Već dulje hrvatsku javnost zaokuplja rasprava vezana uz medicinski potpomognutu oplodnju i moguće pravno uređenje toga područja. Budući da je to tema koja se tiče savjesti svake osobe, posebice savjesti građana naše domovine koji se smatraju katolicima, ali i tema važna za sadašnjost i budućnost pojedinaca, međuljudskih odnosa, obitelji i našega društva u cjelini, Komisija »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije smatra potrebnim uključiti se u raspravu o toj zaista važnoj temi. Želja nam je pomoći svima u oblikovanju mišljenja i stava o tome pitanju, a posebice onima koji su na bilo koji način uključeni u izradbu propisa, te pomoći demokratskomu traženju najboljih zakonskih rješenja.

Svjesni smo i prihvaćamo da postoje različiti stavovi o istim moralnim problemima, no ta činjenica ne umanjuje vrijednost tvrdnje da suvremeno zakonodavstvo, primjerice u pitanjima pravnoga uređenja rađanja, braka, obitelji, zaštite ljudskoga života u delikatnim stadijima razvoja, te medicinske pomoći pri oplodnji, mora imati na umu vrijednosne osnove prava. To vrijedi i za zakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj te za njezino društveno i kulturalno okružje u kojemu je kao legitimna vlast pozvana stvarati zakonske pretpostavke za život dostojan čovjeka u miru i pravdi.

Pravno uređenje oplodnje uz medicinsku pomoć mora pomno skrbiti o vrijednosnim pretpostavkama tehničkih mogućnosti zahvaćanja u ljudsko rađanje, te o svim posljedicama koje iz takva zahvaćanja mogu proizići. Svjesni smo isto tako da se rasprava vodi u stanju negativna demografskog kretanja u Republici Hrvatskoj te da postoji praksa primjene medicinski potpomognute oplodnje koja je nedostatno uređena, i to zastarjelim propisom. Svjesni smo i činjenice da oplodnja uz medicinsku pomoć može omogućiti roditeljstvo osobama koje bez razvoja najsuvremenije medicinske tehnike to ne bi mogle ostvariti, a ta činjenica dovodi nas u situaciju da svi moramo razmišljati o jasnim posljedicama takvih zahvata. Te su osobe često izvrgnute nedobronamjernoj manipulaciji koja ima u pozadini financijski interes.

Osim toga, ti zahvati omogućuju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca, nakon smrti roditelja, da dijete rodi tzv. zamjenska majka koja je genetski sestra ili baka djeteta, da dijete ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini mogućim incest. Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, osobito prava djece.

Mi kršćani nismo zaboravili da je svijest o ljudskim pravima i o dostojanstvu ljudske osobe usko povezana s europskim kulturalnim krugom. Čovjek je stvoren na sliku Božju i po toj sličnosti s Bogom ima neotuđivo ljudsko dostojanstvo, koje nadilazi njegovu spolnu, rasnu, vjersku pripadnost, kao i moralnu ispravnost, a nadilazi i tehničke mogućnosti jednoga povijesnog trenutka civilizacije.

Polazišna točka svakoga promišljanja i jedna od neupitnih vrijednosti, vezanih uz tu raspravu, jest dostojanstvo djeteta sa svim njegovim pravima.

U postupcima oplodnje uz medicinsku pomoć događa se manipulacija jajnim stanicama i sjemenom, a obezvrjeđuje se dostojanstvo ljudskoga embrija, što znači i djeteta. U duhu enciklike »Evangelium vitae« podsjećamo da ljudski život počinje od začeća te da ga je potrebno štititi, a ne stvarati ga na neprikladan način, koristiti se njime u neprimjerene svrhe, pa ga potom uništavati kao suvišan materijal.

Općenito je poznato i znanstveno dokazano da je za dijete najbolje da bude rođeno i odgajano u obitelji u kojoj se za njega brinu otac i majka, što je ujedno i pravo djeteta. Obitelj koja se temelji na braku oca i majke obećava trajnost i jamči da će u duhu evanđeoske poruke spremno odgovoriti na životne izazove. Propis koji bi unaprijed lišio dijete skrbi drugoga roditelja ili posredno omogućio predaju djeteta istospolnom paru, ne promiče dobrobit djeteta. Postupci koji dovode u pitanje obiteljske odnose i miješaju uloge u obitelji mogu imati poguban utjecaj i na samo dijete, kako na njegovu psihu, tako i na njegovu socijalizaciju.

Brak posjeduje vlastito dostojanstvo, a dostojanstvo braka ne prestaje ni onda kad supružnici, zbog različitih poteškoća, ne mogu ostvariti želju za vlastitim potomstvom. Muž i žena ne prestaju biti osobe koje se ljube i vole, a mogu se brinuti i o posvojenome djetetu.

Kršćanski oblikovana savjest je uvijek dužna poštivati Božji zakon koji zabranjuje namjerno ubojstvo ljudskoga bića, nanošenje povrjede ljudskomu dostojanstvu i manipulacije ljudskim životom, bez obzira je li riječ o kršćanima angažiranima u znanstvenim, medicinskim, političkim, socijalnim, pravnim ili bilo kojim drugim ustanovama.

Područje medicinski potpomognute oplodnje mora biti uređeno dobrim zakonom radi pravne sigurnosti i zaštite dostojanstva svih zainteresiranih osoba. Zakon koji ne promiče pravdu i pravednost nije dobar zakon. Takav zakon ne može obvezati nijednu savjest na djelovanje, ponašanje ili postupanje, a najmanje kršćansku moralnu savjest. Takvu zakonu treba javno izraziti prigovor savjesti. Jer savjest pojedinca prethodi pravnomu uređenju nekoga područja društvenoga života ili djelatnosti, bilo da je riječ o privatnome ili javnome području.

U Zagrebu, 26. studenoga 2004.

mons. Vlado Košić

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK