Koliko je ovaj psihoterapeutski pravac konkretan, godinama su u praksi iskusili svećenici, redovnici, redovnice i crkveni službenici. Logoterapija je najbliži pravac kršćanskoj antropologiji, a njezini su alati: savjest, smisao, prapovjerenje, odgovornost, životna zadaća. Ohrabrujući osobu da prema životnim događanjima zauzme stav, sagleda mogućnosti i donosi odluke, logoterapija jača otpornost na brojne životne izazove: osobne i bračne probleme, patnju, bolesti, stres, depresiju, anksioznost…

Što dosad znamo o primjenjivosti logoterapije u pastoralnom radu? Koje su nam nove mogućnosti za rast i obogaćenje? Koliko vještine kojima služimo drugima zahvaćaju i u nas same? Kako služiti i u Crkvi i u svijetu, a ne „izgorjeti“? Kako pastoral i logoterapija mogu surađivati, a istodobno i sačuvati vlastitu originalnost? Promišljat će vrsni stručnjaci iz oba područja na Danima pastoralne teologije 7. i 8. ožujka u Zagrebu.