Zadar, (IKA) – “Svjedočka dimenzija svećeničkog života i rada – polazište i temelj svega pastorala u Crkvi” bila je tema izlaganja zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe na 37. Godišnjoj svećeničkoj skupštini Zadarske nadbiskupije održanoj u srijedu 30. travnja u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Skupština je počela s duhovnim dijelom kako započinju i mjesečne rekolekcije i kojeg mons. Prenđa ističe kao važan dio sudjelovanja i izgradnje prezbiterija: prigodom za sakrament pomirenja i euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli u suslavlju brojnih svećenika predvodio nadbiskup Prenđa. “Naša žetva jesu župe, svi ljudi, kršteni i nekršteni, svi narodi; ali naša žetva jesu i sve društvene, gospodarske, kulturalne i političke institucije. Bez, uvjetno rečeno, staleškog šovinizma, tvrdim da Crkva bez svećenika nikad ne bi mogla živjeti temeljnu poslušnost Isusovoj zapovijedi ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’ i ‘Ovo činite meni na spomen’, tj. zapovijedi naviještanja Evanđelja i obnavljanja žrtve Isusova predanog tijela i prolivene krvi za život svijeta”, poručio je mons. Prenđa, potaknuvši svećenike na razmišljanje pitanjem ‘Kakav sam pastir? Kakvi smo pastiri?’. Svatko je pozvan dati najviše što može, istaknuo je. Nadbiskup je promišljao i o Crkvi u egzistencijalnoj napetosti između Božjih obećanja i vlastita puta. “Crkva je svjesna neprestanog djelovanja Duha Svetog u njoj. Zato duboko vjeruje ne samo u neuništivost Crkve, nego i u sve ono što je uključeno u njenu neuništivost. Nikad neće u potpunosti uzmanjkati svećenika u Crkvi. Bog nikad neće prestati pozivati muškarce na svećeništvo. Čvrsto vjerujemo da Očevo djelovanje koje potiče na zvanja nikad neće prestati”, poručio je mons. Prenđa. Nadbiskup je svakog svećenika suočio s pitanjem je li zadovoljan svojim životom i radom; daje li dostatno ljudima u Crkvi i svijetu, što se od svećenika i pastira očekuje; koliko svaki ponaosob ljubi Crkvu. Pitanja su složena, a odgovor nije jednoznačan. Pritom se u traženju odgovora nalaze i pred duhovnim stanjem svijeta, te je nadbiskup govorio i o Crkvi pred izazovom sekularizma, davši povijesni presjek njegovog razvoja. “Sekularizirani čovjek ne traži samo autonomiju svjetovnih područja, već se postavlja apsolutom, mjerilom dobra i zla, graditeljem povijesne i društvene sudbine bez ikakvih odnosa prema svetome i božanskome”, rekao je mons. Prenđa. Kako je svećenik danas percipiran u kulturalnom mentalitetu suvremenog čovjeka, osobito medija, upitao je. Snažni su pritisci izvana na Crkvu, svećenikov lik i život. Mons. Prenđa je navodio primjere prigovora koje ljudi upućuju viđenju svećenika. Naznačio je tendencije izazova klerikalizacije laika i laicizacije klerika, funkcionalizma i demokraticizma.

Nadbiskup je razlagao temu svećeničkog identiteta kao presudnu zbilju života svećenika. Svećenički identitet proizlazi iz osobitog sudjelovanja u Kristovu svećeništvu, posvećenjem svećenik prima dar duhovne moći koja je sudjelovanje u vlasti kojom Isus po svome Duhu vodi Crkvu. “Moj svećenički identitet je dar i otajstvo. Darovano je meni, ali u relaciji s Kristom i Crkvom – Krist, čovjek za druge – Prezbiter, čovjek za druge. To je jedini ključ svih poticaja, zahtjeva Crkve. I disciplina Crkve i moj osobni ispit savjesti imaju uporište u njemu. Naš identitet ima svoj posljednji izvor u ljubavi Očevoj. Kad smo ga slobodno i odgovorno prihvatili, potpuno nas obdaruje i obvezuje na pastoralno vođenje. Naš identitet je obilježen Duhom koji nam daje snage za vođenje zajednice”, poručio je mons. Prenđa. Prvom oznakom svećeničkog identiteta nadbiskup je naveo ljudskost. Govorio je o identitetu u odnosu na vjeru, molitvu, duhovnost zajedništva, pastoralnu ljubav i rad u župi. Nadbiskup je rekao da osobnost svećenika treba biti most, a ne zapreka drugima u susretu s Kristom: “Nema ništa od evangelizacije gdje nema čovječnosti u našem postupanju. Prezbiter je ljubitelj čovjeka. Tko ne voli ljude, svoj narod, ne može biti plodan svećenik. Ta ljudskost se odlikuje u empatiji, ljubavi prema istini, odanosti, poštivanju svake osobe, osjećaju za pravednost, vjernosti zadanoj riječi, dosljednosti, uravnoteženom ponašanju. Svoj identitet mogu živjeti samo vjerom. Ona je bitna za samospoznaju identiteta u odnosu prema Trojstvu, Crkvi i ljudima”. Nadbiskup je ukazao i na potrebu prikladnog odijevanja s obzirom na teologiju znaka te ispravno služenje tehnikom. Istaknuo je da identitet ima egzistencijalno uporište u duhovnosti prezbitera, a prava svećenička duhovnost ima snažan izraz u molitvi. Podsjetio je kako je Ivan Pavao II. od izlaska iz aviona do susreta s ljudima molio, rekavši da razgovara s Bogom o ljudima da bi mogao ljudima govoriti o Bogu. Vrsna učinkovitost njegove komunikacije s ljudima crpila je snagu u toj tajni, naglasio je nadbiskup. Govoreći o duhovnosti zajedništva, rekao je da je svećenik u službi zajednice, ali ga ona i podupire. Župnik treba strpljivo graditi zajedništvo župe i s biskupijskom zajednicom sudjelovanjem na hodočašćima i drugim okupljanjima. Put istinske svećeničke duhovnosti nalazi svoj potpuni izraz u pastoralnoj ljubavi. Tako je sav život duhovnost, a duhovnost život. Nema rascjepa, pastoralna čežnja kod pastira postaje pronicljiva, poručio je mons. Prenđa.

Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. s pravom javnosti – život i djelovanje, predstavio je ravnatelj te škole mons. Joso Kokić. U okrilju Sjemeništa Gimnazija je otvorena točno prije 260 godina, 1. svibnja 1748. god., dijeleći sudbinu hrvatskog naroda pod Venecijom, Bečom, Napoleonom. Ta moderna katolička škola s pravom javnosti od 1991. g. izrasla je u samostalnu ustanovu na korijenima predaka, srednjovjekovnih samostanskih i kleričkih škola i Florijeva latinskog sjemeništa osnovanog 1656. g. Nakon gotovo trostoljetnog boravka u Sjemeništu, Gimnazija, najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Zadru i Zadarskoj županiji i jedna od najstarijih škola na materinjem, hrvatskom jeziku, 18. svibnja 2005. g. blagoslovom nove školske zgrade, a u rujnu te godine početkom školske godine u novom prostoru, otvorila je novu stranicu svoje povijesti, te je krajem 2005. g. dobila i novi naziv: Klasična gimnazija Ivana Pavla II. Ekonom Zadarske nadbiskupije don Srećko Petrov brojčanim pokazateljima predstavio je materijalnu skrb nadbiskupije za pastoralno djelovanje proteklih godina, iz čega je vidljivo kako nadbiskupija materijalno pomaže potrebe od općeg dobra raznih ustanova u nadbiskupiji, i one koje nisu crkvenog predznaka, crkvene pokrete, te projekt i u drugoj biskupiji u domovini, izvan Hrvatske i misije. Obnova crkava srušenih u Domovinskom ratu bliži se kraju.

Nadbiskup je izložio i sljedeću statistiku: Zadarska nadbiskupija ima 165 000 stanovnika, od čega 159 000 katolika. U 117 župa dijecezanski svećenici vode 102 župe, a redovnici 15 župa. U nadbiskupiji je 75 inkardiniranih svećenika, u pastoralu djeluje i deset svećenika drugih biskupija: iz BiH, Poljske, Ukrajine, Filipina. Redovničkih svećenika je 33, a redovnica 148. Po svećeniku dolazi prosječno oko 1500 vjernika. U nadbiskupiji djeluju 222 vjeroučitelja u školi i župama; na početku 2007/08 god. bilo je 19 bogoslova i 13 sjemeništaraca. God 2007. u nadbiskupiji je 1749 krštenih i 1841 krizmanih, sklopljeno je 807 brakova. Crkveno pokopanih katolika bilo je 1474, od čega je bez sakramenata umrlo 681, što je više od 40 %. U zaključnom obraćanju prezbiteriju mons. Prenđa je rekao: “Osjećam potrebu jasnog govora svojoj nadbiskupiji: svećenicima i vjernicima. Okolnosti života naše nadbiskupije govore da imamo dobre uvjete za ozbiljan, zauzet i sustavan pastoral. Tražim od svakoga od vas odlučnu volju, vođenu milosrđem i praštanjem, da doprinese istinskom zajedništvu kojem sam kao biskup pozvan osobno služiti. Nema mjesta nesigurnosti u hodu naše mjesne Crkve. Svaki svećenik treba ispuniti povjerene mu dužnosti i tada će Crkva ići naprijed”.