Đakovo, (IKA/TU) – Svečana akademija u povodu obilježavanja 100. obljetnice zgrade Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu održana je 18. lipnja u organizaciji đakovačkih bogoslova u unutrašnjem dvorištu zgrade Sjemeništa. Program je počeo četveroglasnim kanonom Valentina Miserachsa “Cantate Domino” u izvedbi Zbora bogoslova, a potom je ekonom Sjemeništa vlč. Matej Glavica uputio riječi dobrodošlice. Prigodnu riječ uputio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Naglasio je da svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije, Srijemske biskupije, susjednih biskupija i oni u raznim dijelovima Hrvatske, Sjemenište doživljavaju kao dragi dom jer je tu dozrijevala njihova vjera, mladenački vjernički zanos i predanje Bogu te njihovo svećeničko zvanje. Ističući kako su susreti prezbiterija i sva nadbiskupijska slavlja nezamisliva bez gostoprimstva i logistike Bogoslovnog sjemeništa, nadbiskup je istaknuo: “Sjemenište je srce Nadbiskupije.”
Uputio je zatim u povijest sjemenišne zgrade te se spomenuo njezina graditelja biskupa Ivana Krapca koji je odlučio porušiti staru zgradu tadašnjega franjevačkog samostana, koja je kroz 108 godina bila prvi dom Biskupijskog sjemeništa u Đakovu, a na početku svoje biskupske službe 1806. godine osnovao ga je biskup Antun Mandić. Tadašnja samostanska, a današnja nova zgrada i njezina kapela posvećene su začeću Blažene Djevice Marije. Nadbiskup je podsjetio kako je zgradu u stilu blage secesije projektirao poznati arhitekt Dioniz Sunko, a tijekom gradnje biskup Krapac nastojao je da ona bude najfunkcionalnija, ali i jednako lijepa građevina i ugodan dom svih njezinih stanara. Obnavljana je više puta, a osobito nakon požara 1972. godine. Posljednja temeljita obnova započeta je poslije Domovinskog rata pod vodstvom tadašnjeg rektora, mons. Josipa Bernatovića i ekonoma mons. Nedjeljka Čuture, a dovršena prošle jeseni sa sadašnjim rektorom, maestrom Ivanom Andrićem i ekonomom vlč. Glavicom.
Nadbiskup Hranić na osobit je način pozdravio nadbiskupa u miru, mons. Marina Srakića, dugogodišnjega poglavara, profesora i još dužeg stanovnika te kuće. Zahvalio mu je na ljubavi i požrtvovnost, a kasnije i pastirskoj brizi koju je ugradio u tu instituciju. Pozdrav je upućen i najdugovječnijem rektoru, mons. Josipu Bernatoviću, ekonomima i svim ostalim poglavarima te bogoslovima, koji su prvi i temeljni smisao postojanja ove zgrade. Na akademiji je nazočio rektor Papinsko – ugarskog zavoda u Rimu, mons. Franz Branchmaier i njegov pratitelj vlč. Zvonko Brzovski, profesori i djelatnici KBF-a u Đakovu na čelu s dekanom Perom Aračićem, djelatnici središnjih ustanova, umirovljeni svećenici, župnici i redovnice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, koje su ovdje gotovo 110 godina.
“Molitva je i želja svih nas da ova kuća bude puna života, da imamo što više bogoslova; dobrih, čestitih mladića koji će čitavo svoje srce i biće velikodušno staviti na raspolaganje Gospodinu, i na taj način služiti našoj i ostalim Crkvama”, zaključio je nadbiskup Hranić.
Uslijedile su skladbe Cesara Francka: “Panis Angelicus”, Giuseppea Verdija “Moja misli”, recital S. S. Kranjčevića “Moj dom” koje su započela dvojica bogoslova solista, a priključio im se Zbor bogoslova. Vlč. Mario Brkić izveo je autorske skladbe “Molitva” i “Crkva”, a tijekom programa prikazana je i kratka filmska reportaža unutrašnjosti Bogoslovije, koju su pripremili đakoni. Program je zaključio Zbor bogoslova pod vodstvom rektora, maestra Andrića, uz orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića, a izveli su skladbu Ivana pl. Zajca “U boj, u boj”, Franza Schuberta “Ave Maria” te “Cantate Domino”.