Zagreb, (IKA) – Pepelnica umjetnika, 17. po redu, s temom „Suodnos umjetnosti i kulture?! Prijepori – nadovezivanja – perspektive…” održana je u Zagrebačkom kazalištu mladih u srijedu 1. ožujka.
Tribinu su organizirali Hrvatska dominikanska provincija i ZKM, a moderirao don Anton Šuljić. Polazeći od samoga naslova, Šuljić je rekao: „’Pepelnica’ je nešto eminentno kršćansko, eminentno vjerničko, a ‘umjetnika’ zbog toga jer je dijalog između vjere i kulture, vjere i umjetnosti tema ovih tribina”. Citirajući Paula Tillicha, njemačko-američkoga teologa i filozofa, dodao je kako je kultura oblik religije. Također je izrekao i citat iz enciklopedije o umjetnosti: „Umjetnost je ukupnost duhovne djelatnosti s pomoću sredstava kojima se izražava estetsko iskustvo, uključujući stvaranje, stvoreno djelo i njegov doživljaj”.
Nino Raspudić, filozof i talijanist, definirajući umjetnost rekao je da je „umjetnost nešto što se tiče ljudske, stvaralačke aktivnosti koja na kraju rezultira nekim estetskim proizvodom”. Podsjetio je kako je umjetnost prolazila različite faze. Tako se nekada promatrala na razini zanata, a kasnije je došlo do odvajanja onoga što se zove ‘lijepa umjetnost’. U razvoju kronološki gledano lijepa umjetnost zadobila je vrhunsko mjesto unutar zajednice da bi se kasnije došlo do razdvajanja između visoke umjetnosti i onoga što se naziva zabavna umjetnost. Jaz postaje sve veći jer su umjetnici od romantizma naovamo stalno u potrazi za novim formama izražavanja i ta novost postaje vrijednost sama po sebi i dolazi do sve većeg udaljavanja prosječne umjetnosti od onoga što je prosječan ukus „potrošača” umjetničkih djela. U 20. st. različite umjetnosti dolaze do granice komunikativnosti, rekao je Raspudić. Živimo u postmodernoj u kojoj je došlo do miješanja umjetnosti i u kojem je došlo do pluralizma. Teoretičari kažu da je kultura postala roba, a roba kultura. To znači da se sve može tržišno promatrati. Tako se npr. ne govori o estetskim kategorijama nekoga filma, već koliko je film zaradio od prikazivanja. No, nije to tako crno. Jer i ono što npr. odijevamo ne kupujemo kao puki komad tekstila, nego kao marku. Došlo je do čudnog prožimanja u potrošačkom društvu između te disperzirane postmoderne kulture potrošačkog društva, a svaki čovjek konzumira umjetnost i kulturu pa makar na toj potrošačkoj razini, naglasio je Raspudić.
Miroslav Škoro, glazbenik i kantautor, istaknuo je: „Živio sam u zemljama u kojima se lijepo odnose prema suvremenoj umjetnosti, jer su svjesni da umjetnost uzima od kulture kao i što se kultura hrani umjetnošću i biva mijenjana umjetnošću”. Posvjestio je mjesto umjetnika u Hrvatskoj, tj. kako žive, gdje je njihovo zakonsko uporište da bi mogli unovčiti svoje djelo i dostojno živjeti.
Branimir Pofuk, novinar i kolumnist, osvrnuo se na elitizam te naglasio kako glazba nije izuzetak. „Kroz glazbu neke stvari su možda još jasnije, jer ako ijedna umjetnost prednjači u svome elitizmu, onda je to ono što zovemo ozbiljnom ili klasičnom glazbom”. Podsjetio je kako se repertoar velikih ansambala koji izvode takvu glazbu 70-80% sastoji od djela koja su uz iznimke nastala prije 20. st. Prema njegovu mišljenju, „mora se naći novi izraz, i to je taj suodnos kulture kao baštine, onog što je došlo do nas i umjetnosti kao živo propitivanje”.
Na propitkivanje Šuljića o traženju novog izraza, postojanja tzv. ružne, provokativne umjetnosti, Raspudić je podsjetio, kako estetiku ružnog imamo već u 17. st. Danas imamo paradoks, najprije je umjetnost bila na razini zanata, nešto što se naručivalo, kasnije se umjetnost oslobađa i postaje sama sebi svrha. A onda umjetnost spada u samosvijesti. Ako danas promatramo umjetnost u Hrvatskoj, ona se najviše pokazuje kao „sluškinja” emancipirajuće, prosvjetiteljske politike, ustvrdio je Raspudić.
Škoro se osvrnuo na percepciju umjetnosti kod nas te naglasio: „Nisu samo umjetnici ti koji diktiraju svojim radovima ono što se događa. Društvo je to koje prihvaćanjem ili neprihvaćanjem također tvori platformu onoga što zovemo umjetnošću, sutra kulturom, preksutra tradicijom, a za ne znam koliko godina baštinom”. U tom je kontekstu važnim istaknuo građansko obrazovanje koje će svakome omogućiti temeljni susret i upoznavanje s umjetnošću. Dakle, ključ svega je obrazovanje, ali ne samo onih koji će svirati, slikati, nego i onih koji će to konzumirati, rekao je Škoro. Tijekom rasprave osvrnulo se i na troškove umjetnosti. U tom je kontekstu Pofuk istaknuo kako dolazio do razlikovanja popularne, zabavne kulture od visoke. „Radi se o potrebnom uloženom trudu da bi se školovao jedan glazbenik koji bi bio sposoban biti dio orkestra. Za to su potrebne godine, radi se o ogromnom trudu. Također i o trudu vrhunskih umjetnika koji su stvarali tako kompleksna djela”. Ustvrdio je da je svako bavljenje suvremenom umjetnošću istodobna kulturna djelatnost, jer ako to propustimo, neće se imati između čega birati. Na kraju tribine Šuljić je u duhu teme pročitao pjesmu akademika Jaške Fjamenga „Korizmena”.