Komisija »Iustitia et pax« Biskupske konferencije Jugoslavije na sastanku 11. studenoga 1989. godine u Zagrebu pod predsjedanjem krčkog biskupa koadjutora Josipa Bozanića razmotrila je aktualnu društveno-političku situaciju u svjetlu kršćanske etike i uočila stanovite točke, kojih pojašnjenje i poštivanje zahtijeva kršćanska savjest u korist općeg dobra svih građana.

Komisija prvo konstatira ubrzane procese dalekosežnih promjena u većem dijelu zemalja tzv. realnog socijalizma u Europi, koji – kako izgleda usprkos svemu – naglim koracima vode prema zbiljskoj demokraciji i poštivanju narodnih, ljudskih i građanskih prava te rušenju ideoloških, političkih, privrednih, vojnih i drugih zidova, koji su te zemlje dijelili od ostale Europe i svijeta, a sve to ne događa se bez specifičnog doprinosa vjernika i njihovih zajednica. Komisija vjeruje da će ta događanja povoljno utjecati i na slične procese, koji su davno prije bili započeli u našoj zemlji, ali su se u novije vrijeme pokazali nedovoljno odlučnima i korjenitima te zato s više strane ugroženima.

Korjenitu demokratizaciju kod nas, koja je jedina stvarna pretpostavka za slobodu, mir i napredak svakog naroda i narodnosti ove države, kao i za njihov suživot, onemogućuju poznate a još neprevladane političke opcije. No, također treba istaknuti stanovite svjesne ili nesvjesne nedorečenosti glede načelnih preduvjeta za ostvarenje te demokratizacije.

Tako je – da spomenemo samo najvažnije nedorečenosti – kod nas načelno prihvaćena neophodnost političkog pluralizma. No, nije li to i nadalje samo fraza, odnosno monopolizirano političko oružje u borbi za održanje vlasti, ako postojeća partija svojata isključivo pravo na pravorijek o tome hoće li to biti jednopartijski ili višepartijski pluralizam? Nedorečeno je tko joj danas daje legitimitet za takav pravorijek. Njezini kongresi, naime, obvezuju samo njezine članove, ali ne i čitave narode. Kad nastupa trenutak da se demokratski mora odlučivati o legitimitetu odlučivanja u ime naroda?

Nadalje, u takvim okolnostima mogu se kod nas u najskorijoj budućnosti kao najozbiljnija prijetnja zbiljskoj demokraciji pojaviti prividno demokratski međurepublički kompromisi, odnosno nagodbe ili usaglašavanja. Kompromisi i nagodbe doprinos su demokraciji samo kad se događaju iz demokratskih pretpostavki.

Velik je korak kod nas učinjen kad se načelno usvojilo da je bitan preduvjet demokracije pravna država. Nije od manjeg značenja ni činjenica da se jednako prihvatilo načelo da je preduvjet pravne države nezavisno sudstvo. Ali nisu još jednako razjašnjeni preduvjeti za ostvarenje nezavisnog sudstva. Jedan od najvažnijih je svakako i taj da zakonodavac unaprijed zakonski strogo precizira svu materiju s područja krivičnog i kaznenog prava. Civilizacijska je, naime, tekovina od vremena rimskoga prava da se sve odredbe i svi izrazi toga područja tumače u najužem smislu u korist okrivljenoga. Zato, može li u pravnoj državi građanin bilo sudski bilo politički odgovarati primjerice za kontrarevoluciju, nacionalizam, sudjelovanje u Maspoku ili bilo kojem sličnom pokretu: autonomaštvo, separatizam, klerikalizam, klerofašizam, kleronacionalizam i slično, dok zakonodavac nije precizno odredio u čemu je nedopustivost ili kažnjivost inkriminacije koja se pokriva tim i sličnim izrazima? I tko ima pravo na takva inkriminiranja?

Može li biti nezavisnoga sudstva dok se to ne precizira? Komisija smatra da dotle zapravo svaki proces može biti politički proces, te da politička inkriminacija može konkretno imati snagu sudskog procesa.

Čitamo svjedočanstva ljudi koji su prošli kroz teške torture u istražnim procesima, okrivljeni i suđeni i za djela koja nisu počinili, i kako su nehumano bili tretirani i poslije sudskog procesa u zatvorima. I sada raspolažemo s vijestima o pravno i humano neprihvatljivom postupku ljudi po zatvorima kod nas. Komisija poziva na poštivanje ljudskih prava i u tim institucijama, te informiranost i kontrolu javnosti.

Komisiju plaše i neki najnoviji glasovi o tome da se istodobno s javnim deklaracijama s najviših mjesta o prijeko potrebnom strogom poštivanju vjerskih sloboda, počinju ponegdje po školama i na drugim mjestima obnavljati stari pritisci na savjest onih koji vjeruju.

Komisija se, usprkos svemu, nada da se ipak ni kod nas neće dogoditi veći i trajni uzmaci na otvorenom putu prema demokraciji i punom poštivanju ljudskih i građanskih sloboda.

U Zagrebu, 11. studenoga 1989.

mons. Josip Bozanić

dopredsjednik Komisije »Iustitia et pax« BKJ