Komisija »Pravda i mir« Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije potaknuta zabrinjavajućim pojavama koje ugrožavaju život i budućnost suvremene djece i mladeži u našem društvu, osobito pogubnim povećanjem zloporabe droge, ovim dokumentom želi potaknuti traženje hitnih i neodgodivih rješenja.

Obraćamo se posebno odgovornim društveno-političkim čimbenicima u Republici Hrvatskoj da u sklopu svojih dužnosti i kompetencija poduzmu odgovarajuće mjere za poboljšanje društvenih okolnosti na dobrobit djece i mladeži, a time i dobrobit budućnosti našega društva.

Tri čimbenika u ovom trenutku zahtijevaju posebnu pozornost: odgoj i obrazovanje, omogućavanje odgovarajućih uvjeta za provođenje slobodnog vremena i kao najžurniji problem – opasnost ovisnosti.

Odgoj i obrazovanje

Odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske obuhvaća oko 950.000 polaznika (od predškolske do visokoškolske dobi), više od 3500 odgojno-obrazovnih ustanova te približno 75.000 zaposlenih djelatnika.

Opće je poznato da u odgojno-obrazovnim ustanovama: dječjim vrtićima, osnovnim školama i srednjoškolskim ustanovama, posljednjih godina rade i odgojitelji, učitelji i nastavnici koji nemaju odgovarajuću stručnu i pedagošku spremu za obavljanje tih poslova. Time se neposredno dovodi u pitanje kvalitetno izvođenje odgojno-obrazovnih programa i postizanje željenih odgojnih i obrazovnih rezultata.

Posebno je uočljivo osjetljivo pitanje stručnih suradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Kao stručni suradnici u školama, prema važećim zakonima, predviđeni su pedagozi, psiholozi, defektolozi, zdravstveni i socijalni radnici i knjižničari. U školama je premalo pedagoga, psihologa i defektologa koji bi učenicima mogli pružiti sve što im je potrebno u suvremenom načinu života i posebno u ovome poratnom vremenu opterećenom mnogim teškoćama i nedostacima, koji na izrazit način pogađaju djecu i mladež.

Zdravstveni i socijalni radnici nisu uključeni u redoviti rad škole, što se može nadomjestiti odgovarajućim funkcioniranjem zdravstvenih i socijalnih službi. Čini se da je u školama, zbog materijalne oskudice i nedovoljne motiviranosti učitelja, premalo individualnog rada s učenicima, što je temelj svakoga uspješnog odgoja i izobrazbe. Prijeko je potrebna i tijesna, individualna suradnja prosvjetnih djelatnika i stručnih suradnika s roditeljima, posebno s onim roditeljima koji ne izvršavaju roditeljske dužnosti.

Potičemo odgovorne da osiguraju uvjete za razvoj dodatne i dopunske nastave, kao i za slobodne aktivnosti. U svezi s tim smatramo da bi bilo prijeko potrebno omogućiti učenicima da se u većoj mjeri koriste školskim prostorima i programima i izvan održavanja redovite nastave, dakako uz odgovarajuću skrb i potporu prosvjetnih djelatnika i stručnih suradnika. U takvim prigodama pretpostavljamo kod učitelja, nastavnika i stručnih suradnika dobru volju i prijeko potreban entuzijazam, no istodobno držimo da je njihov rad i u tom području potrebno bolje vrednovati i u društvenom i u materijalnom smislu.

Pozivamo zakonite predstavnike učitelja i profesora da se, osim opravdanih zahtjeva za boljim materijalnim položajem nastavnika, više i jasnije zauzimaju za upravo navedene potrebe odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

Stavljajući ovdje naglasak na efikasnije funkcioniranje školskog sustava, nikako ne smijemo zaboraviti naglasiti prvotnu i nezamjenjivu ulogu roditelja i obitelji u odgoju djece i mladih. Školski sustav ne može nikada zamijeniti obitelj.

Organizacija slobodnog vremena

U današnjem vremenu sve se više uočava velik nedostatak u osmišljavanju slobodnoga vremena djece i mladeži u Hrvatskoj. Riječ je o ponudama organiziranoga slobodnog vremena u izvannastavnim aktivnostima škole i izvanškolskim aktivnostima u organizaciji kulturnih, sportskih, umjetničkih i ostalih ustanova, vjerskih zajednica i udruga građana. Izvannastavne aktivnosti u školi i izvanškolske aktivnosti, primjerene dobi, mogućnostima i sklonostima djece i mladeži, stvaraju zdravo ozračje, što je prvi korak u prevenciji neprihvatljivih oblika ponašanja i bolesti ovisnosti.

