Zagreb, (IKA) – Službom Božje riječi i prigodnim koncertom koji je u subotu 26. studenoga održan u zagrebačkoj katedrali, obilježena je jubilarna 150. obljetnica orgulja zagrebačke katedrale. Nakon što je 2005. osnovan Odbor za obnovu katedralnih orgulja, u ožujku iste godine tvrtka Walcker na čelu s Michaelom Walckerom i u suradnji s Harmonijom-M iz Zagreba, započela je obnovu orgulja koja je završena početkom ovoga mjeseca.
Na početku slavlja nazočne je, a napose predstavnike tvrtke Walcker, pozdravio i u slavlje uveo predsjednik Odbora za obnovu katedralnih orgulja pomoćni zagrebački biskup Josip Mrzljak. O povijesti katedralnih orgulja govorio je kanonik – kantor dr. Stjepan Kožul, istaknuvši najzaslužnija imena koja su u povijesti utjecala da katedralne orgulje, unatoč brojnim restauracijama, postanu i ostanu “savršeno djelo orguljarskoga umijeća i najveće orgulje jugoistočno od Beča.
Službu Božje riječi zatim je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U prigodnoj je propovijedi, govoreći o pragu došašća koje nas poziva da otvorimo oči i uši za Boga koji se utjelovljuje radi čovjeka, kardinal istaknuo kako se Bog objavljuje u vidljivomu i čujnomu, u onomu što dohvaćamo osjetilima. Tako je njegovo Utjelovljenje u liturgiji prisutno i pomoću zvuka, a zvuk glazbe u liturgiji dragocjenost je koju odviše rijetko ističemo. Govoreći nadalje o glazbi kao prostoru očitovanja Božje slave, istaknuo je kako se pjeva i svira da bi Bog “sišao” posred svoga naroda i kako bi obnovio otajstvo Utjelovljenja u srcima vjernika. Stoga smo pozvani sve više vraćati smisao i osjećaj za molitvu, kontemplaciju i ljepotu. Zato i ova proslava jubileja i završetka obnove orgulja vjernicima govori da se život ne može živjeti bez molitve, bez smisla za ljepotu, bez divljenja. Današnji dan nas poziva da se dopustimo dirnuti glazbom i da uvidimo važnost liturgije koja se slavi glazbom. Glazba združuje, stvara zajedništvo, a ni u kojem slučaju – pa čak ni u ime najuzvišenije umjetnosti – ne smije prisiljavati na šutnju one koji trebaju sudjelovati i pjevati, upozorio je kardinal Bozanić. Bio bi to put razgradnje zajedništva, baš kao što to isto zajedništvo može razgrađivati nedolično pjevanje i sviranje bez umjetničke vrijednosti. Zato liturgija ima svoju glazbu oko koje nam se svima valja truditi, ne radi promicanja glazbe, nego poglavito radi toga da zablista otajstvo Krista koje nam se po njoj objavljuje i ostvaruje. Zato su ove orgulje naš ponos, vraćaju nas u prošlost i poniru u puniji smisao sadašnjosti, svjedok su najvažnijih trenutaka u vjerničkomu životu nadbiskupije i sredstvo duboke molitve u trenucima kad riječi nisu dostatne i kad nam Bog po glazbi daruje ljepotu i snagu svoje prisutnosti i blizine, zaključio je kardinal.

Prije koncerta o tehničkim podacima i sustavu svirala orgulja u zagrebačkoj katedrali, govorio je prebendar prvostolne crkve zagrebačke Mijo Gabrić.
Uslijedio je potom i prigodni koncert. Na orguljama su nastupili regens chori zagrebačke katedrale mo. Miroslav Martinjak, akademik Anđelko Klobučar, Hvalimira Bledšnajder, dr. Domagoj Jugović i prof Mario Penzar. Pod ravnanjem mo. Martinjaka i orguljskom pratnjom Bledšnajder nastupili su i svi katedralni zborovi: Mješoviti katedralni zbor, Muški katedralni zbor i Mješoviti zbor Collegium pro musica sacra. Izvedena su djela A. Klobučara, Ch. Tournemirea, J. S. Bacha, K. Odaka i M. Grđana.

Kad je riječ o povijesti katedralnih orgulja, prvi trag o njihovu popravku seže u 1493. godinu. Godine 1647. sklopljen je ugovor biskupa Martina Bogdana s orguljarem Grgurom Štruglom o gradnji orgulja u zagrebačkoj katedrali, a 1829. biskup Aleksandar Alagović dao je sagraditi nove orgulje manjega kapaciteta. Nadbiskup Juraj Haulik 1852. godine naručuje nove orgulje kod orguljara E. Fridricha Walckera u Ludwigsburgu, te je od srpnja do listopada 1855. spomenuta tvrtka postavila orgulje, a 5. studenoga iste godine održan je i prvi koncert. Nakon velikoga potresa koji je 1880. zahvatio i zagrebačku prvostolnicu te su stradale i orgulje, tvrtka Steinmayer iz Oettingena na poziv Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga neuspješno je 1885. izvršila obnovu Walckerovih orgulja. Godine 1912. Oscar Walcker, unuk graditelja orgulja Fridricha, na poziv orguljaša Vatroslava Kolandera i Franje Dugana izvodi temeljitu obnovu orgulja. Za vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca, 1940. izvršena je rekonstrukcija orgulja koju je izvela tvrtka Walcker. Restauratorski zahvati iste tvrtke na orguljama i ugrađivanje novoga sviraonika koji je u uporabi i danas učinjeni su 1987. godine. Posljednja je, dakle, obnova učinjena ove godine. Orgulje zagrebačke katedrale imaju 78 registara, 4 manuala, dvije podjele kombinacija za svaki manual te 6 x 1188 slobodnih kombinacija. Orgulje imaju 5910 svirala, od kojih je najmanja veličine 12 mm, a najveća 620 cm.