Zagreb, (IKA) – Nakladna kuća Verbum objavila hrvatsko izdanje filma “Veličanstvena tišina” koji će biti predstavljen u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture 12. ožujka u splitskom kinu Zlatna vrata u 16,30 sati.
Još od 11. st. samostan kartuzijanskoga reda Grande Chartreuse smješten u idiličnom krajoliku francuskih Alpa, drži se jednim od najasketskijih samostana na svijetu. Njemački filmski stvaratelj Philip Gröning pisao je 1984. godine kartuzijanskome redu tražeći dopuštenje da snimi dokumentarni film o njima. Rekli su mu da će mu se javiti. Šesnaest godina kasnije bili su spremni. Gröning je, bez filmske ekipe ili umjetne rasvjete, šest mjeseci živio u monaškim odajama – snimajući njihove dnevne molitve, zadaće, obrede i rijetke izlete.
U filmu je dakle riječ o monasima Kartuzijanskog reda, jednog od najstrožih redova Katoličke Crkve, koji ne jedu meso, ne spavaju u intervalima dužim od tri sata, a razgovaraju samo kad rad to zahtijeva, izuzimajući molitvu. Stroga i postojana životna rutina 1000 godina starog reda, kojem je cilj i želja u tišini i samoći naći i slaviti Boga, odvija se gotovo bez riječi pred očima gledatelja, dok tišinu samo povremeno prekidaju zvona, zvukovi svakodnevnih radnji i vremenskih prilika. Veličanstvena tišina snažan je film koji u 162 minute trajanja ima 2 minute razgovora. Sam redatelj kaže kako je želio izbjeći jezik i razgovor u filmu, jer su oni uvijek vezani uz vrijeme, a vrijeme narušava čistu sadašnjost. Premda je očito da vrijeme prolazi, izmjenom svjetla i tame, dana i noći, dnevnog reda, godišnjih doba, vremenskih prilika, sezonskih radova… gledatelj se osjeća zaustavljenim u vremenu tišine koju samo povremeno prekidaju zvukovi.
Ovaj transcendentni, jedinstveni film teži utjeloviti samostan više nego samo prikazati ga – film nema studijske glazbe, glasa pripovjedača ni prethodno snimljenih sekvenca. Preostaje ono zadivljujuće elementarno: vrijeme, prostor i svjetlo. Jedna od najčarobnijih i najpoetičnijih kronika o duhovnosti ikada stvorena, Veličanstvena tišina potpunim uranjanjem u utišanost monaškoga života poništava granicu između platna i gledatelja. Više meditacija negoli dokumentarni film, predstavlja rijetko, zanosno iskustvo za sve gledatelje.