Split, (IKA) – Znanstveni skup u prigodi 40. obljetnice osnutka časopisa “Crkva u svijetu” održan je 7. travnja u velikoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Pokretanje tog časopisa bio je jedan od prvih plodova Drugoga vatikanskog koncila te zanosa koji su tada živjeli biskupi, svećenici i vjernici svjetovnjaci kojima je Koncil bio nezamjenjivo nadahnuće. Zato je ovaj časopis od samog početka bio “promicatelj Koncila i njegov vjernik odjek”, kako je istaknuo splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, pozdravljajući nazočne. Ništa manje važna odrednica ovog časopisa bila je i promicanje dijaloga u društvu onoga vremena, društvu koje je tako bilo protivno Crkvi. Kolikogod se može reći da je CuS imao tešku mladost, on je bio i ostao glasnogovornik Crkve i sugovornik kulture u kojoj smo živjeli i živimo, zaključio je nadbiskup, zaželjevši slavljeničkom časopisu da stječe sve brojnije čitateljstvo.

Pokretači “Crkve u svijetu” bili su pokojni don Ivan Cvitanović te Željko Mardešić i Branimir Lukšić, ne bez posebnog blagoslova i potpore tadašnjeg (nad)biskupa Frane Franića, biskupa i teologa, koji je uz potporu bio stalni i neumorni suradnik u pisanju. Već od početka nadbiskup Franić istaknuo je da ovaj časopis neće biti protiv nikoga, aludirajući na ondašnje stanje svjestan opasnosti da ga je komunistička vlast mogla lako zabraniti, već da će kao časopis biti zagovornik koncilskih ideja. Prvotna nakana je bila popularizirati koncilsku misao i razraditi koncilske dokumente.
Od samog početka je zamišljen kao pastoralni časopis, a, po riječima dekana KBF-a dr. Marinka Vidovića, premda je prije 14 godina postao znanstveni časopis Fakulteta, nije zanemario svoje pastoralno poslanje. Postavši časopisom fakulteta ugradio se je u njegove temelje, jer je zahvaljujući i njemu splitska Teologija imala veću vjerodostojnost da bude priznata kao fakultet, što se kasnije i dogodilo. Dekan Vidović također je izvijestio da je prije godinu dana podignut na razinu časopisa s međunarodnom recenzijom, što olakšava napredovanje profesora i potiče znanstveni radi.

Na proslavi ove obljetnice “Crkve u svijetu” bio je i nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Sinode biskupa u Rimu. Osim što je održao predavanje o temi Biskupske sinode – razvoj sinodalnosti u Crkvi, nadbiskup Eterović posvjedočio je da se dan prije susreo s papom Benediktom XVI. koji je, saznavši da ide sudjelovati na taj znanstveni skup, uputio svoj apostolski blagoslov.
Drugo predavanje je održao mr. Mirko Mihalj, koji je govorio o koncilskim temama u CuS-u, ukazavši kako je ovo bio časopis u kojem se vodio razgovor sa svijetom u kojem se živjelo, te da je obilovao ekumenskim temama i člancima. Razgovor se nije vodio samo s vjernicima, nego se razgovaralo i s nevjernicima, od kojih su neki čak i objavljivali svoje članke u njemu. Provodeći duh Drugoga vatikanskog sabora, časopis je poticao i rješavanje problema u tom duhu. Premda je prvotna nakana bila da obrađuje koncilske dokumente, mr. Mihalj smatra da se nije jednako prostora posvetilo svim temama i dokumentima, od kojih su neki ostali i bez posebnih osvrta i prikaza. Najviše se govorilo o Crkvi i njezinu pozivu da radi samo za čovjeka, a što se tiče dijaloga, on se odnosio, uz već rečeno, i na kulturu i znanost. U CuS-u su surađivali i svećenici i laici, ali i pripadnici drugih religija, te ateisti i marksisti, što je hvalevrijedna otvorenost za dijalog s društvom u kojem se živjelo. Uz domaće teologe u njemu su pisali i najugledniji strani teolozi i znanstvenici.

Nakon predavanja mr. Mihalja trojica najstarijih suradnika i pokretača dobili su zadatak osvijetliti kako i zašto je pokrenut ovaj časopis: mons. Drago Šimundža, prof. dr. Željko Mardešić i prof. dr. Branimir Lukšić. Oni su iz prve ruke osvježili sjećanja na tri njegove etape. Uz onu treću koja je započela 1992. kad je časopis postao glasilo Teologije, predavač je istaknuo kako se prva etapa odnosila na neposredno razdoblje pokretanja, kada se uglavnom otvaralo vrata koncilskim idejama i smjernicama. U drugoj su etapi bile mnogo intenzivnije kulturološke i znanstvene rasprave koje nisu zaobilazile aktualna pitanja. To je bilo razdoblje afirmiranja CuS-a, pogotovo radi paradoksalno teške društvene situacije. Tada je časopis izlazio u 2-3 tisuće primjeraka, a prodavao se i u svijetu. Više prostora za komunikaciju i razmjenu mišljenja s neistomišljenicima nalazili su do Hrvatskog proljeća, u prvoj etapi, nakon čega su se svi koji su se približili Crkvi na ovoj razini morali “pokajnički” udaljiti od takve djelatnosti. Profesori Lukšić i Mardešić posvjedočili su kako je CuS služio za formiranje punoljetnog laikata, ne samo u vjerskom, nego i u financijskom, gospodarskom, medijskom, političkom i u svakom drugom smislu koji se tiče konkretnoga života.

Gotovo od samog početka uz taj časopis, koji je redovito izlazio 4 puta godišnje, razvila se i velika izdavačka djelatnost, o čemu je govorio prof. dr. Ante Mateljan, zamjenik glavnog urednika. Istaknuo je kako je u 11 nizova objavljeno 172 naslova od 1970. godine kad je CuS započeo svoju izdavačku djelatnost. Također je napomenuo da se uz ovu obljetnicu spriprema i katalog svih izdanja CuS-a, te bibliografija svih radova objavljenih u časopisu.

Okupljenim predavačima, studenticama i studentima uime “svečara” zahvalio se dr. Nediljko Ante Ančić, glavni urednik CuS-a, koji je ujedno moderirao skup.