Starigrad-Paklenica, (IKA) – Prvog dana održavanja 34. međunarodnog simpozija profesora teologije i filozofije u srijedu 7. travnja u dvorani hotela Alan u Starigrad-Paklenici dr. Josip Baloban i dr. Josip Šimunović izlagali su o kretanju crkvenosti u hrvatskom društvu u posljednjih 20 godina, a dr. Ivica Žižić i dr. Ante Crnčević o temi “Red ili obred. Teološka problematika u raspravama o dvostrukosti ‘obreda'”. Dr. Baloban i dr. Šimunović predstavili su rezultate empirijskih istraživanja: Vjera i moral u Hrvatskoj 1997., te Europsko istraživanje vrednota 1999. i 2008. g. Izlagali su o crkvenosti kao višedimenzionalnoj stvarnosti koja obuhvaća konfesionalnu pripadnost, ritualnu i dimenziju vjerskih istina, iskustvenu, moralno etičku, dimenziju biti kršćanin u društvu te dimenziju povjerenja u Crkvu. Za hrvatsko društvo u posljednjih deset godina tipično je opadanje povjerenja u sve vrste institucija. Povjerenje je na istoj razini jedino u ustanovu socijalnog osiguranja. Povjerenje u Crkvu kontinuirano pada, no svaki peti građanin ima vrlo veliko povjerenje u Crkvu, rekao je dr. Baloban. Razlozi su izvancrkveni i unutarcrkveni. Posljednjih godina putem sredstava javnog priopćavanja Crkvu se etiketira zastarjelom koja priječi napredak. “Crkva ne koči modernitet, premda je nekad spora u njegovu praćenju, ali Crkva ne odustaje od načela prema kojem nije sve podložno tržištu”, rekao je dr. Baloban. U ritualnoj dimenziji dr. Baloban upozorio je na proturječnost. Visoki postotak ljudi želi da im ključni trenuci života, rođenje, sklapanje braka, smrt, budu i religiozno popraćeni, no motivi traženja sakramenata su kod većine sekularno i kulturološki uvjetovani, umjesto evanđeoski i otajstveno. Proturječnost se događa i u moralnoj dimenziji: čak 80 posto misli da dijete za sretno i zdravo odrastanje treba imati oba roditelja, a isti ti ispitanici odobravaju da žena ima dijete bez stabilne veze s mužem i ocem djeteta. “Crkveno vodstvo i pripadnici Crkve ne moraju se bojati određenog smanjenja broja onih koji se izjašnjavaju pripadnicima Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Ipak, članovi Crkve se moraju zamisliti nad kontinuiranim opadanjem povjerenja u Crkvu u posljednjih 15 godina”, upozorio je dr. Baloban, zaključivši da hrvatski građani od Crkve očekuju da bude moralno-etički korektiv u društvu, a manje politički korektiv.

Dr. Crnčević izlagao je o temi koja se naslanja na novu obrednu i liturgijsku situaciju predloženu motu proprijem Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. iz 2007. Tema o legitimnosti dvaju obreda u pastoralnoj praksi Crkve u Hrvatskoj malo je raspravljana, a predstavlja teološki problem koji se ne rješava u području liturgijskog promišljanja nego zadire i u druga teološka područja, rekao je dr. Crnčević. Papin motu proprio iz 2007. daje legitimnost i pastoralnu opravdanost vraćanja na snagu predsaborskog Misala iz 1962. g. Sveti Otac želio je očuvati i obnoviti jedinstvo Crkve, aktivnu zajednicu, koja se zbog drugih disciplinskih razloga našla izvan zajedništva KC-a, ponovno privesti u zajedništvo s njom. No, poteškoće nastaju kad se povlastice kojima se želi postići ti ciljevi prošire na cijelu Crkvu odredbom da više nije riječ o povlastici koja se daje nekima nego o izvanrednom obliku slavljenja liturgije koji se treba prihvatiti i omogućiti gdje zainteresirani vjernici to zatraže, rekao je dr. Crnčević. Govoreći o dvostrukosti obreda unutar jedne zajednice vjernika te relativizaciji obreda i forme unutar slavljenja vjere, dr. Crnčević rekao je da različiti povijesni izričaji povijesnog Ritusa Romanusa nikad nisu poimani kao novi ritus nego kao novi ordo, novi red, novi ustroj, obredni izrijek koji izražava novi teološki, ponajprije dogmatski i ekleziološki red, novu samosvijest Crkve u određenim povijesnim razdobljima. “I kad su bile radikalne reforme unutar jednog obreda, nikad nisu bile nazivane novim obredom nego novim redom slavljenja. Zato nakon II. vatikanskog sabora govorimo o novom redu slavljenja. Nazivanje terminom ritus onoga što pripada značenju tehničkog poimanja ordo nosi opasnost od krivog tumačenja i usmjerenja svake obnove Crkve”, upozorio je dr. Crnčević, dodavši da je povijesni razvoj liturgije na Zapadu u svim reformama išao za ciljem čuvanja prepoznatljivosti rimskog obreda. “Ako se današnja obnova Crkve, koja se ogleda u obnovi liturgije, shvati kao novi obred, u opasnosti smo izgubiti zacrtani put eklezijalnog kontinuiteta i predaje. Tako se jedan povijesni red, nevažno koji, sakralizira i izdiže na razinu autentičnosti i nepromjenjivosti kršćanskog nauka, daje mu se značenje obreda, nepromjenjivosti. Kako je moguće imati istovremeno dva legitimna i teološki prihvatljiva, ali različita ordines, ako red shvaćamo kao razvojni izrijek istog obreda i jedinstveni izrijek vjere i nauka Crkve? Je li moguće govoriti o jedinstvu u istoj kršćanskoj tradiciji ako istovremeno imao dva reda”, upitao je dr. Crnčević. Obredni čin se nalazi u začetku očevidnosti vjere jer je obred čin vjerovanja. “Dvojbe oko jedinstva ili dvostrukosti obreda uvelike počivaju na teološkoj tematici prvenstva obreda pred istinom vjere, tj. oslanjaju se na ključno pitanje je li liturgija drugotni i sporedni izraz vjerovanja ili je ona čin vjerovanja. Fenomenologija religija obredu pridaje utemeljujući značaj, a teološke discipline, osim fundamentalne teologije, nisu još došle do jasne spoznaje o utemeljujućoj ulozi obreda u iskustvu očevidnosti vjere. Posljedice se uočavaju u pastoralnoj i široj praksi”, rekao je dr. Crnčević, upozorivši da se obred često smatra proizvoljnim izrazom nečijih teza, želja i pastoralnih projekata. Upozorio je i na napast tumačenja obreda kroz spiritualizaciju, ne dajući prostora njegovoj doživljajnosti kao mjestu objektivnosti vjere. “Obred je Božje djelovanje spram čovjeka. Zahtjev za povratkom na staru obrednu formu pokušava se opravdati željom za spašavanje liturgijske sakralnosti i mističnosti, da se liturgijom povrati izgubljeni osjećaj za sveto. No to se ne očituje samo u zajednicama koje to izrijekom traže, nego i kod redovitih zajednica. Liturgijski formalizam koji danas dobiva predznak misticizma i estetizma najradikalniji je pokazatelj zaborava i krivog shvaćanja obredne forme”, rekao je dr. Crnčević. Sva izlaganja praćena su raspravama a sudionici simpozija u popodnevnim satima posjetili su Nacionalni park Paklenica.