30% BRAKOVA U ITALIJI ZAVRŠAVA RASTAVOM!
Trento (IKA )
Trento, 8. 3. 1999. (IKA) - Oko 30% brakova u Italiji završava rastavom već u prve tri godine braka. Tom visokom postotku pridružuje se i sve raširenija "potisnuta nelagoda" koja je često razdoblje koje prethodi neuspjehu života u dvoje. Kako mogu i kak
Trento, 8. 3. 1999. (IKA) – Oko 30% brakova u Italiji završava rastavom već u prve tri godine braka. Tom visokom postotku pridružuje se i sve raširenija “potisnuta nelagoda” koja je često razdoblje koje prethodi neuspjehu života u dvoje. Kako mogu i kako trebaju na takvo zabrinjavajuće stanje odgovoriti kršćanske zajednice?
Tim se pitanjem dvije godine bavilo Povjerenstvo za obitelj biskupije Trento u Italiji, koje je ovih dana objavilo i priručnik “Kriza bračnoga para, promašaj ili prigoda za rast?”, kojega nudi kao radni materijal za poticanje kršćanskih zajednica za pomoć bračnim drugovima u krizi. U tom se priručniku, među ostalim, navode i načini na koje je moguće djelovati preventivno, ali i dati vrijedne odgovore onima koji traže pomoć. Dokument je već podijeljen pastoralnim djelatnicima te sjevernotalijanske biskupije, a započinje izjavom o promjeni mentaliteta zbog čega se poteškoće u braku danas više ne taje kao “nešto nečasno”, pa stoga niti na krizu ne treba gledati kao na događaj ili razdoblje koje – neminovno – vodi k rastavi braka. Kriza u bračnom životu, smatra dokument, može biti trenutkom zajedničkoga nesnalaženja, a moguće ga je prevladati i uz određenu pomoć i posredovanje nekoga tko je izvan bračne zajednice.
Dokument je ostvario tim stručnjaka, a započinje psihološkom i sociološkom analizom razloga koji imaju utjecaja na ravnotežu odnosa u bračnoj zajednici, ističući negativne i pozitivne vidike promijenjenoga kulturalnoga konteksta. U drugom dijelu dokument se bavi pitanjem “što učiniti?”, te ističe važnost preventivnog djelovanja na različitim razinama, na kojima je potrebno i osjetiti još uvijek “nevidljiva neslaganja”, kako bi se s njima moglo suočiti prije nego što “eksplodiraju”. Na kraju, dokument ne zaboravlja spomenuti niti odgovornost državnih službi, koje bi trebale biti prve na usluzi putem obiteljskih savjetovališta.