Zagreb, (IKA) – Navršilo se 15 godina od preminuća o. Ante Gabrića, hrvatskog isusovca-misionara u Bengaliji, u Indiji. Rođen je 1915. godine u Metkoviću, pohađao gimnaziju kod isusovaca u Travniku, te nakon mature i sam stupio u Družbu Isusovu. Još za gimnazijskih dana oduševljava se za misije, u koje i odlazi kao bogoslov, 1938. godine. Teologiju završava u Kurseongu, na obroncima Himalaje, gdje je 1943. godine zaređen za svećenika. Njegov život potrošen je u neumornom radu s ljudima; podizao je nove župe, uz pomoć dobročinitelja otvarao bolnice, škole, pa i tvornice. U svome iznimno plodnom misionarskom radu blisko je surađivao i s novom blaženicom Majkom Terezijom, što se na poseban način pokazalo onih dana kad je Majka Terezija “dobila zvanje u zvanju”, kad je istupila iz reda kako bi pošla k onima kojima je ulica bila sve. Tih dana o. Ante spremno je dolazio slaviti euharistiju u “kuću umirućih”, a na primjedbe kako bi sestru Tereziju bilo najbolje neko vrijeme izbjegavati ne bi li se “opametila”, Gabrić je odgovarao: “Ako bi se ona trebala opametiti, onda bi se prije toga Bog trebao opametiti”. Premda se nije bavio teologijom kao znanošću, Gabrićeve misli o Bogu i čovjeku iznimno su duboke, jednostavne i lijepe. “Goriti i izgoriti za Boga i duše”, te davati “uvijek ono malo više”, bile su odlike njegova života kojega je posve darovao naviještanju Krista: “Ako ti Isusa nemaš, kako ćeš ga dati? A ako ga ne daš, zašto si na svijet došao? Zašto si na svijet došao ako ti Boga ne možeš drugima dati, onaj Božji život?” O. Ante Gabrić preminuo je 20. listopada 1988. godine, a po vlastitoj želji pokopan je pod palmama u mjestu Maria Polli, nadomak bengalske džungle u kojoj je i istrošio svoj život.