Komisija BKJ za pravdu i mir na sastanku u Zagrebu 26. siječnja 1990. godine prihvatila je i objavljuje ovu Izjavu:

Slobodno ustanovljenje samostalnih političkih udružbi, barem u nekim dijelovima naše države, dovelo nas je do sve istinitijega pluralističkoga društva. No, postojanje političkih stranaka ima pravu ulogu tek uz slobodne, neposredne, tajne i valjane izbore gdje sva politička društva mogu slobodno nastupiti na izborima, ravnopravno se natjecati za glasove birača i zatim na temelju tako izražene narodne volje sastaviti skupštine i sabore, koje će svojim vladama povjeravati izvršavanje zakona. Slobodno i ravnopravno nastupanje svih grupacija koje žele sudjelovati na izborima i to kako u pripremi i provođenju izbora tako i u kontroli njihovih rezultata, što mora biti zakonski utvrđeno, osobito je potrebno u doba prijelaza iz jednopartijskog u višepartijski sistem. Ne bi bilo demokratski koristiti nedemokratski stečene prednosti. Zato očekujemo da u bliskoj budućnosti imamo doista valjane i slobodne izbore. U protivnom, izbori bi se mogli osporavati kao nelegitimni.

Smatramo da će izbori biti valjani ako sve političke skupine budu jednakopravne, što znači ako budu imale jednake mogućnosti i jednake uvjete uključujući i pravo na jednakopravno korištenje materijalnih, medijskih i drugih sredstava.

Kad je riječ o materijalnoj jednakopravnosti, mislimo na sva materijalna sredstva – financije, prostorije, tehnička pomagala i ostalo što je potrebno za organizaciju političkih zajednica i zborova po svim mjestima. Svaka, naime, veća organizacija zahtijeva potrebna materijalna sredstva. Ta sredstva kod nas u najvećoj mjeri dolaze od društva te ne bi bilo pravedno ako bi dosadašnje političke udružbe imale na raspolaganju društvena materijalna sredstva, dok bi nove političke stranke morale tražiti druge izvore prihoda. Na taj bi način nove bile potisnute u sasvim nejednakopravni položaj.

Jednako je važna ravnopravnost glede sredstava javnog priopćivanja. Svi znamo koliko su važni tisak, radio i televizija. Preko njih političke stranke mogu državljanima predstavljati svoje programe i svoje kandidate za političke službe. Tko u svojim rukama drži sredstva javnog priopćivanja, među kojim su najutjecajniji radio i televizija, u neusporedivo je boljem položaju od onoga koji nema pristupa do tih sredstava. Zato očekujemo da naša sredstva javnog priopćivanja budu jednako dostupna svim političkim skupinama i organizacijama te da sasvim ravnomjerno izvješćuju o svim političkim gibanjima ili udružbama, o njihovim programima i kandidatima.

Ova se Komisija obraća ponajprije vjernicima Katoličke crkve. To što ćemo imati prve, neposredne, slobodne i tajne izbore sve nas stavlja pred nove odgovornosti. Sudjelovanjem na izborima nećemo samo ostvarivati svoje pravo, nego također ispunjavati svoju moralnu dužnost. Kao državljani i članovi našeg društva dužni smo, naime, sudjelovati u njegovu usmjeravanju. Moramo biti svjesni da smjer našeg razvoja ovisi o zauzimanju svakog pojedinca. Stoga je svaki katolik dužan da po svojoj savjesti i prema svojim sposobnostima sudjeluje u javnom i političkom životu. Dosad vjernicima nisu ravnopravno pružene te mogućnosti. One se otvaraju političkim pluralizmom. Stoga su odsad naše odgovornosti veće. Već nas je II. vatikanski koncil bio pozvao: »Neka se građani sjete da imaju pravo i ujedno dužnost služiti se svojim pravom glasa u korist općeg dobra. Crkva smatra vrijednim hvale i poštovanja djelo onih koji se na službu ljudima posvećuju dobru države i uzimaju na se terete odgovornosti« (GS 75). Zato ova Komisija potiče sve vjernike Katoličke crkve i sve ostale ljude neka se ne daju zarobiti prošlošću, nego neka s pouzdanjem hrabro i odgovorno sudjeluju u javnom životu na političkom, kulturnom, gospodarskom i svakom drugom području kako bismo napredovali u utvrđivanju demokracije, poštovanju ljudskih prava i sve većom općem dobru.

Izbori su osobito važni i zbog toga što će budući razvoj naše domovine biti takav kakve skupštine, odnosno sabore, budemo izabrali. Za naše će se glasove natjecati različite političke stranke. Mi, vodstvo Katoličke crkve, Komisija za pravdu i mir i svećenici, nećemo posebno preporučivati određene političke stranke ili čak obvezivati vjernike za koju će stranku glasovati. Kad bismo tako postupali, prekoračili bismo svoja ovlaštenja. O samim pak svećenicima crkveni Zakon kaže: »Neka aktivno ne sudjeluju u političkim strankama« (kan. 287 § 2). Političko zauzimanje je prije svega zadaća vjernika laika, nipošto svećenika. Svećenicima je pak dužnost naviještati moralna načela društvenog življenja i širiti poznavanje crkvenog socijalnog nauka. Crkveno je vodstvo također dužno poticati na odgovorno političko djelovanje i zauzimanje za takve oblike društvenog života koji su najviše u skladu s kršćanskim poimanjem čovjeka, obitelji, društva, naroda i države. Zato će svaki zreli kršćanin prije izbora osobno dobro razmisliti koja mu politička stranka svojim programom, a osobito pak s ljudima koje predlaže kao kandidate, daje najviše pouzdanja i jamstva da će naša društvena zajednica postati sve zdravija, sve poštenija, sve demokratskija i sve uspješnija. Na to moraju paziti svi naši birači, a ova Komisija želi ih potaknuti na tu odgovornost.

U Zagrebu, 26. siječnja 1990.

Komisija »Iustitia et pax« BKJ