Požega, (IKA) – U prigodi petnaeste obljetnice utemeljenja Požeške biskupije biskup Antun Škvorčević sa svećenicima grada Požege predvodio je 5. srpnja u katedrali zahvalno euharistijsko slavlje. Među sudionicima bila je i skupina vjeroučitelja, okupljena na duhovne vježbe te skupina ministranata koja boravi u Velikoj na svom ljetnom susretu. U homiliji požeški biskup istaknuo je značenje utemeljenja požeške mjesne Crkve, podsjetivši da je prije petnaest godina, na blagdan suzaštitnika Europe sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja 1997. bl. Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju. Biskup je spomenuo kako se zajedništvo požeške mjesne Crkve trajno ostvaruje u povezanosti s općom Crkvom, među ostalim po iskazima vjernosti i odanosti Petrovu nasljedniku, pozivanjem biskupa iz domovine i inozemstva za različita biskupijska slavlja. Dodao je: “Osobito značenje pripada zajedništvu u novoj Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini, koje među ostalim svjedoči i naše nastojanje oko učvršćenja Crkve na dunavskoj granici, razmeđu kultura, kako bismo mogli snažnije promicati dijalog s drukčijima. Prošlost je na ovim prostorima ostavila mnoge podjele, pa tako i među kršćanima, čijem prevladavanju teži i naše ekumensko nastojanje, uvijek praćeno potrebnom osjetljivošću i poštovanjem osobito prema pravoslavnoj braći. Tu vjerničku svijest naše mjesne Crkve znakovito tumači i naslov našeg biskupijskog glasila Zajedništvo”.
Biskup je zatim podsjetio na niz pothvata mlade mjesne Crkve, osobito karitativne naravi, po kojima se izgrađivao njezin identitet: “Ispunjeni snagom Duha uskrslog Gospodina i polažući u njega svoje nade učinili smo brojne iskorake. Usporedo s obnovom slavne zgrade požeške Kolegije za sjedište nove Biskupije, izgrađivali smo ustanove potrebne za život mjesne Crkve, osnovali osam novih župa, uspostavili dekanatsku i arhiđakonatsku razdiobu. Posebnu pozornost posvetili smo siromasima, za koje je sv. Lovro, zaštitnik naše biskupije, rekao da su istinsko blago Crkve. Utemeljenjem Biskupijskog Caritasa i njegove kuhinje u Požegi sve do danas služimo onima koji si sami ne mogu priskrbiti objed. Nastojali smo biti blizu prognanicima u nevoljama, kojima je još potrebna naša pomoć, posebno u prognaničkom naselju Kovačevac pokraj Nove Gradiške. Na tragu nekadašnjeg Orfanotrofija, koji je više od stotinu godina okupljao manje imućne učenike u zgradi današnjeg sjedišta Biskupije, započeli smo siromašnijim srednjoškolcima i studentima osiguravati stipendije, utemeljili za njih Zakladu, pružali potporu obiteljima s brojnom djecom, osnovali Centar “Pro vita et familia”, izgradili Dom pape Ivana Pavla II. i u njega smjestili Kolegij za siromašnije učenike i svećeničke aspirante. Proširili smo odgojno obrazovnu djelatnost otvorenjem Katoličke gimnazije u Požegi i Virovitici te potom i Katoličke osnovne škole s produženim boravkom u Požegi”. Biskup se osvrnuo kratko i na djelovanje različitih vjerničkih sastavnica u Biskupiji: “Bogatstvo naše mjesne Crkve su i brojne redovničke zajednice koje svojim služenjem doprinose njezinu rastu, među kojima ima posebnu ulogu klauzurna zajednica redovnica klarisa, čija je trajna molitva i žrtva snažna potpora biskupu i svećenicima u njihovu poslanju. Tom služenju pridružuju se brojni članovi Djela za duhovna zvanja, čijoj molitvenoj ustrajnosti dugujemo dar novih svećenika i redovnika. Prvi smo u Hrvatskoj donijeli odluku o uspostavi trajnih đakona, da i na taj način osnažimo eklezijalnost naše Biskupije. Njoj pridonose i brojne crkvene udruge čiji članovi svojim aktivnim djelovanjem svjedoče evanđeoske vrijednosti u javnom životu. Pribrojiti im treba i članove župnih ekonomskih i pastoralnih vijeća koji su i ovih dana upravo o 15. obljetnici naše Biskupije, prikupljajući potpise potpore Zahtjevu upućenom hrvatskoj Vladi i Saboru glede prijedloga Zakona o pomognutoj medicinskoj oplodnji, postali snažan demokratski glas u prilog prava i dostojanstva nerođenih ljudskih bića”. Potom je biskup podsjetio na nastojanja oko čišćenja povijesnog pamćenja i rekao: “Od same uspostave Biskupije s velikom osjetljivošću pristupali smo tragovima tužnih povijesnih zbivanja, ranama koje su ostale u dušama ljudi i u razorenim dobrima nakon II. svjetskog rata i Domovinskog rata. Poučeni i potaknuti primjerom svoga utemeljitelja bl. Ivana Pavla II., od Velikog jubileja 2000. godine čišćenjem povijesnog pamćenja i spomena mučenika nastojimo trajno iskazivati poštovanje prema svim žrtvama nedavne prošlosti, od Jasenovca i Stare Gradiške, do Slatinskog Drenovca, Voćina i Kusonja. Žrtvama smo željeli vratiti dostojanstvo i kroz ponovno izgrađenu crkvu u Staroj Gradiški, koju su bili prisiljavani rušiti i utamničeni svećenici u starogradiškom zatvoru, te crkvu u Voćinu, uz koju smo podigli spomen tamošnjim još neoplakanim brojnim žrtvama. Sve to nastojimo i danas činiti s dubokim pijetetom prema svim nevinim žrtvama i djelujući u evanđeoskom duhu praštanja i pomirenja, da bismo po izliječenim dušama i savjestima osigurali zalog bolje budućnosti”.
