Istina je prava novost.

200 godina crkve Srca Isusova u Podgori

Crkva je, prema riječima fra Karla Jurišića, "najuspjeliji arhitektonski barokni spomenik Makarskog primorja i jedan od najznačajnih u južnoj Hrvatskoj"

Podgora, (IKA) – Mještani Podgore okupili su se u poslijepodnevnim satima 18. lipnja na još jakom ljetnom suncu da sa svojim pastirom splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem proslave blagdan Srca Isusova. Budući da blagdan nije zaštitnik grada, vjernici su se okupili u župnoj crkvi, nego u crkvi Srca Isusova kojoj brojka i natpis nad vratima govori da je ona svojevrsna slavljenica. Natpis s uklesanom godinom izgradnje koji u hrvatskom prijevodu glasi “Ovaj zavjet našega roditelja ljubav njegovih sinova posvetila je Srcu Isusovu godine Gospodnje 1804.”, ukazuje na to da je bila posvećena Srcu Isusovu prije 200 godina. Pripada obitelji Mrkušić, nekoć Bodunović, čiji se potomci nakon pada Bosne naseliše i ostaviše neizbrisiv trag.
“Ova crkva je bila smještena u skladu s arhitekturom Mrkušića dvora u jednom prekrasnom perivoju o kojem su pisali povjesničari i kroničari ovih prostora i onoga vremena. Mnogo toga je upropašteno otimačinom suludog totalitarnog sustava, mnogo toga je upropašteno, žrtvovano nakaradnim vizijama razvoja i turizma”, istaknuo je župnik Špiro Čikeš u svom pozdravnom govoru nadbiskupu. Osim što je znak vjere, ova crkva je, prema riječima fra Karla Jurišića, “najuspjeliji arhitektonski barokni spomenik Makarskog primorja i jedan od najznačajnih u južnoj Hrvatskoj”. A uz arhitektoniku, u njoj je i “najbolje umjetničko djelo pod Biokovom” – Ecce homo – Trpeći Krist, ulje na drvu.
Nadbiskup je u svojoj pastirskoj riječi potakao sve vjernike iz ove stare glagoljaške župe, koja je svojevremeno bila najveće naselje na Makarskom primorju, da uz proslavu ovoga jubileja na temeljima prošlosti odlučnije krenu u budućnost. Znak te iste budućnosti su i mladi krizmanici i krizmanice koji su po nadbiskupovim rukama primili darove Duha Svetoga u ovom svetom sakramentu. Njihova vjera je jamstvo bolje i svjetlije budućnosti koju je agresivnim komunizmom bilu ugrožena u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata pretvorivši Podgoru u crveni grad, koja sada ipak pročišćena raste i razvija se na korijenima pradjedovske vjernosti Bogu i domovini.