Nažalost, sve je manje izvannastavnih aktivnosti u školi kojima bi bilo kreativno ispunjeno slobodno vrijeme. Za održavanje takvih aktivnosti potrebna su materijalna sredstva koja nedostaju. Ove pojave zabrinjavaju: športske dvorane, koje bi trebale cjelodnevno biti otvorene za djecu i mladež, zbog novca se često iznajmljuju rekreativcima; nema dovoljno športskih terena; osjeća se velik nedostatak prostorija za mladež u kojima bi se mogli nesmetano okupljati i provoditi slobodno vrijeme. U nedostatku takvih prostorija mladima preostaju kao moguća mjesta okupljanja kafići i diskoklubovi.

Zadaća je cijeloga društva, a posebno struktura vlasti, da na razini države, županija, gradova i općina neodložno stvaraju potrebne uvjete i osiguraju materijalna sredstva kako bi se u društvu poticali i nudili poticajni i pozitivni sadržaji za djecu i mladež.

U skladu s tim prijeko je potrebno: osigurati dostatna materijalna sredstva za izvannastavne aktivnosti u školi i izvanškolske aktivnosti djece i mladeži; osigurati punu zaštitu djece i mladeži; uskladiti radno vrijeme ugostiteljskih objekata (kafića i diskoklubova) namijenjenih zabavi djece i mladeži s vremenom odvijanja javnog života i javnog prometa; osigurati djeci i mladeži kvalitetnije i primjerenije televizijske programe, videoprograme i filmske programe; stvoriti pretpostavke da djeca i mladež mogu školski prostor koristiti za raznovrsne slobodne aktivnosti.

Žrtve ovisnosti

Djeca i mladež su u Hrvatskoj sve više žrtve ovisnosti o drogama. To je jedan od najžurnijih problema u novome hrvatskom društvu koji je potrebno neodgodivo i odlučno primjereno rješavati. Droga je jedna od najtežih ovisnosti koju treba promatrati u sklopu drugih ovisnosti, posebno alkohola i pušenja.

Prema opće poznatim činjenicama i u razgovoru s mladima slijedi da se u Hrvatskoj lako dolazi do droge. Opojna droga može se nabaviti posvuda: na ulici, u kafićima ili ispred njih, u diskoklubovima, čak u školama ili ispred njih. Droga sve više postaje sastavnim dijelom zabava, »tuluma« mladih. S eksperimentiranjem i ozbiljnim uzimanjem droge počinje se sve češće i sve ranije. Teško je doći do točnih podataka o broju onih koji uzimaju drogu. Već su postojeći dostupni podaci zastrašujući. Nedavno je iznesen podatak da je u Hrvatskoj 20 posto adolescenata poslije 16. godine barem jednom kušalo drogu, a svake se godine u raznim centrima u našoj zemlji prvi put liječi oko tisuću novih ovisnika. Drži se da je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj jednom u životu probalo drogu. Prema podacima Komisije Vlade RH za suzbijanje zloporabe droge, godine 1997. registrirano je 1117 novih ovisnika o drogi. Ima onih koji uzimaju jeftinije droge i onih koji uzimaju skuplje droge. A sve kreće od alkohola, jer ga uzimaju i jedni i drugi. Nameće se pitanje: koliko su hrvatski građani stvarno upoznati sa sve većom opasnošću širenja droge među djecom i mladeži? Posvećuju li mediji dovoljno vremena i prostora toj trenutačno najvećoj opasnosti u novome hrvatskom društvu? Doživljava li suvremeno hrvatsko društvo zloporabu droge svojim problemom ili je to problem tek neke obitelji u kojoj jedno ili više djece uzima drogu? Što mogu učiniti roditelji djece i mladih koji znaju da se nedaleko od njihove kuće ili možda i u istom ulazu u zgradu »dila« droga? Možda poznaju čovjeka i ljude koji to čine, a ne mogu si pomoći? Čine li zakonodavna, izvršna i sudska vlast, kao i svi drugi važni čimbenici u hrvatskom društvu, dovoljno na suzbijanju zloporabe droge?

