10. obljetnica nasilne smrti župnika i dekana Kazimira Višatickog
Misa na 10. godišnjicu ubojstva mons. Kazimira Višatickog
Bosanska Gradiška
Bosanska Gradiška, (IKA/TABB) – Koncelebriranim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški 18. studenoga predvodio banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, molitveno je obilježena 10. obljetnica nasilne smrti domaćeg župnika i dekana – prelata Njegove Svetosti mons. Kazimira Višatickog. S biskupom su uz domaćeg župnika i dekana Peru Čolića, koncelebrirala još jedanaestorica svećenika, među kojima su bili i dvojica rođene braće ubijenog župnika: prof. dr. Karlo Višaticki, župnik u Budžaku, i preč. Adolf Višaticki, župnik lištanski i dekan livanjski. Osim redovnica iz Gradiške i Banje Luke na misi su sudjelovali i brojni župljani te vjernici iz okolnih župa, iz banjolučkog i prijedorskog kraja. Iz Slavonije je došao veći broj prognanih župljana iz župa Bosanska Gradiška i Dolina, u kojima je više godina prije rata, tijekom rata i u poraću ubijeni mons. Višaticki bio župnik.
Na početku misnog slavlja biskup je pozvao na molitvu za ubijenog župnika Višatickog. U homiliji je istaknuo da “sva povijest dolazi od Boga i vodi k Bogu. Bog koji je u Isusu iz Nazareta stupio u ovu povijest, vodit će je u dugom svrhovitom procesu djelovanjem božanske velikodušnosti njezinom cilju.” Govoreći o ubijenom župniku, biskup je naglasio: “Razumijemo i misao vodilju u životu mons. Višatickog: Znam komu sam povjerovao. Tko vjeruje, živi kao da sa smrću ne prestaje život. Iznutra osjeća obvezu oblikovati život tako da bude dostojan života nakon smrti. Jer, ako je točno da ga ima, onda je vjerojatno i da zemaljski život nije nevažan za posmrtni oblik života. Tako se vjera u besmrtni život izravno zrcali u svakodnevnim odlukama. Povjerenje u život nakon smrti ostaje izvorom smisla i snage prije smrti. Postavlja nam se pitanje što mogu prije nego umrem? Odgovor je: surađivati u rađanju Božjeg kraljevstva.” “Gdje sadašnjost ne cvjeta, nada u budući život postaje neplodna. Vječnost ima sidrište u danas. Život vječni ima što raditi s kvalitetom ljubavi našega zemaljskog života, ovdje i sada. Sve što smo dobro, lijepo, sveto, učinili bit će spašeno na koncu svijeta. Vjera i nada nam jamče da Bog daruje buduće u sadašnjem, i samo život koji se živi za druge vrijedan je življenja”, zaključio je biskup Semren.
Nakon misnog slavlja druženje biskupa, svećenika i vjernika je nastavljeno za “obiteljskim stolom” koji su upriličili župnik sa svojim župljanima, uz audio-vizualnu prezentaciju o životu ubijenog župnika Višatickog.