„Pepelnica umjetnika” održat će se po šesti put Karlovcu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u srijedu 17. veljače u 19.30 sati. Uz organizatora i domaćina mons. Antuna Sente, ml., rektora Svetišta, o temi „Tko nadahnjuje umjetnika?” u dijalogu će sudjelovati Tomislav i Linda Kršnjavi, akademski kipari i autori mnogih sakralnih djela, te prof. Hrvoje Ljubić, akademski grafičar autor srebrnog sarkofaga blaženog Alojzija Stepinca u Zagrebačkoj katedrali. Zbog epidemioloških ograničenja razgovor umjetnika može se pratiti na televiziji NaSveJak na facebook i youtube kanalu Svetišta

Samoj raspravi prethodit će misno slavlje u 18.30 u Nacionalnom svetištu svetog Josipa za vrijeme kojega će se moliti za preminule umjetnike, one koji se nalaze u teškom fizičkom stanju te za žive da im Gospodin podari dobro nadahnuće i potrebnu snagu za nova umjetnička ostvarenja. Misno će slavlje predvoditi voditelj ureda za kulturu Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Vlado Vlado Mikišić, na kojem će biti obred pepeljenja Preporuča se da se i misno slavlje prati preko televizije NaSveJak na facebook i youtube kanalu Svetišta te preko Laudato televizije.

Inicijativa dijaloga teologije i umjetnosti „Pepelnica umjetnika“ nastavlja svoje tradicionalne javne rasprave. Na znakovit kršćanski dan početka korizmenog vremena (Pepelnica) taj forum otvorene rasprave želi upozoriti na nužnost i uzajamnu korist dijaloga teologije i umjetnosti.

Blagdan Pepelnice je prema kršćanskom shvaćanju dan kreativnog sjećanja da smo stvoreni i ujedno pozvani na sustvaralaštvo u svijetu i vremenu u kojem živimo. No, naša „sustvarateljska djela“ (autentična umjetnost) nisu naši ukrasi, nego su to naši govori i razgovori, s ljudima i sa svijetom oko nas i u nama. I to priopćavanje sebe je naviještanje koje je u konačnici svjedočenje. A svako svjedočenje jest tek onda ako je služenje svijetu kroz samospoznaju vjernosti vlastitoj vjeri i vjernosti vlastitim sumnjama – što je početak transcendentnoga iskustva, odnosno iskustva Boga. Takvo umjetničko svjedočenje očituje se kod svih koji u sebi primjećuju neku vrstu „posebne (božanske) iskre“, što je svojstveno umjetničkom pozivu pjesnika, pisca, graditelja, glazbenika, glumca, slikara i drugih. Stoga prvi dan početka korizme, kao i sama korizma, nisu nikakva „oskudna“ vremena u kojima se treba samo nečega odricati. Pepelnica i korizma po svojoj su naravi nadasve povlašteni trenuci zauzetijeg traženja dubine života i smisla postojanja. U tom duhu teologija i umjetnost nalaze se na zajedničkom tlu odgovornosti.

Ponesen iskustvom „Pepelnice umjetnika“ (Aschermittwoch der Künstler) u Njemačkoj i potaknut Pismom umjetnicima pape Ivana Pavla II. iz 1999. godine dominikanac, teolog i publicist fr. Frano Prcela godine 2001. pokrenuo je u Hrvatskoj „Pepelnicu umjetnika“, otvoreni forum dijaloga teologije i umjetnosti. Riječ je o inicijativi koja je pokrenuta u Francuskoj, a nakon II. svjetskog rata etablirala se i u Njemačkoj. Prva „Pepelnica umjetnika“ u Hrvatskoj održana je 2001. godine u crkvi Dominikanskog samostana u Dubrovniku, kao svečana akademija prigodom dodjele „Vukovarskog križa“ sv. Oca Ivana Pavla II. dominikancima na kojoj su sudjelovali između ostalih i tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić i nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi.

„Pepelnice umjetnika“ vežu se za 1914. godinu i za umjetnika Adolpha Willettea, francuskog karikaturista i ilustratora, i jednog od suosnivača République de Montmartre, 1920. godine. On je 1914, odgovarajući na poziv Pierre Regnaulta, utemeljitelja Katoličke zajednice lijepih umjetnosti u Parizu, da kao predstavnik starije generacije umjetnika sudjeluje na misi za pokojne umjetnike, članove te udruge, izrazio želju da se na Čistu srijedu (Pepelnicu) služi misa za žive umjetnike koji će uskoro umrijeti (na Čistu srijedu u Katoličkoj Crkvi podsjeća se na riječi iz Biblije, Knjiga postanka: 3, 19 ” …prah si, u prah ćeš se i vratiti…). Willette je predložio i parišku crkvu Saint-Germain l’Auxerrois u kojoj bi umjetnici slavili misu na Čistu srijedu i bili na „pepeljanju“. Prva misa za umjetnike koji će umrijeti u tijeku naredne godine, održana je na Čistu srijedu 1926. godine u crkvi Saint-Germain l’Auxerrois, nekoliko dana nakon smrti Willettea. Tada je pročitana i njegova molitva za umjetnike na samrti. Danas se u crkvi Saint-Germain l’Auxerrois nalazi spomen-ploča kao sjećanje na Čistu srijedu 1926. kao prvu Pepelnicu umjetnika.

Inicijativa „Pepelnica umjetnika“ proširila se i u Njemačkoj gdje biskupi pozivaju umjetnike na Čistu srijedu (Pepelnicu) na druženje, diskusiju i slavljenje mise. Netko od umjetnika, filozofa ili teologa drži prigodno predavanje na neku od aktualnih tema. Sjećaju se preminulih kolega, zajednički promišljaju aktualne izazove i tako si uzajamno posvješćuju odgovornost za svijet u kojemu žive. Različite teme bile su do sada zastupljene, ali uvijek aktualne i izuzetno zanimljive, ostvarujući dijalog teologije i umjetnosti.