Sarajevo, (IKA/KTA) – Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu svečano je na svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka, proslavilo svoj patron i obilježilo 125. obljetnicu djelovanja. Uime svih poglavara i cijele bogoslovne zajednice, rektor VBS-a preč. Josip Knežević zaželio je dobrodošlicu na prigodnu akademiju u dvorani Pavla VI. vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću, pomoćnom biskupu Peri Sudaru, poglavarima, profesorima KBF-a, svećenicima na drugim službama, redovnicama i svim gostima. Pod vodstvom dugogodišnjega kazališnog radnika i glumca Drage Buke bogoslovi su kroz slajdove i tekst zorno prikazali 125 godina djelovanja Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, od početaka u Travniku preko izgradnje zgrade u Sarajevu, njezine djelomične nacionalizacije, ponovne kupovine vlastite zgrade i njezine obnove, izbjeglištva u ratnim vremenima u Bolu pa do današnjih dana. S posebnom radošću spomenut je dan 12. travnja 1997. kada je u tom zdanju boravio sv. papa Ivan Pavao II. Čestitajući obljetnicu, kardinal Puljić istaknuo je da je to veliki dar ne samo za mjesnu nego i za krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Posebno se zahvalno obratio roditeljima bogoslova: “Ni ovog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu ni onog dječačkog u Travniku ne bi bilo bez obitelji koja je prvo sjemenište. Što se srcem prenese, to se i srca hvata, a u sjemeništu se samo nadograđuje”, kazao je kardinal Puljić, ističući kako bi htio vratiti vrednovanje obitelji.
Tijekom akademije nastupio je bogoslovski Tamburaški sastav i Bogoslovski zbor “Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića te Zbor VBS-a “Koralisti”.
Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda predvodio kardinal Puljić u zajedništvu biskupa Sudara i tridesetak svećenika. Osvrćući se na 125. obljetnicu postojanja VBS-a kardinal Puljić je podsjetio da se tu instituciju rado naziva “časna ustanova sluge Božjega Josipa Stadlera”: “Ponosni smo na tog prvog nadbiskupa, koji je tako ponizno, a tako vjerno upravo ugradio sebe, stvarajući strukturu ove Crkve. Govoreći potom o svetkovini Blagovijesti iz osobne perspektive vjernika, kazao je da je to najveće otajstvo vjere iz kojega sve drugo izvodimo. Divimo se toj Božjoj poniznosti kojom uzima naše smrtno tijelo pod srcem jedne nazaretske djevojke da bi nama bio bliz, sličan, da bi mogao trpjeti, iskusiti sve kušnje osim grijeha i tako nam vratio dostojanstvo djeteta Božjega. Kandidatima za službe đakonata, lektorata i akolitata posvijestio je da je bit za svećenika prihvaćanje izvršavanja volje Božje, te da provođenje samo svoje volje ne vodi do sreće, već do frustracije i okrivljivanja drugih. Potom je kardinal bogoslovima podijelio službe. Među kandidate za đakonat i prezbiterat primljeni su: kandidat Banjolučke biskupije Mario Grbavac te vrhbosanski kandidati Ivan Injić, Mario Jurišić, Juro Juroš i Stipica Lešić te kandidat Kotorske biskupije Željko Pasković. Službu lektorata primili su bogoslov Đakovačko-osječke nadbiskupije Josip Erjavac i vrhbosanski bogoslov Davor Madžarević. Službu akolitata primili su vrhbosanski bogoslovi: Ivan Ivančević, Dražen Kustura, Marko Slišković i Anto Zubak. Tijekom Mise liturgijsko pjevanje animirao je Bogoslovski zbor “Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon mise uslijedio je zajednički objed u bogoslovskoj blagovaonici i razgovor poglavara s roditeljima bogoslova.