa Franjo također, kroz prizmu bratstva i socijalnog prijateljstva, snažno ističe i to kao nezaobilazne aspekte zajedničarskog života.

Na temelju izloženog, dr. Radić je zaključio da bratstvo i političko (socijalno) prijateljstvo, prikazani u enciklici Fratelli tutti, pružaju izvrsnu priliku i svojevrsnu platformu kršćanskog odgoja danas. Tim više, rekao je, jer su to univerzalne vrijednosti odnosno vrline, koje posebno u suvremenosti dolaze do izražaja. Svakako, naglasio je, u svijetu radikalnog globalizma i kozmopolitizma ne treba ići prema njihovom apsolutiziranju, čemu se protivi i sam papa Franjo.