Korčula, (IKA) – Redovnice dominikanke Kongregacije svetih Anđela Čuvara u Korčuli u nedjelju 2. listopada, na blagdan Anđela čuvara i Dan kongregacije, proslavile su 100. obljetnicu utemeljenja. Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić. U propovijedi je biskup istaknuo kako je ta obljetnica prigoda za dominikanke da otvorena i zahvalna srca iznova poslušaju što im to Gospodin govori. Proteklog tjedna listalo se stranice prijeđenog hoda i govorilo o svemu što je bilo tijekom posljednjeg stoljeća. Ponizna duha iznosilo se ono dobro što su redovnice i Družba učinile u ovom gradu i biskupiji pod geslom: “Bogu, redu i narodu!” i pritom se nije krilo osjećaje kako je u svemu tome glavni pokretač bio Krist, njihov zaručnik, “zaljubljenik duše njihove”. O smislu obilježavanja obljetnica za kršćane, dubrovački biskup je rekao: “Godišnjice, s kršćanskog gledišta promatrane, nisu nikakav nostalgični vapaj za onim što je bilo, niti labuđi pjev nečemu što je povijest zabilježila. One su izvrsna prigoda kako bismo razumjeli odakle dolazimo, gdje se nalazimo i kamo nam je ići i stići. Jednoj obitelji, zajednici ili narodu ovakvi povijesni spomeni govore o njihovom ishodištu, povijesnom hodu te o ukorijenjenosti u konkretnom vremenu i prostoru”. Biskup Puljić je također podsjetio na misli Ivana Pavla II. o važnosti povijesnog pamćenja i sjećanja koji su važan dio identiteta jedne zajednice.
Obraćajući se dominikankama propovjednik je, pak, napomenuo: “Kako se danas ne sjetiti svih onih pobožnih i hrabrih redovnica iz vremena rata i poraća. Vas ovdje nazočne, starije sestre, molimo, pričajte mlađima o svemu što ste doživjele i vidjele. Vi ste, naime, “čuvarice kolektivnog pamćenja i privilegirani tumači zajedničkih vrjednota i ideala na kojima se učvršćuje život zajednice” (Ivan Pavao II. u Pismu starijima, 1. listopada 1999.). Vama i svim redovnicama, koje ste u prošlih sto godina utkale svoj život i rad, želimo ovom euharistijom izreći hvala za sve dobro što ste učinile, kao i za svjedočanstvo vjere, ufanja i ljubavi koje ste pružale u teškim i izazovnim vremenima. No, ne želimo graditi budućnost na lovorikama slave i zasluga. Svjesni one evanđeoske kako smo činili samo ono što smo bile dužne učiniti, iskrenim srcem molimo i Božje oproštenje za sve učinjene propuste i pogreške. Ne želimo to skrivati ni u ovoj svečanoj prigodi. Štoviše, svjesni kako smo zajednica grješnika koja putuje suznom dolinom, danas iskrena srca molimo neka Svemogući oprosti naš nemar, nevjernost i promašaje. Neka pogleda na čistoću naših nakana i očisti naše pamćenje od svega što odudara od njegovih namisli i nakana”. Biskup Puljić potaknuo je redovnice da se “hrane Božjom Riječju i euharistijom, a u druženju s Isusom uče objavljivati ljudima milosrdno lice Očevo i svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka”.
Za stotu obljetnicu dominikanke su od 30. rujna u Korčuli organizirale brojna događanja. Predstavljena je tako monografija “Stoljeće služenja Bogu, redu i narodu” koju je priredio dr. Jure Krišto, a uz autora predstavili su je o. Mato Bošnjak i Branko Salaj. U atriju samostana otkrivena je spomen ploča o. Anđelu Mariji Miškovu, koji je bio najzaslužniji za utemeljenje Kongregacije. Redovnice su pohodile grobove preminulih sestara i braće, utemeljitelja Kongregacije, otvorena je izložba “100 godina nije samo prošlost”, priređena je i svečana akademija. U subotu 1. listopada održan je simpozij “Bogu, Redu, Narodu – u svjetlu današnjice” na kojem su sudjelovali: o. Frano Prcela, prof. dr. Špiro Marasović, prof. dr. Ante Mateljan, dominikanski provincijal o. Ivan Iko Mateljan, č.M. Katarina Maglica, Franko Oreb, dr. Alena Fazinić, prof. dr. Ivica Raguž i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić.
Još 1902. dominikanac o. Anđeo Marija Miškov, pučki misionar rodom s otoka Zlarina kod Šibenika, doveo je prve dominikanke u Korčulu, a 1905. zajednice sestara iz Splita i Šibenika su se složile oko ujedinjenja, pa je tako nova kongregacija započela djelovati na Korčuli. Naime, u to vrijeme u Dalmaciji je djelovao veliki broj sestara čije su kuće matice bile u Italiji, pa su i same odgajane, a tako su i druge odgajale, u talijanskom, a ne hrvatskom narodnom duhu. Uvidjevši u tome opasnost od odnarođivanja, o. Miškov se još više zauzeo za utemeljenje hrvatske kongregacije sestara, u čemu je i uspio. Veliku pomoć pružio mu je biskup Josip Juraj Strossmayer. U prvim godinama rada redovnice su na Korčuli otvorile dječji vrtić, žensku građansku školu i dom za stare i nemoćne. Njihovo djelovanje se širilo sve do 1945. kada, kao i druge redovničke zajednice, bivaju zaustavljene od ondašnjih vlasti koji im onemogućavaju rad. Danas Kongregaciju svetih Anđela Čuvara čini 135 redovnica koje djeluju u dvadesetak župa. Uz rad na župama, vođenje zborova i katehiziranje, djeluju u staračkim domovima i dječjim vrtićima.