Draga braćo i sestre!

Evo nas opet zajedno u našim crkvama, negativni od virusa, a pozitivno zahvaćeni Kristovom ljubavlju. Slavimo Dobrog Pastira koji nas poziva i dolazi nam ususret. Ovogodišnja prigodna poruka pape Franje: „Riječi zvanja“, vodič je našega susreta s Gospodinom. Poruka izranja iz tame i oluje slikovitog i dramatičnog evanđeoskog događaja, dok Petar i učenici na uzburkanom moru, u noći, plove na drugu obalu (usp. Mt 14, 22 – 33). Ona je životno čitljiva, razumljiva, duboko zahvaća i osvjetljava psihološku pozadinu svakog poziva te vjerničku sigurnost koju nam daje Gospodin. Svaki poziv je dramatičan događaj poput prijelaza učenika na drugu obalu uz prijeteće valove, protivne vjetrove, osobne sumnje i neizbježne bojazni.

Iskustvo vlastite slabost, svoje ograničenosti, daje nam doživjeti da ne upadnemo u veću zabludu kako smo samodostatni ili da smo mi inicijatori svoga poziva. Naše slabosti mogu nas otvoriti i približiti Gospodinu, a navodne vrline potopiti i udaljiti od Njega. Iskustvo Gospodinove prisutnosti u lađi našega života smiruje oluje i utišava protivne vjetrove. Njegova prisutnost postaje očitija, a naša zahvalnost iskrenija. Zahvalnost Gospodinu nezaobilazna je riječ svakog zvanja, naglašava papa Franjo, jer: „Ploviti u pravome smjeru nije zadaća povjerena isključivo našim snagama niti ovisi isključivo o rutama kojim odlučimo putovati“(Poruka). Život nije naša matematika, nego iznenađenje Božjeg poziva.

Uz nedjelju Dobrog Pastira mislimo i molimo na svećenička i redovnička; muška i ženska zvanja; ali to se odnosi i na svaki poziv, brak i obitelj. Svako zvanje i poziv, rađa se iz pogleda ljubavi kojim nam Gospodin dolazi ususret prateći nas na „drugu obalu“. Gospodin „nas prati i pokazuje nam put, sprječava nas da se nasučemo na hridi neodlučnosti i čak nam omogućuje – kao Petru – hodati po uzburkanim vodama“ (Poruka). Ponekad nam se može činiti da je taj put „utvara“, nešto što nije za nas, te nas zadržava na obali s koje bismo trebali krenuti, ali nas prati i nosi Gospodinova riječ: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14, 27). „Riječ hrabrost je riječ svakog zvanja!“ (Poruka)

Dragi prijatelji! Gospodinovo ohrabrenje svima nam je potrebno, bilo da se radi o duhovnom zvanju, bilo o drugim staleškim pozivima. Toliko protivnih vjetrova i nemirnih oluja, može nam danas odvratiti pogled od Gospodinova i dovesti nas u opasnost potonuća. U našim slabostima Krist je taj koji nam pruža ruku da ne potonemo u vrtlozima voda i vremena. On nam daje da u vjeri, poput Petra, hodimo po vodi. S uskrslim Kristom u lađi, more se smiruje, vjetar prestaje, a naš život postaje jedna trajna pjesma na hvalu i slavu Boga Oca.

Braćo i sestre! Zahvaljujemo tolikim hrabrim svjedocima zvanja: našim svećenicima, redovnicima i redovnicama. Ne zaboravljamo ni tolike svjedoke poziva braka i obitelji. Neka Dobri Pastir prati i sve nas, da molitvom i primjerom hrabrimo i pratimo naše mladiće i djevojke u otkrivanju svog poziva. Budimo im ohrabrenje na njihovu putu života, da naš i njihov život bude na trajnu hvalu i slavu Bogu u nesebičnom služenju braći i sestrama. Uskrsli Kriste, nakon „dugog posta“ zbog koronavirusa ohrabri i budi u svim našim lađama: osobnoj, obiteljskoj i župnoj! Pomozi nam da naše župne zajednice sada budu ljudski zrelije i duhovno svježije.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predsjednik Vijeća HBK
za sjemeništa i duhovna zvanja