Istina je prava novost.

31. hrvatsko hodočašće u Kevelaer

Kevelaer, (IKA) – Tradicionalno 31. hodočašće Hrvata iz hrvatskih katoličkih misija iz regije Sjeverna Rajna i Vestfalija organizirano je u subotu 2. listopada u marijansko svetište Gospe Tješiteljice žalosnih u Kevelaer, u organizaciji HKM Moers. Svečano misno slavlje u Gospinoj bazilici u svetištu predvodio je profesor pastoralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i urednik Svjetla riječi dr. fra Ivan Šarčević, zajedno s voditeljem HKM Moers i predstavnikom regije fra Lukom Šarčevićem te s još 12 biskupijskih i redovničkih svećenika, uglavnom voditelja hrvatskih misija iz te regije koji su pristigli zajedno s pastoralnim suradnicama (redovnicama i laikinjama) i suradnicima, predvodeći vjernike na hodočašće. Hrvatskim vjernicima iz Njemačke pridružili su se i Hrvati iz Hrvatske katoličke župe iz Nizozemske sa sjedištem u Rotterdamu, predvođeni župnikom fra Ivicom Jurišićem, od kojih je njih nekoliko došlo i pješice. Uz skupinu hrvatskih redovnica, misnom slavlju pribivao je hrvatski generalni konzul iz Düsseldorfa Vjekoslav Križanec zajedno s konzulom Kristijanom Tušekom, i bosansko-hercegovački konzul iz Frankfurta Nikica Džambo. Sve je na početku pozdravio župnik svetišta kanonik dr. Stefan Zekorn. Potom je pozdravnu riječ uime organizatora uputio fra Luka Šarčević, istaknuvši kako Hrvate za to mjesto veže ne samo vjera u Boga i štovanje Majke Božje Marije nego i spomenik – Hrvatski križ (Kroatenkreuz) po kojem je i tamošnja ulica dobila ime Hrvatska ulica (Kroatenstrasse). U popodnevnim satima organiziran je ophod od zavjetne kapelice “Majke milosti” iz svetišta kroz Hrvatsku ulicu do Hrvatskog križa. U ophodu je sudjelovao i župnik dr. Zekorn, koji je ispred Hrvatskog križa održao nagovor, zahvalivši Hrvatima na sudjelovanju na hodočašću. Ispred križa je zapaljena svijeća i položeno cvijeće. Nekoliko je pobudnih riječi uputio i fra Ivan Šarčević. Na hodočašću, koje je završilo hrvatskom himnom ispred Hrvatskog križa, posebno se molilo za mir.
Prije misnog slavlja vjernici su imali prigodu za ispovijed i osobne molitve, a sudjelovali su organizirano u pobožnosti križnoga puta, koju je predvodio voditelj HKM Mülheim a.d. Ruhr i HKM Duisburg o. Vidan Mišković.

Marijansko proštenište seže u godinu 1641. kada je jedan pobožni trgovac Nizozemac Hendrik Busman čuo tajanstveni glas: “Na ovom mi mjestu podigni kapelicu!” On je to razumio kao Gospin glas. U dogovoru sa župnikom, godine 1642. podigao je malu kapelicu koja je 1654. zamijenjena većom, šesterokutnom, današnjom zavjetnom kapelicom “Majke milosti”. Godine 1858. počela je gradnja velike bazilike “Tješiteljice žalosnih”. Kevelaer je danas, nakon Altöttinga, drugo po veličini marijansko svetište u Njemačkoj. Godine 1889. podignut je i veliki Križni put na rubu grada gdje se proteže ulica nazvana Kroatenstrasse – Hrvatska ulica, koja završava spomenikom kamenoga križa koji se naziva Kroatenkreuz – Hrvatski križ. Kako je istaknuto, događaji vezani uz Hrvate zbili su se prije tih pobožnih poruka, godine 1635. upravo u mjestu Kevelaeru. Tridesetgodišnji rat (1618-1648) vodio se između europskih velesila za prevlast, ali je ujedno bio sukob između Katoličke lige i Protestantske unije. Završio je Westfalskim mirom. U jednoj od bitaka između katolika i protestanata, u mjestu Kevelaeru, katolicima su pritekli u pomoć hrvatski vojnici u službi Habsburške monarhije. Dolazak jedne satnije hrvatskih krajišnika bio je presudan. Što se točno dogodilo, tko je koga ubijao, kakav je bio ratni metež, zabuna, valjalo bi sve povijesno ispitati, istaknuo je vlč. Luka Šarčević. Rezultat je bio 100 poginulih, pobjeda katolika, pripisana Hrvatima. Uspomena na tu pobjedu jest i Hrvatski križ, iz kasnijega perioda, na kojem stoji natpis na staroholandskom i njemačkom: “1. kolovoza 1635. g., kao što ovaj nadnevak pokazuje, u ovom rovu poginulo je 100 ljudi. Molite za njihove duše da im Gospodin bude milostiv u vječnosti”. Pokraj križa podignuta je ploča s napisom na hrvatskom i njemačkom jeziku: “Ovaj križ stoji kao spomen na Križni put hrvatskoga naroda. Molimo pred njim da se nikada ne ponovi ono što se ovdje zbilo. 1635.-1985. godine. Hrvatski hodočasnici”.