Kevelaer, (IKA) – Tradicionalno 34. hodočašće Hrvata iz hrvatskih katoličkih misija iz regije Sjeverna Rajna i Vestfalija organizirano je u subotu 5. listopada u svetište Gospe Tješiteljice žalosnih u Kevelaer, u organizaciji HKM Moers i njezina voditelja fra Luke Šarčevića. Svečano misno slavlje u Gospinoj bazilici u svetištu predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu s o. Lukom, predstavnikom regije i voditeljem HKM Wuppertal fra Josipom Repešom, tajnikom Riječke nadbiskupije vlč. Velimirom Martinovićem te s još osam svećenika, koji su došli na hodočašće s vjernicima iz svojih misija. Hrvatskim vjernicima iz Njemačke pridružili su se i Hrvati iz Hrvatske katoličke župe sv. Nikole Tavelića iz Nizozemske sa sjedištem u Rotterdamu, predvođeni župnikom fra Jurom Tokalićem. Misnom slavlju pribivalo je i više hrvatskih redovnica koje djeluju na području Gornje Rajne i Vestfalije.
Prije misnog slavlja išlo se svečano u ophodu od sakristije do u crkvu tijekom koje su nošeni križ, zastava HKM Moers s likom Gospe Tješiteljice žalosnih u Kevelaeru i sv. Leopolda Bodana Mandića, papinski stijeg te stjegovi država Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na početku misnog slavlja sve je pozdravio uime organizatora o. Šarčević koji je pritom izrazio radost što su se vjernici i ove godine okupili u velikom broju kod Majke Božje Tješiteljice žalosnih kako bi iznova osjetili u njezinu okrilju trenutke svoga vjerskog i narodnog zajedništva. Ujedno je zahvalio rektoru svetišta vlč. Rofu Lohmannu na gostoprimstvu.
Mons. Devčić, koji je i godine 2007. predvodio misno slavlje i propovijedao na hrvatskom hodočašću u Kevelearu, u uvodnoj riječi istaknuo je kako se kod hrvatskih vjernika, bez obzira gdje ih se susreće, osjeća pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. “Živimo u vremenima koja su teška i koja nadilaze naše ljudske mogućnosti. Hvata nas strah, beznađe. Znamo da ćemo i u takvim situacijama dobiti pomoć od Nebeske Majke Marije.”
Mons. Devčić u propovijedi je istaknuo kako je svako hodočašće naporno, pogotovo ako se pješači. “Ali koliko je naporno, hodočašće je još više radosno, zbog zajedničke molitve i pjesme, najviše zbog cilja prema kojem idemo. Marijin pohod Elizabeti podsjeća nas na nešto što svako hodočašće mora imati, a to je izraz želje za susretom s drugim čovjekom, ali i susretom s Bogom. Nema istinskog susreta s drugim čovjekom osim u Bogu i nema susreta s Bogom, ako se ne događa susret s braćom i sestrama. Hodočašće stoga nije obično ljudsko putovanje, već putovanje u Bogu. Pritom je važno očistiti srce od grijeha i ispuniti ga milošću Božjom”, kazao je mons. Devčić, istaknuvši kako su pritom ispovijed i pričest sastavni dio hodočasničke pobožnosti. “Kad smo sjedinjeni u pričesti s Kristom, sjedinjeni smo i s braćom ljudima. U tom smislu je hodočašće događaj i slavlje vjere, a ne izlet ili turističko putovanje.” Podsjetio je kako je sve te oznake hodočašća upoznao u svom ranom djetinjstvu u velebitskom svetištu Majke Božje od Krasna ispod kojeg je rođen. “Hodočašće nas također podsjeća da je naše trajno prebivalište negdje drugdje, a ne na zemlji. Naša je domovina na nebesima. Mi smo neprestano upućeni prema tom velikom cilju, prema kojem trebamo ići kao vjernici. Kao vjernici idimo svojim putom prema vječnoj domovini i ne dopustimo da nas išta zaustavi ili s tog puta odvede!”
