Vatikan, (IKA) – Djelotvorno kršćansko svjedočanstvo može se razviti u skladnoj napetosti između samoće i zajedništva, jedna je od poruka sv. Petra Damjanskog, crkvenoga naučitelja, čiji se liturgijski spomen slavio 21. veljače, a kojega se papa Benedikt XVI. spomenuo u posebnome pismu. U godini u kojoj se obilježava 1000. obljetnica rođenja toga sveca, Papa je uputio pismo kamaldoleškoj zajednici Reda sv. Benedikta, iznikloj na iskustvu sv. Romualda čiji je životopisac bio Petar Damjanski. Moja je gramatika Krist, običavao je govoriti sv. Petar Damjanski, ta mnogostrana osoba, redovnik, papinski savjetnik i čovjek velikoga zanosa za svetost Crkve, kako ga je opisao Benedikt XVI. U pismu, koje je državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone toga dana predstavio u samostanu sv. Grgura u Rimu, papa Benedikt XVI. istaknuo je kako je Petar Damjanski bio plodan pisac, koji je perom i riječju od svoje subraće pustinjaka tražio hrabrost za radikalno darivanje Gospodinu. Od crkvenih ljudi više razine tražio je, pak, evanđeosku odvojenost od časti i povlastica u obavljanju vlastitih crkvenih dužnosti, a svećenike je podsjećao na najviši uzor njihova poslanja koji valja živjeti njegujući čistoću u ponašanju i stvarno osobno siromaštvo. Bio je duša grgurovske reforme, koja je obilježila prijelaz iz prvoga u drugo tisućljeće, a koje je sv. Grgur VII. bio srce i pokretač. Ta reforma, koju je potaknuo Petar Damjanski, još vrijedi za današnju Crkvu, kazao je kardinal Tarcisio Bertone, govoreći na predstavljanju četvrte knjige cjelokupnoga djela Petra Damjanskog, koja obuhvaća pjesme i molitve. U djelu Petra Damjanskog postoji dinamizam između samoće i zajedništva, molitve i crkvenoga djelovanja, pustinjačkoga redovništva i pastoralnoga djelovanja u pravom smislu riječi. Čini mi se stoga da sv. Petar Damjanski sadrži blago koje je vrlo plodno i za Crkvu trećega tisućljeća, napomenuo je kardinal. Taj nas svetac poziva na njegovanje samoće i u metežu buke našega doba i naših gradova, i bez da napuštamo grad. Sv. Petar Damjanski polazio je od samoće, koju je toliko volio da se odrekao kardinalske časti da bi se vratio pustinjačkome životu. Međutim, polazio je od vlastite samoće da bi posredovao u svim sporovima. Njegov nas lik stoga i danas poziva na razumno i mudro posredovanje, a ne na stvaranje suprotnosti, napomenuo je kardinal Bertone.