Istina je prava novost.

25. obljetnica prisilnog egzodusa katolika iz kotorvaroške doline

U župama kotorvaroške doline danas živi oko 250 katolika od predratnih više od deset tisuća

Kotor Varoš, (IKA/TABB) – U nedjelju 15. listopada u središtu kotorvaroške župe mirno, dostojanstveno i molitveno obilježena je 25. obljetnica prisilnog izgona velikog broja katolika iz župa kotorvaroške doline: Kotor Varoša, Vrbanjaca i Sokolina. Taj izgon je bio dio plana koji je predvidio potpuno iskorjenjivanje katoličkog pučanstva, ne samo iz tih župa, nego i iz svih drugih župa koje su tijekom rata došle pod vojnu i političku kontrolu bosanskih Srba. Da je taj plan i danas na djelu vidljivo je iz činjenice da u tim župama danas živi oko 250 katolika od predratnih više od deset tisuća.
Koncelebriranoj misi u župnoj crkvi Rođenja BDM, čija se obnova nakon što je u proljeće 1992 g. bila spaljena, privodi kraju, prethodilo je polaganje vijenaca kod spomen-obilježja u crkvenom dvorištu. Župnik fra Zoran Mandić izmolio je molitvu za sve poginule i za sve žrtve Domovinskog rata, kao i II. svjetskog rata i komunističkog režima. Uslijedila je u crkvi prigodna pobožnost i posveta župe Kotor Varoš, Prečistom Srcu Marijinu, jer je upravo toga dana, prema biskupijskom rasporedu, u župi bio kip Gospe Fatimske.
Koncelebriranu misu, zajedno sa župnicima Kotor Varoša Mandićem i župnim upraviteljem župa Vrbanjci i Sokoline fra Jurom Tokalićem te još četvoricom svećenika, među kojima je bio i jedan svećenik iz Poljske, predslavio je banjolučki biskup Franjo Komarica. Podsjećajući u pozdravu na tužni povod te komemoracije, župnik Mandić požalio se na očito zanemarivanje toga zločina prema domaćem katoličkom stanovništvu od strane domaćih i stranih političkih predstavnika tijekom cijelog poratnog vremena, te na nejedinstvenost unutar same prognaničke populacije. Posebno je naglasio odlučnost i neumornost dosadašnjih poratnih župnika kotorvaroške doline u obnavljanju ne samo crkvenih objekata nego i suživota s pripadnicima druga dva naroda, kao i određenog broja prognaničkih obitelji koji su se unatoč brojnim poteškoćama uspjele vratiti na svoja ognjišta.
Misa je slavljena za mir, pravdu i domovinu. U propovijedi biskup Komarica istaknuo je kako se „ne može ostvariti pravedni i trajni mir, ako se ne uzme u obzir čovjeka u njegovoj integralnosti i njegov odnos prema njegovu Stvoritelju, tj. njegove duhovne i tjelesne potrebe”. Podsjetio je na važnu zadaću Crkve „da pomaže ljudima da dobro i ispravno upravljaju društvenim poretkom i da ne zaborave božanskog posrednika između Boga i nas ljudi Isusa Krista i njegovo cjelokupno djelo spasenja”. Podsjetio je i na zadaću molitvenog sjećanja na svoje pokojne članove, osobito na žrtve nasilja i rata, te na opasnost od zaborava i zanemarivanja otkrivanja istine i uspostavljanja pravde za zločince i zadovoljštine za žrtve. Biskup je ponovno upozorio na „skandal nemara, skandal ponašanja pojedinaca pa i cijelih skupina, partije, stranaka, koje nisu pokazale, a niti danas pokazuju, imalo poštovanja spram dostojanstva i bogolikosti svakog ljudskog života, pa tako i života ovdašnjih katolika”.
Izrazio je uvjerenje da će „naša odlučnost da živimo u miru sa svima i da učinkovito pridonosimo pravednom i trajnom miru sigurno nadvladati još uvijek mnogobrojne i neshvatljivo uporne prepreke nepovjerenja, prezira, odbojnosti i opstruiranja od strane nekih naših sugrađana i sunarodnjaka”.
Nakon mise upriličen je domjenak za nekoliko stotina okupljenih vjernika, od kojih je ogromna većina pristigla iz susjedne Hrvatske, te Slovenije, Austrije i Njemačke. Mnogi su biskupu Komarici izrazili zahvalnost za njegovu presudnu intervenciju u zapovjedništvu vojske bosanskih Srba i kod srpskih političara u Banjoj Luci prije 25 godina, čime su spašene mnoge stotine života katolika i muslimana kotorvaroškog kraja. Među onima koji su se susreli s biskupom bili su i ratni čelni politički predstavnici hrvatskog i bošnjačkog naroda iz kotorvaroškog kraja.
Biskup je pohodio i mjesto zbjega katolika kotorvaroškog kraja u selu Bašćina, koje je, uz direktnu ugroženost vlastitog života u dramatičnim danima mjeseca listopada, spasio od sigurne likvidacije. Zajedno s grupom zahvalnih domaćih povratnika izmolio je pred Gospinom spomen kapelom molitve za pokojne i žive, te posjetio obnovljenu kuću, u kojoj je vodio sudbonosne razgovore za spas od potpunog uništenja brojnoga golorukog katoličkog pučanstva, koje se tada bilo našlo u zbjegu, a na koje je bila krenula ofanziva srpske vojske s teškim naoružanjem i avijacijom. Biskup Komarica se u župnom uredu nakratko susreo s predsjedavajućim predsjedništva BiH Draganom Čovićem, a zatim imao dugi, konstruktivan razgovor s grupom Kotorvarošana – povratnika i onih, koji su u nekim od državnih tijela u RH. Tema razgovora je bila želja mnogih stotina domaćih obitelji da ostvare održiv povratak u svoja rodna mjesta i, nažalost, postojanje brojnih i trajnih opstrukcija da se taj održivi povratak i ostvari.