Zagreb, (IKA) – Prigodom spomena na 25. obljetnicu prezbiterskoga ređenja svećenika zaređenih 1993. godine u zagrebačkoj prvostolnici je na blagdan zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije sv. Ladislava kralja, u srijedu 27. lipnja, euharistijsko slavlje predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
U pozdravnoj riječi, jedan od slavljenika duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu preč. Vlado Razum podsjetio je kako je prije 25 godina u zagrebačkoj katedrali zagrebački nadbiskup sl. Božji kardinal Franjo Kuharić na ovaj datum zaredio 32 mladomisnika, a istoga dana u Splitu u konkatedrali Sv. Petra splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić zaredio je 11 svećenika. U molitvu je preč. Razum preporučio dvojicu svećenika koji su preminuli te trojicu koji su posustani na putu svećeničkog života.
Uvodeći u slavlje biskup Šaško prenio je čestitke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Slavljenike-koncelebrante pozvao je da se u slavlju spomenu svih onih s kojima su povezani i koji su ih pratili na svećeničkom putu, kako žive tako i pokojne, a posebno članove obitelji u kojima su rasli, župe iz kojih su krenuli u sjemenište i bogosloviju, u redovničke zajednice, kao i župnike, župne vikare, redovnice. „Važno mjesto imaju poglavari koji su vas pratili, profesori, suradnici u raznim službama. Posebno pak mjesto imaju vaši biskupi zareditelji, među kojima je sluga Božji kardinal Kuharić, koji se tiče svećeništva svakoga od vas, bez obzira gdje ste zaređeni. To je trag koji povezuje našu Crkvu i vidljiv je u svjedočanstvu blaženoga Alojzija Stepinca, od kojega vaši životi nisu odvojivi niti se bez njega može do kraja ispisati vaš životopis”, rekao je slavljenicima biskup.
U homiliji se biskup osvrnuo na misno evanđelje te posebno uputio na Isusov kriterij koji pomaže razlučiti „Pogledajte plodove”, rekavši da je „učinkovit način za mjerenje našega svećeništva, našega kršćanstva, našega pastorala i prisutnosti u društvu prepoznavati plodove”. „A što su plodovi svećeništva? U odmaku ovih dvadeset i pet godina, što se promijenilo u životu drugih ljudi, u mome životu? Imam li više pouzdanja, vedrine, svjetla? Ako je tako, to jesu plodovi evanđelja. Vide li se ti plodovi u životima ljudi s kojima živim, kojima naviještam evanđelje, svjedočim Krista, ljepotu Crkve i kršćansku kulturu? Plodove odgoja, rada i života s ljudima uistinu je teško odvagnuti. Toliko se puta čini da je taj rad uzaludan. Zato ga vrijedi promotriti u vremenskome odmaku”, rekao je biskup.
Podsjetio je kako su prije dvadeset i pet godina bili u katedrali i sa zahvalnošću i spremnošću izgovorili „Evo me!”. „I vaše je godište bilo ‘prijelazno’: rođeni ste, rasli ste, formirali se za svećeništvo u doba komunizma; dočekali ste i prošli radost slobode i susreli težinu rata, da biste nosili ljude u nadi, liječili rane, obnavljali snagom Radosne vijesti. Sada smo u vremenu u kojemu treba prepoznavati i razlučivati na drukčiji način. Mnogi će reći – zahtjevniji. Mnogo je onih koji se predstavljaju kao proroci, učitelji, donositelji boljitka i sreće. No, Isus nam kaže da je to prepoznavanje jednostavno: po plodovima. Veličina ljudi koja dolazi samo od Boga prepoznaju se po malenim gestama”, posvijestio je biskup Šaško.
Upozorio je i kako u svećeničkom životu postoji kušnja „da počnemo mjeriti necrkvenim mjerilima, provjeravati necrkvenim kriterijima; da tražimo učinkovitost koja ne traži najprije Božje kraljevstvo. Uvijek postoji opasnost lažnoga proroštva, kakav se najčešće susreće u političkim odnosima koji ne računaju s Bogom ni s vječnošću, dok svakoga dana slušamo ponude i obećanja o lakome putu do bogatstva, uspjeha i zadovoljstva. A lažna su proroštva svi oni prijedlozi, postupanja i odnosi koji pod krinkom dobrohotne pojave stvaraju navezanosti i ovisnosti, vrebajući slobodu čovjeka”. Svećenike jubilarce pozvao je da budu predani svome narodu, jer „očito je poslanje našega naraštaja da vratimo svježinu kršćanstvu u svijetu koji kao da je odlučio ostati slijep pred vlastitom ljepotom, žedan na svome izvorištu; zaboravan pred svojom prošlošću; kao da je odlučio biti nijem i ne govoriti jezikom kojim govori kultura u koju je uronjen. Naša odgovornost je uvijek ista: da budemo pastiri, a ne najamnici; da ne budemo mlaki, bez obzira na naše slabosti”.
Nakon popričesne molitve riječ zahvale uime svećenika jubilaraca izrekao je preč. Vlado Razum, podsjetivši da su slavljenici obnašali mnogovrsne i raznolike službe i poslanja tijekom dvadeset i pet godina svećeničkog djelovanja: većina kao župnici, a neki kao profesori na Katoličkom teološkom fakultetu na čelu s dekanom fra Mariom Cifrakom, neki kao suradnici u biskupijskim ustanovama, neki kao odgojitelji u bogoslovijama i redovničkim zajednicama, a tu su službe provincijala i gvardijana u redovničkim zajednicama. Prisjetio se i četiriju redovnica koje su u Zagrebu studirale teologiju sa slavljenicima s. Marije Pehar, sada profesorice na KBF-u u Zagrebu; s. Celine Vidak, odgajateljice novakinja i juniorki u zajednici Školskih sestara franjevki; s. Emile Barbarić, provincijske predstojnice Družbe kćeri milosrđa i s. Fides Babić, misionarke u Čileu, te im je zahvalio na molitvama i vjernom redovničkom služenju.
Nakon blagoslova, slavljenici su zajedno s biskupom Šaškom na grobu bl. Alojzija Stepinca molili za njegovo skoro proglašenje svetim, a potom se uputili u bogosloviju na zajednički ručak.
Svećenici slavljenici zaređeni 1993. godine su Dragutin Cerovečki, Norbert Koprivec, Nedjeljko Pintarić, Zdenko Perija, Vlado Razum, Franjo Sobočan i Tomislav Šestak iz Zagrebačke nadbiskupije; Vlado Borak i Josip Koprek iz Varaždinske biskupije; Jakov Golomeić, Darko Juras i Stjepan Šprajc iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, Vicko Obradović i Mario Sanić iz Požeške biskupije; salezijanac Drago Škarica; članovi Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Mato Anić, o. Ivica Musa, o. Josip Batinić i o. Vinko Maslać, članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Žarko Relota, fra Zdravko Tuba i fra Marko Vrdoljak; članovi Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Anto Barišić, fra Dragutin Bedeničić, fra Mario Cifrak, fra Ivan Miklenić i fra Ilija Mijatović; član Hrvatske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split fra Ante Crnčević; član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, Mostar fra Ivan Marić; član Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa o. Vinko Mamić; Anton Valković iz Krčke biskupije; don Kristo Gjergji iz Skopsko-prizrenske biskupije, don Ivica Babić iz Hvarske biskupije i don Jure Zubović iz Zadarske nadbiskupije.