U prikaznim darovima djevojke u hrvatskim narodnim nošnjama prenijele su svijeću, cvijeće, križ, Bibliju, kruh, hostije, grožđe i vino. O. Šarčević je na kraju zahvalio nadbiskupu i hodočasnicima. Na kraju misnog slavlja mons. Devčić prenio je vjernicima pozdrave iz domovine. Kazao je kako se u domovini osjeća strah zbog nezaposlenosti, strah od izumiranja. “Ove se godine u prve razrede osnovne škole upisalo 4000 djece manje nego prošle godine. Zato je važno opredijeliti se za život, za civilizaciju života. Nemojmo se ispričavati kako za to nemamo uvjeta. Naši roditelji, djedovi i bake, nisu ni izdaleka imali uvjete u kojima mi živimo, a ipak su više vjerovali životu i opredjeljivali su se za rađanje i život. Nastojte također svoju djecu odgajati u kršćanskoj vjeri. Svjedoci smo u domovini da se kršćanska vjera, tradicija i običaji rastaču pod udarima bezboštva i sekularizacije. Oduprimo se tome živeći osobno svoju vjeru, živeći je u svojoj obitelji onako kako smo to činili u svojoj domovini. Onaj kojega jedino trebamo slijediti jest Gospodin Isus Krist i ono što nas uči Crkva. Ona nas je sačuvala kao narod, ona nas može sačuvati i danas i kao narod i kao pojedince. Učite svoju djecu hrvatski jezik. Govorite s njima hrvatski u svojoj obitelji. Učite ih ljepoti i ljubavi prema našoj domovini – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neka vaša djeca kad dođu u domovinu govore sa svojima našim lijepim hrvatskim jezikom. Ustrajte u poučavanju svoje djece u hrvatskim običajima, hrvatskom jeziku, kulturi i ljubavi prema domovini”, poručio je mons. Devčić u svoje ime i uime svih hrvatskih biskupa iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Misno slavlje, koje je završilo zahvalnom pjesmom “Te Deum”, uveličali su članovi zborova iz više hrvatskih misija pod orguljskom pratnjom Joze Jerkovića. Nakon misnog slavlja išlo se do Gospine Kapele Milosti ispred koje se molila molitva Gospina pozdravljenja.
U popodnevnim satima vjernici su se okupili ispred Kapele Milosti odakle su u ophodu zajedno s mons. Devčićem i svećenicima išli iz svetišta, kroz Hrvatsku ulicu do Hrvatskog križa moleći Gospinu krunicu i pjevajući hrvatske marijanske pjesme. Ispred Hrvatskog križa bila je Služba riječi. Mons. Devčić u nagovoru istaknuo je kako su već u vrijeme sv. Pavla, na počecima kršćanstva, postojala dva oprečna stava prema Kristovu križu. Jedni su križ smatrali ludošću i doživljavali ga kao sablazan, a drugi su bili oni koji su u njemu prepoznavali Krista – Božju snagu i Božju mudrost. I jedni i drugi su bili pripadnici istih naroda – Židova i Grka. Ista podjela postoji i danas u svim narodima kod kojih je stigla kršćanska vjera. Kršćani se razlikuju od drugih i po svom odnosu prema križu. Krist je neodvojiv od križa. Vjekovima su se naši preci žrtvovali i borili za krst časni i slobodu zlatnu. Nemojmo se odreći te svete tradicije, te baštine vjere u moć Krista raspetoga. Trudimo se prenijeti je naše naraštaje kako ne bi zaboravili da pripadaju narodu koji je do srži svog narodnog bića obilježen Kristovim križem. Pokažimo svima riječima i djelima da je Kristov križ znak pobjede”, istaknuo je mons. Devčić.
Prije misnog slavlja vjernici su imali prigodu za ispovijed i osobne molitve, a sudjelovali su organizirano u pobožnosti križnoga puta, koji je predvodio voditelj HKM Siegen vlč. Vinko Puljić. U toj se prigodi molio “Hrvatski iseljenički križni put” autora dr. Adolfa Polegubića uz sudjelovanje Joze Čirka, autora i drugih vjernika.
Marijansko proštenište seže u godinu 1641. kada je jedan pobožni trgovac Nizozemac Hendrik Busman čuo tajanstveni glas: “Na ovom mi mjestu podigni kapelicu!” On je to razumio kao Gospin glas. U dogovoru sa župnikom, godine 1642. podigao je malu kapelicu koja je 1654. zamijenjena većom, šesterokutnom, današnjom zavjetnom kapelicom “Majke milosti”. Godine 1858. počela je gradnja velike bazilike “Tješiteljice žalosnih”. Kevelaer je danas, nakon Altöttinga, drugo po veličini marijansko svetište u Njemačkoj. Godine 1889. podignut je i veliki Križni put na rubu grada gdje se proteže i ulica nazvana Kroatenstrasse – Hrvatska ulica, koja završava spomenikom kamenoga križa koji se naziva Kroatenkreuz – Hrvatski križ pred kojim se posebno hrvatski vjernici pomole na kraju hodočašća, a tako je bilo i ove godine.