Biskup je spomenuo i ono što Biskupija nastoji činiti za susret vjere i kulture: “Prostori Požeške biskupije, materijalno i duhovno osiromašeni, tražili su od nas da im vratimo dug i nastojanjem na kulturnoj razini. Trudili smo se oko susreta vjere i kulture na Tribinama četvrtkom u Požegi, uređenjem drevne crkve Sv. Lovre i katedrale, njezinim opremanjem prikladnim orguljama i djelima suvremenih umjetnika, glazbenim koncertima u katedrali i izložbama u crkvi Sv. Lovre. Poseban znak otvaranje naše vjere kulturi jest ponovna izgradnja crkve Gospe Voćinske iz 15. stoljeća i njezino opremanje djelima suvremenih umjetnika. Uređenjem biskupijske povijesne knjižnice spasili smo požešku isusovačku, pavlinsku, konzistorijsku i orfanotrofijsku knjižnu i arhivsku baštinu kao i stare biblioteke iz župa diljem Biskupije. Prikupljamo u Dijecezanski muzej predmete sakralne baštine iz naših župa s brojnim slikama, kipovima, predmetima od metala i tekstila. Značajnim donacijama više suvremenih umjetnika oblikovali smo Galeriju Požeške biskupije. Nadamo se da sve to neće dugo čekati svoj trajni postav, kako bi se i na taj način ljudima ovih hrvatskih prostora omogućilo da po njima budu uzdignuti u stvarnost ljepote, postali duhovno bogatiji i trajno svjedočilo naš duhovni identitet”.
U zaključku biskup je istaknuo: “Brojni pastoralni projekti, promicani putem različitih biskupijskih organizama u prilog duhovnih zvanja, obitelji, mladih i starijih, prognanih i siromašnih imali su svojevrstan vrhunac u Evangelizacijskoj korizmi ove godine. Nastavit će se u Godini vjere o pedesetoj obljetnici početka II. vatikanskog sabora, koju ćemo otvoriti u Požegi u nedjelju 14. listopada 2012. te se ujedno spomenuti petnaeste obljetnice uspostave biskupije i proslaviti sv. Tereziju Avilsku, zaštitnicu katedrale. Sav duhovni dinamizam u srcima vjernika, i svjedočenje evanđeoskog opredjeljenja i snage u javnom životu moglo se ostvarivati samo uz Božju pomoć i složnu suradnju brojnih svećenika i vjernika laika. Petnaesta obljetnica Biskupije draga je prigoda da Bogu zahvalimo za udijeljene darove a Božjem narodu za njegovu budnost u vjeri i zajedništvo u svojoj mjesnoj Crkvi”.
Nakon pričesti otpjevan je “Tebe Boga hvalimo”, a biskup Škvorčević predvodio je molitvu za Požešku biskupiju. Zahvalio je svojim najbližim suradnicima za pomoć koju mu pružaju u njegovu služenju, a Požežanima za molitvu i snagu vjere koju na različite načine svjedoče u sjedištu Biskupije. Podsjetio je vjeroučitelje kako su svojim svjedočenjem evanđelja u školi ugrađeni u poslanje svoje mjesne Crkve te im poželio da se dobro obnove u duhovnim vježbama. Pjevačkom zboru pod vodstvom Alena Kopunovića Legetina zahvalio je za ljepotu pjevanja.