Zadar, (IKA) – Važno je rasti u osobnom posvećenju da bismo i drugima pomagali da to čine, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi misnog slavlja kojim je počeo 36. katehetski dan Zadarske nadbiskupije u srijedu 5. rujna u pastoralnom centru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Rasti u toj spoznaji omogućuje taj susret koji je okupio sav dijecezanski kler, redovništvo i vjeroučitelje, te im je nadbiskup poručio: “Svećenici i katehete su učitelji svojih učenika i vjernika. Ali, zajedno s njima su i učenici zajedničkog Učitelja. Sveti Red, po kojem smo postali djelitelji svetih tajni i mandat vjeroučiteljskog poslanja imaju za cilj posvećenje nas samih i stvaranje uvjeta za posvećenje naroda Božjeg. Naša služba je spasonosna i plodonosna za nas i za druge. Jer služba i duhovni život uzajamno se prožimaju. Pastoralna i katehetska služba daju poticaj za osobno posvećenje, a duhovni napredak pridonosi kvaliteti pastoralnog i katehetskog djelovanja. Nepojmljiva je svećenička i katehetska duhovnost koja ne bi vodila računa o službi, i nezamisliva je svećenička i katehetska služba koja ne bi vodila brigu o duhovnosti. Duhovnost se utjelovljuje u službi, a služba postaje sastavnim i bitnim dijelom duhovnosti. Vršenjem svoje službe ostvarujemo svoje posvećenje. A posvećenjem usred apostolata i po apostolatu ispunjavamo svoje pastoralno poslanje”. Ideal dobrog i izvrsnog misnika i katehete, učitelja vjere, često je nedostižan svećeniku i vjeroučitelju, rekao je nadbiskup, no i oni koji govore i oni koji slušaju su učenici u školi jedinog Učitelja. Znamo li poput Isusa tražiti samotna mjesta gdje ćemo lakše čuti Božji govor koji će nam pomoći da kao učitelji vjere u datim okolnostima pružimo odgovoran odgovor, svojim naučavanjem i ponašanjem; riječju i znanjem, svojim stavom i djelom, upitao je mons. Puljić.
U uvodnoj riječi radnog dijela nadbiskup je podsjetio na misao duhovnih pisaca da su katehete i teolozi ljudi koji prvenstveno govore s Bogom, a ne o Bogu. “Dobro je imati u vidu tu distinkciju, osobito danas kad se definiciju teologije svodi uglavnom na frazu znanosti koja nas uči o Bogu. To ‘o’ često pojmovno osiromašuje, a ponekad i zamagljuje druge bitne elemente teologije. U tom kontekstu, tko će reći da je Majka Tereza bila dobra teologinja; ili seoski župnik sv. Ivan Arški koji je jedva završio studij, govoriti da je bio suptilan teolog”, upozorio je mons. Puljić, istaknuvši misao askete i monaha Evagrije Pontika iz 4. st: ‘Ako si teolog, zaista ćeš moliti; a ako moliš, uistinu si teolog’. Postoji nekoliko vidika teologije, rekao je nadbiskup: ‘sjedeća’ koja se stvara za stolom i ispisuje u knjigama (znanstvena); ‘stojeća’ koja je izriče u liturgijskom slavlju (molitvena); ‘klečeća’ koja se oblikuje u ‘kontemplativnom dijalogu’ (kontemplativna; daleko od svijeta) i ‘aktivna-djelujuća’ teologija koja se dokazuje u konkretnoj brizi za čovjeka i Božja stvorenja.
Prigodnu riječ uputio je i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, a ususret Godini vjere vjeroučitelji su razmatrali mnoga pitanja u radionicama o temama: Vjera kao dar/milost i vjera kao čovjekov odgovor, Središnji elementi vjere, Problem i prednosti u današnjem načinu prenošenja vjere, Nova evangelizacija, Vjera – podrazumijevajuća pretpostavka za suživot ili zapreka, autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu.