Split, (IKA) – U okviru 14. dana Ogranka Matice hrvatske Split, u ponedjeljak 27. studenoga u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, pred brojnom publikom razgovarali su akademski kipar, redoviti profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu, predsjednik ogranka Matice hrvatske Hvar Kuzma Kovačić i Josip Botteri Dini, akademski slikar, predsjednik ogranka Matice hrvatske Split. Nakon projekcije filma Milana Belića koji prikazuje djelo Kuzme Kovačića, u spoju prirode i skulpture, Josip Botteri Dini predstavio je u kratkim crtama umjetnikov život i djelo. Njegov rad plod je iracionalnoga i imaginarnoga, kao i traženja nebeskoga u zemaljskome i prepoznavanja dara Providnosti u djelima ljudskih ruku. Štoviše, djelo umjetnika koji vjeruje uvijek su eksplicite pohvala Bogu Stvoritelju.

U razgovoru su bile zastupljene teme odnosa kulturne javnosti i odgovornih ustanova prema spomeniku Oltar domovine na Medvedgradu i štandaracu u Splitu, simbolu slobode i demokracije, obzirom na njihovu zapuštenost i devastiranje, kao i o šutnji koja je nastala nakon nedavnog nestanka spomenika Antunu Mihanoviću, tvorcu hrvatske himne. Sam umjetnik posvjedočio je neravnomjerno medijsko praćenje umjetničkih zbivanja i onih koji se tako hoće predstaviti, kao i nedostatka zajedničkog oduševljenja za hrvatsku kulturnu baštinu. U hrvatskoj umjetnosti prema takvim izvanjskim kriterijima prave umjetničke vrijednosti ostaju po strani. O vlastitom djelu umjetnik je kazao kako je uvijek nastojao da bude cjelovito, i da ta cjelovitost, makar se da razlučiti u razdoblja obzirom na različite kiparske forme, stoji u vjeri. Kao poglavite utjecaje u svome radu istaknuo je vjeru u Boga i baštinu u vječnoj suvremenosti, bogatstvo zavičajnoga koji nas poučava u ljubavi, veliku podršku u odgoju u obitelji i mogućnosti školovanja u kojem je spoznao dosege ljudske umjetnosti. Naglasio je također svoj doživljaj velikoga ljudskoga napora kroz povijest velikih ljepota i na taj način javne potvrde o smislu ljudskoga života i rada, koji u konačnici potvrđuju vjeru u vječni život i našu pravu domovinu. Prva oduševljenja umjetnik svakako duguje antici, Michelangelu, Jurju Dalmatincu, Ivanu Duknoviću, Ivanu Meštoviću i brojnim drugim umjetnicima. U svom je kiparskom rukopisu uvijek gajio svijest o poštivanju svih umjetničkih doprinosa kroz povijest koji su njegovali prave vrijednosti. Govorio je i o susretima s Ivanom Pavlom II., kardinalom Franjom Kuharićem i Franjom Tuđmanom kao o susretima koji mu omogućuju da ne pogriješi u prosudbi o suvremenim zbivanjima. Na kraju je svojim studentima poručio da ne odustanu i ne odlaze nikamo ni u doslovnom ni u simboličnom smislu, nego da na svome ognjištu nastave živjeti i djelovati u pouzdanju da će na taj način zaslužiti neko sjećanje na svoja umjetnička nastojanja te nadvladati nevolje koje ih okružuju. Među sakralnim djelima Kuzme Kovačića ističu se vratnice i oltar katedrale u Hvaru, procesionalno raspelo splitske katedrale, franjevačko raspelo u svetištu Gospe od zdravlja u Splitu, kip bl. Alozija Stepinca u Zagrebu i u Vatikanu, Posljednja večera u Rami-Šćit, oltar i ambon Gospina svetišta u Sinju, oltar, ambon, krstionica i svetohranište u kapeli Vojnog ordinarijata u Zagrebu, reljef u crkvi Sv. Mati slobode u Zagrebu. Od javnih spomenika ističu se Oltar domovine na Medvedgradu, štandarac u Splitu, spomenik hrvatskim braniteljima u Makarskoj, kip Antuna pl. Mihanovića u Omišu, kip Ivana Pavla II. u Selcima, kip Franje Tuđmana u Škabrnji, spomenik u Čapljini, kovani novac Republike Hrvatske.