Rijeka, (IKA) – Obilježavajući stotu obljetnicu dolaska na Sušak. milosrdne sestre sv. Križa, u suradnji s Teologijom u Rijeci priredile su 29. listopada u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku znanstveni kolokvij te prigodnu akademiju. U pozdravu je provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar istaknula obljetnicu kao poticaj redovnicama na ustrajnost u dobru i onda kada se čini da je dobrote sve manje. Riječki nadbiskup Ivan Devčić, koji je bio i inicijator znanstvenog dijela proslave, zahvalio je redovnicama na dosadašnjem radu i neizbrisivom tragu koji su ostavile u nadbiskupiji. Uime suorganizatora predstojnik Teologije u Rijeci dr. Milan Šimunović osvrnuo se na geslo utemeljitelja reda sv. Teodozija Florentinija “Potreba vremena volja je Božja”, rekavši: “Drugim riječima, osjetljivost na znakove i suvremene potrebe vremena trebale bi ostati, u pojačanom obliku, misao vodilja i daljeg djelovanja sestara, bilo na području odgoja u vjeri, bilo kroz razna djela milosrđa”. Dr. Šimunović dodao je kako nije dovoljno samo slaviti obljetnice, nego ta slavlja moraju biti poticaji za nove zaokrete. Stogodišnjica bi trebala biti poticaj za nova evangelizacijska promišljanja i hrabrije iskorake u riječkoj Crkvi, u novim okolnostima i s drugim ljudima, u promociji i življenju angažirane svetosti, kako su se izjasnili hrvatski biskupi u dokumentu “Na svetost pozvani”, u situaciji podjela, beznađa i posljedica obrambenog rata, ali i promjenama političkoga i gospodarstvenoga sustava, unoseći u nju “svjetlo božanske nade”.
Redovnice su na Sušak došle 1905., na poziv tadašnjeg provincijala kapucina Nikole Bernardina Škrivanića. Godine 1907. započele su s radom s djecom, dajući im instrukcije iz glazbe, jezika i ručnog rada. Otvorile su i internat za djevojke, a za doba kolere 1911. na poziv poglavarstva Grada Sušaka preuzele su brigu o oboljelima, služeći svima, pa i onima na rubu društva. Potom su krenule s gradnjom kapelice Presvetog Srca Isusova. Crkvu je 19. studenoga 1910. g. posvetio o. Škrivanić, a kako je vremenom postala pretijesna, 1931. je srušena i izgrađena je nova. Uspostavljanjem nove župe sv. Ćirila i Metoda 1938. ta je proglašena privremenom, ali nažalost taj status zadržala je i danas. Internat je radio do početka rata 1941., potom se u zgradu uselila vojska, pa sedamnaestoro djece, pa prognane obitelji, da bi redovnicama zgrada bila oduzeta i napokon, nakon demokratskih promjena, vraćena, rečeno je na znanstvenom kolokviju. O razlozima zašto crkva na Sušaku nije izgrađena u vremenu od 1925. i 1941. govorio je dr. Emanuel Hoško. U tadašnjem gradskom ustroju vlasti jaču su riječ imali oni koji su se dodvoravali Beogradu, nego oni kojima je bilo stalo do stvarnih potreba sušačkih katolika. To potvrđuje i činjenica da je 6. svibnja 1938. izabran odbor za gradnju pravoslavne crkve Sv. Đorđa na Bulevardu na Sušaku. Kamen temeljac blagoslovljen je 1. rujna iste godine, a crkva je završena i posvećena 1. listopada 1939. Kuća sestara sv. Križa preseljenjem iz Senja u Rijeku bila je prvo sjedište Ordinarijata Riječke biskupije.
U sklopu proslave predstavljena je monografija “Stoljetnica života i rada Milosrdnih sestara sv. Križa na Sušaku”, u kojoj su radove ostavili sudionici znanstvenog kolokvija, a obrađene su teme djelovanja, karizme, duhovnosti Družbe, ali i političke, društvene i socijalne prilike u kojima su redovnice djelovale. U bogatom znanstvenom kolokviju najveće simpatije osvojio je o. Bonaventura Duda, koji se prisjetio svog boravka sa sestrama prije sedam desetljeća. Govorilo se i o sukobima hrvatskog katoličkog pokreta i liberalizma u Rijeci i Sušaku početkom 20. st., ali i činjenicama o kojim se do sada malo govorilo. Po završetku znanstvenog dijela uslijedila je prigodna glazbena akademija, a provincijalnoj poglavarici s. Francisci Molnar u ime gradonačelnika Grada Rijeke uručen je zlatnik “Ivana Pavla II.” za samozatajan i vrijedan trud.

Proslava jubileja završena je 30. listopada misom koju je u samostanskoj crkvi predvodio nadbiskup Devčić. “Isus je zahvalio Ocu prinoseći mu najprije kruh, a zatim i vino, znakove koji simboliziraju njega samoga i cijeli njegov život. Neka također, zajedno s nama u kruhu i vinu koje ćemo doskora prinijeti na oltar, nebeskom Ocu budu prikazani životi i napori, žrtve i ljubav svih sestara sv. Križa koje su tijekom stotinu godina na ovim primorskom prostorima živjele i djelovale, trpjele i molile”, istaknuo je riječki nadbiskup u propovijedi. Zahvalio se redovnicama na djelima, te Bogu na njihovu djelovanju. “Hvala ti što u njima susrećemo one koje ne traže ljudsku slavu, nego žele da se ti u njima i po njima proslaviš!”, rekao je nadbiskup Devčić.