Župa Bibinje je 1999. svečano proslavila 80. obljetnicu smrti svoga istaknutog bibinjskog sina koji ih je duhovno i materijalno preporodio simpozijem o djelovanju don Marka. Tada su u središtu Bibinja postavili bistu don Marka, započeta je gradnja Katoličkog doma, a misno slavlje predvodio je kardinal Franjo Kuharić.

Marijan Diklić iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a Zadar ovako sažima osnovne biografske podatke toga svećenika:

“Don Marko Sikirić rođen je u Bibinjama 19. listopada 1858. U Zadru je završio pučku školu, gimnaziju i studij bogoslovije, a 7. listopada 1883. zaređen je za svećenika. Prvu godinu župnik je u Radovinu i Visočanima, a od 1884. do 1919. župnik je u svom rodnom mjestu u Bibinjama. Don Marko Sikirić bio je uzorni svećenik, duhovni, kulturni i politički vođa svog naroda kojeg je odgajao u bogoljubnom i domoljubnom hrvatskom duhu. Moto mu je bio ‘Bog, vjera i Hrvatska’. Osim duhovno, vjerski i politički, puku je pomagao i kulturno – prosvjetiteljski i materijalno.

Krajem 19. st. u Bibinjama gradi župnu kuću, pučku školu, otvara trgovinu i utemeljuje seosku blagajnu za posudbu novca. Uz pomoć Hrvatskog akademskog kluba iz Zadra, 24. siječnja 1904. otvara pučku knjižnicu u bibinjskoj školi, traži uređenje zdenca za pitku vodu i zanima se za povijest Bibinja. Bori se protiv autonomaštva, velikosrpstva i tuđinskih presezanja na Hrvatsku.

Krajem Prvog svjetskog rata, kad je zavladala glad i nestašica, 1917. otvara pučku kuhinju u Bibinjama, što je puno značilo za gladni puk. Don Marko se zalagao za nacionalnu i teritorijalnu integraciju, za ujedinjenje hrvatskog naroda u jedinstvenu naciju i rascjepkanih hrvatskih teritorija u cjelovitu i samostalnu hrvatsku državu.

Zbog njegovih hrvatskih stajališta, don Marka Sikirića napadali su i optuživali autonomaši, talijanaši i drugi režimski pojedinci. Ti su napadi postali nepodnošljivi nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, kada je Zadar i zadarsku okolicu temeljem Londonskog ugovora iz 1915. okupirala talijanska vojska. Godine 1918. don Marko se teško zamjerio zadarskim talijanašima i pridošlim talijanskim karabinjerima. Nije se htio staviti u službu talijanske iredentističke vlasti u Zadru.

Don Marko Sikirić umro je od upale pluća u Bolnici milosrdne braće u Zagrebu 11. listopada 1919., a pokopan je 13. listopada na zagrebačkom groblju Mirogoj.”