Tovarnik, (IKA) – U organizaciji Udruge dr. Ante Starčević Tovarnik, Maraton kluba Hrvatski sokol Osijek i Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, u subotu 8. listopada u Tovarniku i Vukovaru obilježena je 20. obljetnica mučke smrti tovarničkoga župnika Ivana Burika. Obilježavanje je započelo 3. memorijalnom utrkom Vukovar-Tovarnik u spomen na vlč. Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata. Na startu ispred križa žrtvama za slobodnu Hrvatsku u Vukovaru na ušću rijeke u Dunav molitvu je predvodio župnik župe Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru fra Ivica Jagodić. Po dolasku na cilj, na groblje Svetog Križa u Tovarniku, položeni su vijenci i zapaljene svijeće na mjestu masovne grobnice gdje je molitvu predvodio trajni đakon Ivan Tutiš. Nazočnima se prigodno obratio načelnik Općine Tovarnik Jakob Asić, a potom su okupljanje i molitva bili i kod spomen poprsja i groba vlč. Ivana Burika. “Utrka je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor, a u utrci su sudjelovali mnogi maratonci iz cijele Hrvatske, njih 50-ak. Najmlađem trkaču Toniju Tadiću iz Tovarnika je sedam, a najstarijem Nikoli Kovaču iz Strizivojne 70 godina. Drago nam je da su se i djeca, omladina i starije osobe uključile u ovu jedinstvenu utrku u Hrvatskoj. Dužina utrke je 27 kilometara”, rekao je predsjednik Udruge dr. Ante Starčević Tovarnik Antun Ivanković.
Obilježavanje je završilo misom zadušnicom koju je u crkvi Sv. Mateja, apostola i evanđeliste, u Tovarniku predvodio izaslanik nadbiskupa đakovačko-osječkog Marina Srakića mons. Luka Marijanović. Koncelebrirali su domaći župnik Stjepan Vukovac i trajni đakon Ivan Tutiš. Na početku misnoga slavlja predvoditelj je rekao: “Vlč. Ivan Burik svjedok je vjere i mučenik Katoličke Crkve. Moramo znati da je on jedini svećenik koji je ubijen u našoj tada biskupiji. Bio je to herojski podvig ostati u Tovarniku sa svojim ljudima znajući da neprijatelj prema njemu neće imati nikakve samilosti”. Također je podsjetio da se slavi i Dan neovisnosti u našoj domovini Hrvatskoj za koju su brojni naši branitelji pali, a toliki nevini i nenaoružani naši ljudi bili mučki ubijeni. Iz njihove žrtve rodila se naša sloboda, rekao je mons. Marijanović. U homiliji je mons. Marijanović rekao kako dolaskom jeseni naviru sjećanja na teške, stravične dane poslije Matijeva 1991. godine. “Iz onoga što ste osobno proživjeli u Tovarniku i općenito u Srijemu, valja nam crpiti snagu. Možda taj naš svijetli lik svećenika i ubijenoga župnika Ivana Burika jednoga dana bude proglašen i blaženim. U tom ste pogledu vi, na čelu s vašim mjesnim udrugama već učinili mnogo u promicanju lika i žrtve mučenika, župnika Ivana Burika.” Istaknuo je kako biti kršćanin je i danas jako opasno. “Neće više ići oružjem na mene, ali će me blatiti svojim jezikom, pisanjem po novinama.” Poručio je: “Mi kao kršćani bit ćemo dorasli ozbiljnom slučaju samo onda kada isprobavamo vjernost Kristu u svakodnevici života, kad se za ozbiljan slučaj potrebe svjedočenja već sada vježba. Naime, postoji svjedočenje riječju i svjedočenje životom. I jedno i drugo se od nas traži. Da čovjek bude mučenik ne treba puno. Biti kršćanin iz dana u dan za jednog oca, majku koji se trse, trude da njegovi napreduju, normalno žive, koliko tu treba žrve!? Kršćanin se može biti samo u stalnoj budnosti.” Propovjednik je također istaknuo i poručio: “O onome što smo proživjeli, poučimo mlade. Prenesimo im svoja iskustva i spoznaje. Koliki su Tovarničani prije 20 godina u ove dane morali napustiti svoje mjesto. Nemojmo to zaboraviti! Naši mladi rođeni u progonstvu već dosta toga znaju. Vidio sam to ove godine prigodom krizme. U njih možemo imati povjerenja, pouzdanja, oni su naša budućnost. Treba nam sigurno samo više rada, truda, jedinstva da napredujemo još više. Poučimo ih da slave hrvatske državne blagdane, da poštuju hrvatsku himnu i državne simbole. Dolazeći iz Đakova u Tovarnik, a to je oko 75 kilometera, gotovo nitko nije izvjesio zastavu za koju su ljudi gubili glavu. Treba imati malo i ponosa, da ne kažem i prkosa, da se državu voli, za nju živi, radi, a ne da ju se pljačka i uzima gdje tko što stigne. Nama, kojima je hrvatska domovina na srcu, nikada nemojmo zaboraviti na stradanja i patnju koju ste vi i svi mi zajedno s vama proživjeli 1991. godine. Uz svoju župu, selo, hrvatski narod, kao svećenik ostao je vlč. Burik onda kada mu je bilo najteže.”