Split, (IKA) – U župi Svete obitelji na splitskom Sukoišanu, povjerenoj franjevcima trećoredcima, svečanim je bogoslužjem 17. rujna proslavljen blagdan rana sv. Franje. Tog je dana prije petnaest godina preminuo fra Srećko Badurina (1930. – 1996.), franjevac trećoredac i šibenski biskup (1988. – 1996.) te je predsjedatelj fra Zvonimir Brusač u homiliji obnovio sjećanje na njega, posebno na njegovu biskupsku službu u tijeku Domovinskog rata, ističući njegovo svjedočko i proročko djelovanje i govor. Podsjetio je na uvjerenje kardinala Josipa Bozanića izrečeno prigodom desete obljetnice smrti da nam je Bog u nedavnim presudnim trenucima povijesti našeg naroda i Crkve poslao dva velika pastira: kardinala Franju Kuharića i biskupa Srećka Badurinu. I drugi su, podsjetio je, zapazili proročku dimenziju njegove biskupske službe: “Bog nam ga je poslao baš kad nam je trebao takav čovjek, vjernik, svećenik, biskup: velik za velike i presudne događaje naše vjerničke, biskupijske i domovinske povijesti u koju smo upravo ulazili” (mons. Ante Ivas); “On je prerastao privatne okvire i postao javni znak i to plodonosan znak za naše vrijeme… kao znak postaje nosilac autentičnih vrijednosti jedne generacije i uzor za buduće” (fra Antun Badurina); “Za to je presudno vrijeme Providnost darovala ovoj Crkvi uzornog predvodnika. Čovjeka hrabra i odlučna, mirna i razborita, skromna i učena, domoljuba i vjernika: biskupa Srećka” (dr. Jure Radić); “Žao nam je što je svijeća Srećka Badurine ugašena možda upravo onda kada je najjače plamtjela. (…) Možda je Svevišnji htio da se ta svijeća naglo ugasi kako bismo bolje uočili koliko nam je ona bila korisna i potrebna” (mons. Mile Bogović); “Svoj intelekt i široku kulturu utkao je u učiteljsku i proročku misiju koju mu je Providnost namijenila u našem strašnom Domovinskom ratu” (fra Bernardin Škunca, OFM).
U nastavku je fra Zvonimir naveo riječi iz govora u kojima je vidljiv biskupov pastirski pogled u budućnost našeg naroda i Crkve u njemu i njegova osjetljivost za vrijednosti koje su temelj te budućnosti: iz govora na Sinodi europskih biskupa u Rimu 1991., iz poruke putem Radio Šibenika u ožujku 1993., povodom učestalih napada na civilno stanovništvo šibenskog područja (“Ljubav prema našem gradu, prema našem zavičaju, ponos na kulturnu baštinu, ljudsko dostojanstvo, moralni osjećaj i pravo na slobodu, duhovne su snage koje će nas održati”), iz propovijedi na misi za poginule branitelje, u listopadu 1993. (“Trebaju nam učitelji, odgojitelji, roditelji, predvodnici, kulturni radnici, društveni i politički odgovorni ljudi na svim ovim prostorima, u svim grupama i u svim narodima, pa i u svim crkvama i konfesijama, koji će nadahnućem Božjim i vjernošću Bogu uzdići ovaj narod iz smrti u život i povesti ga prema čovječnosti, prema plemenitosti, prema moralnosti, prema svestranoj obnovi dostojnoj čovjeka”), iz riječi blagoslova na kraju mise u Kninu 13. kolovoza 1995. (“Zazivamo blagoslov na sve naše povratnike, da budu pripravni vidjeti ovo i ovako i ostati čvrsti u svojoj duši i u svom kršćanskom stavu prema životu, prema ljudima, prema protivnicima… Ali, posebni Božji blagoslov na one koji su u napasti da u ovom času počine grijeh protiv čovjeka, protiv njegova vlasništva, protiv njegova života (…). Božji blagoslov neka siđe i neka po njemu iznikne novi život duha i čovječnosti”. Fra Zvonimir je potaknuo vjernike da upoznaju osobu i službu biskupa Badurine “jer nam je on ostavio baštinu i smjernice koje valja poznavati i ostvarivati u naše vrijeme kao zalog rasta našeg društva u pravednosti i solidarnosti”. Na bogoslužju su posluživali sjemeništarci franjevaca trećoredaca koji su vjernicima podijelili listiće sa životopisom i porukama biskupa Badurine.