U suzbijanju zloporabe droge treba djelovati cjelovito i sustavno: odgojno, preventivno, što uključuje i liječenje onih koji uzimaju drogu, te represivno prema onima koji raspačavaju opojnu drogu i prema onima koji na druge načine, čineći kriminalna djela, stoje iza širenja droge.

Odgojni i preventivni oblik veoma su široki i obuhvaćaju vrlo složenu društvenu intervenciju, od uloge roditelja, obitelji, škole, vjerskih zajednica do Centara za sprečavanje i liječenje ovisnosti i nevladinih organizacija u kojima se liječe ovisnici o drogi.

Represivni oblik odnosi se na progon kriminala vezanog uz zloporabu opojnih droga. U ovome je trenutku veoma važno upozoriti na opasnost organiziranog širenja droge u Hrvatskoj, na one koji iz drugog plana djeluju i imaju od toga materijalnu korist. U svijetu je u širenju opojnih droga poznata »sprega« moći, gospodarstva, politike, vlasti, pa se nameće pitanje je li se mlado hrvatsko društvo spremno suočiti i s mogućnošću takvih pojava u Hrvatskoj. Očekuje se veća učinkovitost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, kao i snažnija potpora javnoga mnijenja u suzbijanju zloporabe droge.

Prema statističkim podacima pravosudnih tijela, posljednjih godina kontinuirano raste kriminalitet vezan za zloporabu opojnih droga svih dobnih skupina, pa tako i maloljetnih osoba. Međutim, kaznena je politika za tu vrstu kaznenih djela vrlo blaga. Zatvorske su kazne i za najteže slučajeve (organizatore i preprodavače) iznimno blage, pa i onda kada je riječ o znatnim količinama opojne droge.

U Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi u cijelosti regulirao zakonsku problematiku mladih. Skrb o mladima regulirana je raznim zakonima i povjerena raznim ministarstvima u Vladi. Slično je i sa suzbijanjem zloporabe droge. U proljeće 1997. godine izrađen je »Nacrt prijedloga Zakona o sprečavanju neovlaštene uporabe opojnih droga«, koji još uvijek Vlada nije prihvatila. Donošenje toga zakona usko je povezano s načinom organiziranja Državnoga zavoda i županijskih centara za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika. Opravdano je pitanje zašto se odugovlači s donošenjem toga zakona i osnivanjem dovoljnog broja centara za sprečavanje i liječenje ovisnosti. Je li problem samo u financijskim sredstvima koja bi bila za to određena ili postoji i problem u sukobu nadležnosti nekih ministarstava!?

S obzirom na zabrinjavajuće činjenično stanje, držimo neodložnim učiniti ovo:

Hitno donijeti Zakon o sprečavanju neovlaštene uporabe opojnih droga, te u skladu sa Zakonom organizirati centre za liječenje i prevenciju ovisnosti te ustrojiti savjetovališta.

Potrebno je što prije donijeti zakon kojim bi se, s jedne strane, regulirale obveze pojedinih ministarstava u organizaciji slobodnog vremena mladeži i, s druge strane, tim bi se zakonom reguliralo radno vrijeme diskoklubova i uopće javnih mjesta na kojima se zadržavaju mladi. Takve zakone imaju i druge europske zemlje, pa bi to trebala učiniti i Republika Hrvatska.

U interesu djece i mladeži hitno je potrebno postrožiti kaznenu politiku u odnosu na organizatore preprodaje i preprodavače opojnih droga. U protivnom će Republika Hrvatska sa svojom blagom kaznenom politikom postati i ostati osobito pogodno područje za preprodaju i transfer opojnih droga.

Godine 1994. ustrojena je Komisija Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje zloporabe droge, koja je dužna dvaput na godinu podnijeti Hrvatskomu državnom saboru izvješće o provedbi Nacionalne strategije za suzbijanje bolesti ovisnosti. Reagira li Hrvatski državni sabor primjereno na ta izvješća?

Djeca i mladež sa svojim problemima, posebno s obzirom na ovisnosti sa štetnim posljedicama za cjelokupno društvo, trebaju postati predmetom stvarne i ozbiljne rasprave, kako u tijelima izvršne vlasti tako i u najvišem državnom tijelu Republike Hrvatske, u Hrvatskome državnom saboru, koji trebaju pokazati postoji li politička volja da se u Hrvatskoj počnu ozbiljno rješavati brojni problemi mladeži, posebno oni vezani uz širenje droge.

U Zagrebu, 2. ožujka 1999.

mons. Ivan Milovan

predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK