Nastojeći izvršavati svoje poslanje u službi općeg dobra konkretnih ljudi našega društva, Komisija »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije pozvana je uključiti se u raspravu glede prijedloga novih zakonskih rješenja koja se tiču rada nedjeljom te suzbijanja zloporabe droge.

I.

U »Prijedlogu Zakona o radnome vremenu prodajnih mjesta trgovine na malo« u članku 7. previđa se obvezatni rad nedjeljom »prodavaonica za prodaju kruha od 7 do 21 sat« te od 8 do 21 sat »prodavaonica prehrambenih proizvoda« koje odlukom, uz odgovarajuće uvjete, odredi skupština županije ili Grada Zagreba, pa je Komisija »Iustitia et pax« pozvana podsjetiti na neka temeljna načela bez poštivanja kojih nije moguće donijeti zakonska rješenja koja bi bila u službi općeg dobra konkretnih ljudi.

1. U Poruci hrvatskih biskupa naslovljenoj »Nedjelja – dan Go­spodnji i dan blagdanskog počinka« od 11. lipnja 1997. doslovno se kaže: »Političke snage u Vladi i Saboru Republike Hrvatske pozivamo da izdaju pravednu zakonsku regulativu o nedjeljnom počinku i za one usluge koje su neophodne nedjeljom i blagdanom, ali da se označe kao iznimke. Pitanje od tolike važnosti ne može se prepustiti samo nižim (lokalnim) političkim strukturama, odnosno ugovoru između društvenih strana. Povrh toga smatramo da u ime vjerske slobode kršćanima treba biti priznato pravo da ne rade nedjeljom«. U duhu navedenog stava naših biskupa Komisija pozdravlja donošenje »Prijedloga Zakona o radnome vremenu prodajnih mjesta trgovine na malo«, kojim će se jednostavno za cijelu zemlju regulirati rad nedjeljom i blagdanom. Međutim, Komisija žali što zakonski Prijedlog rad prodavaonica na malo nedjeljom i blagdanom tretira kao iznimku.

2. Nedjelja je osobit dan koji pripada čovjeku, obitelji, zajednici i Bogu pa je zato »dan radosti i počinka od posla«, tvrdi Konstitucija o liturgiji Drugoga vatikanskog sabora »Sacrosanctum Concilium« br. 106. U europskoj civilizaciji koja je izrasla iz kršćanskih korijena nedjeljom rade samo one službe i djelatnosti koje su stvarno prijeko potrebne za funkcioniranje ukupnoga društvenoga života, te one djelatnosti koje po svojoj naravi ne mogu prekinuti svoj proizvodni proces. Dakle, ljudi pored toga što je doista neophodno, nedjeljom trebaju uživati blagdanski počinak. Upravo nedjelja je u naše vrijeme jedini dan kad se uopće može okupiti većina obitelji te na taj način produbljivati tako neophodno obiteljsko i ljudsko zajedništvo.

3. U suvremenom načinu i ritmu života postoji, osobito u većim, napose turističkim mjestima, objektivna potreba tzv. dežurnih prodavaonica prehrambenih proizvoda koje bi mogle biti naizmjence sve takve trgovine u jednom mjestu, ali nikako nije prihvatljivo da svake nedjelje i blagdanom rade sve prodavaonice u dotičnom mjestu. Ne bi bilo nikako u službi čovjeka da se nedjeljom naređuje i propisuje rad više nego što je to objektivno potrebno, štoviše, to bi bilo izravno protiv čovjeka, dobra obitelji i, konačno, dobra zajednice.

4. Rad prodavaonice prehrambenih proizvoda na malo nedjeljom i blagdanom trebalo bi svesti na objektivno neophodan minimum i zbog toga što se u našoj zemlji prekovremeni rad, kao i rad nedjeljom i blagdanom, ne nagrađuje, a zaposlenici su zbog egzistencijalne ugroženosti prisiljeni raditi. Tim pitanjem morala bi se pozabaviti pravna država. Prema uobičajenoj europskoj praksi rad nedjeljom i blagdanom u Hrvatskoj treba se zakonski tako urediti da rade one službe i djelatnosti koje su stvarno neophodne za funkcioniranje ukupnoga društvenoga života.

II.

1. Glede trajno aktualnoga problema sve proširenije zloporabe droge u našoj zemlji, Komisija »Iustitia et pax« očitovala se u ožujku 1999. posebnim dokumentom s naslovom »Kako zaustaviti širenje droge u Hrvatskoj?« te je uz ostalo upozorila: »Kaznena je politika za tu vrstu kaznenih djela vrlo blaga. Zatvorske su kazne i za najteže slučajeve (organizatore i preprodavače) iznimno blage, pa i onda kad se radi o znatnim količinama opojnih droga«. U duhu toga stava Komisija »Iustitia et pax«, imajući u vidu dobro često zavedenih ljudi koji su žrtve beskrupuloznih širitelja opojnih droga, zauzima se za povišenje i donje i gornje granice zaprijećene dosadašnje kazne, a koju članak 18. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona brisanjem dosadašnje odredbe »ili kaznom dugotrajnog zatvora«, zapravo ublažuje.

2. U svezi prijedloga da se dekriminalizira neovlašteno posjedovanje opojnih droga, Komisija se zauzima da se prije rasprave o tom Prijedlogu donese Zakon o drogama u kojem bi neovlašteno posjedovanje opojnih droga, kao prekršaj, bilo primjereno sankcionirano. Učinkovito kažnjavanje organizatora i preprodavača opojnih droga ne može se riješiti predloženom dekriminalizacijom opojnih droga. Dekriminalizacijom neovlaštenog posjedovanja opojnih droga neće se promijeniti dosadašnji »neučinkovit« odnos pravne države prema organizatorima i preprodavačima droge. Treba se bojati da bi se na brzinu i »olako« donesenim Zakonom o dekriminalizaciji droge moglo probuditi još veće zanimanje mladeži za konzumiranje droge. Ovisnik o drogi doista je žrtva, pa je prihvatljivo da neovlašteno posjedovanje opojnih droga bude tretirano i sankcionirano kao prekršaj ako se time doista postiže da ovisnik može biti svjedok u procesuiranju mnogo težih kaznenih djela koja imaju daleko razorniji učinak na širi krug osoba.

3. Komisija je s dubokim žaljenjem i s velikom zabrinutošću primila informaciju o skupu ovisnika na glavnom zagrebačkom trgu, što je bilo otvoreno i javno narušavanje i izigravanje važećeg pravnog poretka, javno kršenje postojećeg zakona. To je vrlo opasan presedan koji ne bi smio ostati bez pozivanja na odgovornost svih koji su se ogriješili o zakon, osobito onih u hijerarhijskoj ljestvici vlasti za taj slučaj najodgovornijih.

U Zagrebu, 7. lipnja 2000.

mons. Ivan Milovan

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK