Hrvatska javnost i mediji od travnja 2003. učestalo raspravljaju o reguliranju rada trgovina nedjeljom i blagdanima, ali i općenito o vrijednosti slobodne nedjelje. Rasprava je započela nakon što su crkvene institucije, zajedno s drugim institucijama civilnoga društva, pokrenule inicijativu za zaštitu kulture nedjelje i posebice za zaštitu radnica i radnika u trgovini koji su u ovome trenutku među najugroženijom radnom populacijom u Hrvatskoj. Razloge za inicijativu promocije kulture slobode nedjelje Crkva je iznijela u dokumentu »Nedjelja radi čovjeka« (2004.) koji su izradili Hrvatski Caritas, Centar za promicanje socijalnoga nauka Crkve i Franjevački institut za kulturu mira, a izdala Hrvatska biskupska konferencija.

Uzimajući u obzir sve dosad učinjeno, te stanje nakon odluke Ustavnoga suda kojom je izvan snage stavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, Komisija »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije ovom se izjavom također želi uključiti u raspravu koja bi omogućila donošenje novoga zakona kojim će se štititi kultura nedjelje i ljudska i radnička prava radnica i radnika u trgovini.

Pri donošenju novoga zakona, veoma važna za stabilizaciju hrvatskoga društva, trebalo bi imati na umu nekoliko činjenica:

1. Povijesno se nedjelja kao slobodan dan oblikuje tijekom prvoga tisućljeća i postaje čimbenikom zaštite slabijih i socijalno ugroženih u društvu. Sloboda nedjelje prvi se put ozbiljno dovodi u pitanje tijekom Francuske revolucije i industrijske revolucije, no zakratko, jer se brzo uviđa da premoreni radnici ne mogu ispunjavati radne obveze.

2. Danas je nedjelja najviše ugrožena upravo u bivšim komunističkim, tranzicijskim zemljama koje su nedjelju, nakon propasti projekta sovjetskoga desetodnevnoga radnog tjedna, poštovale kao neradni dan kojim su se koristile i u vlastite ideološke svrhe. U tim je zemljama, poradi tranzicijskih previranja, oslabila država i socijalna sigurnost građana i radnici se veoma često nalaze u sličnoj situaciji u kojoj se nalazilo radništvo u 19. stoljeću.

3. U 19. stoljeću agresivna liberalistička ideologija je kao glavnu ideju nametnula produktivnost iznad svega, pa i iznad ljudskih prava, obitelji i društvenoga života čovjeka. Promicalo se primamljivu, no lažnu sliku kako su poslodavci i radnici partneri koji pregovaraju o radu, cijeni i vremenu rada, a država bi trebala biti minimalni jamac prostora toga dijaloga. Na taj se način stvarao dojam da je riječ o dijalogu ravnopravnih a ne upravo, po moći, izrazito neravnopravnih sugovornika. Kao odgovor na takvu nesnošljivu situaciju radnika u 19. stoljeću rađa se komunistička ideologija. U prvoj socijalnoj enciklici Katoličke crkve, »Rerum novarum« (1891.), papa Leon XIII. reagira na tu situaciju upozoravajući da je tadašnji odnos prema radnicima potpuno neprihvatljiv, no da je socijalizam krivi lijek. O stotoj obljetnici »Rerum novarum« (1991.) sadašnji papa Ivan Pavao II. naglašuje da se socijalizam pokazao lijekom gorim od bolesti (»Centesimus annus«, br. 12), no to ne znači da je bolest bila neznatna ili da nije postojala. Mnoga se tranzicijska društva pod naletom jednako agresivna krupnog kapitala ponovno nalaze u gotovo identičnoj situaciji na koju je reagirao preteča Ivana Pavla II., posebno u području trgovine na koje se ovdje osvrćemo.

4. Pozivajući se na spomenutu odluku Ustavnoga suda smatramo da budući zakon valja postaviti tako da bude jasan, provediv i bez iznimaka. Tim je zakonom potrebno regulirati i neophodnu prodajnu mrežu na određenim mjestima. S tim se slažu svi zainteresirani radnici, građani, poslodavci i sindikati. To znači da rad nedjeljom mora biti određen na razini države, a ne da se dogodi da se zakon zaobiđe na taj način da iznimke postanu pravila diskrecijskom procjenom lokalnih zajednica koje se ne mogu oduprijeti pritisku krupnoga kapitala.

5. Osobito treba propisom isključiti mogućnost izravnih pregovora poslodavaca i pojedinih radnika, jer to znači ponižavanje radnika koji će morati pristati na sve uvjete kako bi zadržali posao, a time bi se ujedno i osporilo samo pravo na slobodu nedjelje, što je zajamčeno Zakonom o radu te drugim domaćim i međunarodnim pravnim aktima.

6. Rad nedjeljom ima višestruko loše posljedice: premoreni ljudi loše rade, lakše se i češće razbolijevaju te padaju na teret poreznih obveznika. Također se izlažu većemu riziku zapadanja u siromaštvo ako njihove bolesti poprime kroničan karakter te ih poslodavci više ne žele zaposliti, što je čest slučaj s iscrpljenim trgovcima, koji su najčešće žene. Radi se i o spolnoj diskriminaciji koju bi valjalo također imati na umu.

7. Zakonodavac bi trebao voditi računa i o zaštiti hrvatskoga gospodarstva, posebno turizma, kojemu bi nedjelja slobodna od rada trgovina mogla pomoći, a ne odmoći kako se često navodi u javnosti. Država bi takvim jasnim rješenjem zabrane rada trgovina nedjeljom dobila mogućnost većega i sigurnijega ubiranja poreza na dobit, a inspekcijskim bi se službama pomoglo da mognu učinkovito nadzirati provođenje Zakona.

8. U nas se, s procesom prilagođavanja zakonodavstva zakonodavstvu Europske unije, često govori o usklađenosti zakona s pravnom regulativom EU. Često javnost ostaje uskraćena za informaciju kako je u različitim zemljama Unije određeno pitanje različito pravno regulirano. U gospodarskoj sferi stabilne demokracije pokušavaju štititi nacionalno gospodarstvo, svaka na svoj specifičan način. Imajući u vidu stanje stvari s obzirom na različite pravne propise u ovome području, držimo da kao model u donošenju Zakona ne smijemo uzimati bivša komunistička društva, jer su u previranju i slabo štite svoje građane, u socijalnoj sferi posebice siromašnije slojeve, nego društva srednje Europe: Austriju, Italiju, Njemačku s kojima nas povezuju mnoge povijesne, kulturalne i civilizacijske vrijednosti.

9. Smatramo da je potrebno ostaviti prostor u kojemu će se u društvu razvijati kulturalni sadržaji, bavljenje sportom, njegovanje odnosa s prirodom, što je sve moguće ako nedjelju oslobodimo za te aktivnosti. Za očuvanje integriteta jednoga društva važno je vrijeme zajedničkoga odmora.

10. Nadamo se da će javna vlast urediti rad nedjeljom čuvajući dignitet hrvatskih građana, te promičući interese hrvatskoga gospodarstva. Povijesna trauma neuspjela komunističkoga eksperimenta obvezuje nas na uređenje suvremenoga hrvatskog društva koje će onemogućiti razvoj nekoga novog totalitarizma te rastakanje hrvatskoga društva i nacionalnoga bogatstva.

Iz navedenih razloga potičemo da se donese zakon koji će učinkovito štititi prava radnika, poglavito pravo na slobodnu nedjelju kao i zakonom propisan 40-satni radni tjedan. Donošenje jasna i provediva zakona kojim se uređuje rad trgovina nedjeljom bit će poticaj za bolje uređivanje društvenoga života i u drugim područjima društvenoga života, jer će pridonijeti stvaranju pravne sigurnosti i zaštite slabijih. Važno je danas, u procesu raznih promjena, građanima posvjedočiti da se u tome dijelu može učinkovito zaštititi dobro pojedinca, obitelji i društva. Upravo je uređenje rada trgovina nedjeljom, zbog bespridržajne potpore apsolutne većine građana, dobra mogućnost za pokretanje inicijativa za još bolje uređenje drugih područja gospodarskoga i društvenoga života u Hrvatskoj.

U Zagrebu, 18. siječnja 2005.

mons. Vlado Košić

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK

Mr. Will King

CNN Director

U.S.A.