Na početku propovijedi naglasio je da “smo se okupili zbog Boga prije svega, te da i mi možemo živjeti sveto poput Ante Tomičića”, rekavši kako on nije ništa posebniji, odnosno sposobniji za svetost od svih nas. Svi smo pozvani na svetost, a Bog je izvor te svetosti. O svima nama ovisi kako ćemo primiti Božju riječ koju smo čuli, rekao je propovjednik pozivajući se na riječi iz 25. glave Matejeva evanđelja, a koje se odnosi na Isusovo prebivanje u potrebitima.

Upravo te Kristove riječi: “Što učiniste jednomu od ove najmanje braće, meni učiniste”, vodile su u životu i pokojnog Tomislava Janka Šagi-Bunića spomenuo je propovijednik. Osvrnuvši se na fra Antinu jednostavnost istaknuo je da Bog voli jednostavne ljude te da ovog riječkog kapucina pamti još iz vremena kada je bio bogoslov i kada bi ga fra Ante radosno dočekao i dao mu popust pri kupovini knjiga u samostanu. Pozvao je vjernike da budu radosni i jednostavni poput fra Ante i zapitao se kako je moguće biti vjernik i smrknut u iste vrijeme.

Naglasio je da je fra Ante je imao završen fakultet ljudskosti i dobrote i da je često bio prignut pred ljudima. Potaknuo je sve da po uzoru na ovog riječkog kapucina ponizno se prignu jedni pred drugima jer smo slike Božje. Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da prihvate križeve koji su u životu neizbježni i poželio im da Bog mira bude vazda s njima.

Nakon mise vjernici su se uputili prema grobu fra Ante Tomičića u kripti crkve gdje su se pomolili, preporučivši se u njegov zagovor.

Sluga Božji fra Ante Tomičić boravio je i služio 34 godine u riječkom kapucinskom samostanu kao sakristan crkve Gospe Lurdske i vratar na porti samostana. Ostavio je neizbrisiv trag i u jednoj i u drugoj službi koje je svesrdno i revno obavljao. U riječki kapucinski samostan i crkvu Gospe Lurdske došao je 1947. godine gdje ostaje sve do smrti 25. studenoga 1981. godine.

Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci u nedjelju 9. veljače 2014. godine završen je Nadbiskupijski postupak za proglašenje blaženim, a koji je službeno pokrenut 12. srpnja 2005. na inicijativu vjernika koji su fra Antu svakodnevno susretali u kapucinskoj crkvi u Rijeci, a kasnije dolazili na njegov grob.