Rim, (IKA) – Ključna riječ za razumijevanje enciklike Humanae vitae je “ljubav”, istaknuo je papa Benedikt XVI. prije nešto više od dva mjeseca, u prigodi proslave 40. obljetnice toga dokumenta koji je papa Pavao VI. objavio 25. srpnja 1968. godine. Riječ je o vrlo važnome dokumentu koji je objavljen u jednome od najosjetljivijih trenutaka nedavne prošlosti, posebice u zapadnim zemljama, gdje je već bio počeo val “šezdesetosme”, ističe se u prilogu Hrvatskoga programa Radio Vatikana. U srpnju 1968. mladi u zapadnim zemljama nedugo prije otkrili su se slobodnima, i posebice slobodnima to pokazati. Stoga je jedan od njihovih glavnih ciljeva rušenje uspostavljenoga poretka, i to na svim razinama. U takvome ozračju, često vrlo napetome, Crkva je jedan od ciljeva koji se najviše napada. U tom ozračju – i vezano uz temu koja je za sljedbenike “šezdesetosme” načelo, a to je seksualna sloboda – Crkva intervenira isto tako napetim dokumentom koji govori o bračnoj ljubavi kao plodu Božje Ljubavi; koji koristi pojmove poput poštovanja naravi bračnoga čina; koji ističe neodvojivost seksualnoga sjedinjavanja od prokreacije i razlikuje dopuštene i nedopuštene metode regulacije nataliteta; te koji poziva bračne parove, posebice kršćanske, da uzajamnu odgovornost stave ispred osobnih pobuda samoljublja, te da budu otvoreni za život koji je dar Božji. Dana 25. srpnja 1968. papa Pavao VI. potpisao je encikliku Humanae vitae; Crkva zauzima stajalište ističući i braneći kršćansko viđenje braka i njegova dostojanstva, i to upravo u trenutku u kojemu se uime nove slobode to viđenje želi izbrisati. Potpisivanje toga dokumenta, koji je još i danas uporište, teško je za papu Montinija. Priznao je to na općoj audijenciji 31. srpnja 1968., govoreći o vrlo velikoj odgovornosti, gotovo većoj u odnosu na bučne glasove javnoga mnijenja, ali koju je nemoguće zanemariti zbog velike apostolske obveze izjašnjavanja u vezi s time. Papa Pavao VI. na toj je audijenciji tisućama okupljenih vjernika povjerio nadu da će taj dokument biti dobro primljen, te da će kršćanski bračni parovi shvatiti kako te riječi, premda se mogu činiti ozbiljne i teške, žele biti tumači vjerodostojnosti njihove ljubavi, pozvane preobraziti se u oponašanju Kristove ljubavi prema svojoj mističnoj zaručnici, Crkvi. Pavao VI. je, osim toga, izrazio nadu da će oni prvi znati pomoći obitelji u njezinim potrebama, učiniti da se ona razvije u svojoj cjelovitosti, te pobuditi u suvremenoj obitelji njezinu vlastitu duhovnost, izvor savršenosti za njezine članove i moralno svjedočanstvo u društvu. Četrdeset godina poslije, Crkve se nije prestala kretati po dubokome tragu koji su u svijestima ostavila načela enciklike Humanae vitae. Taj je dokument ubrzo postao znak protivljenja, primijetio je papa Benedikt XVI. primivši 10. svibnja u audijenciju sudionike skupa koji je o 40. obljetnici enciklike organiziralo Lateransko sveučilište. U kulturi koja je podložna nadmoćnosti posjedovanja nad bivanjem, ljudskome životu prijeti gubitak vrijednosti. Ako se življenje seksualnosti pretvori u drogu kojom se želi pokoriti partnera vlastitim željama i interesima, bez poštovanja vremena koje je potrebno voljenoj osobi, onda ono što treba zaštititi nije više samo pojam ljubavi, nego na prvome mjestu dostojanstvo same osobe, kazao je tada Sveti Otac. Čudo života plod je ljubavi koja zna misliti i izabrati u potpunoj slobodi. Evo zašto nijedna tehnika ne može nadomjestiti čin ljubavi koji supružnici međusobno razmjenjuju kao znak većega otajstva, a u kojemu su oni protagonisti i sudionici u Stvaranju, istaknuo je Benedikt XVI. te na kraju, misleći posebice na mlade, izrazio nadu da će shvatiti pravi smisao ljubavi, i pripremiti se za to odgovarajućim odgojem za seksualnost, ne dopuštajući da ih udalje prolazne poruke koje priječe dostizanje biti istine koja je u igri.
Davati lažne iluzije na području ljubavi ili obmanjivati o pravim odgovornostima koje smo pozvani preuzeti življenjem vlastite seksualnosti, nije na čast društvu koje se poziva na načela slobode i demokracije. Sloboda se treba slagati s istinom, a odgovornost sa snagom odanosti drugome, pa i uz žrtvu, poručio je Sveti Otac. Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na značenje i aktualnost enciklike Humanae vitae, predsjednik Papinske akademije za život i rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta nadbiskup Rino Fisichella napomenuo je kako je Pavao VI. želio ostvariti želju koja je bila izražena na Drugome vatikanskom saboru. Nauk ove enciklike snažno ističe dva temeljna načela. Prvo je načelo naravnoga zakona, koji je pravo priznanje jednakosti među osobama, u poštovanju prirodnoga reda, bez pribjegavanja tehnikama. Život se može prenijeti u potpunoj slobodi, i može biti dan kao čin istinske ljubavi. Drugo načelo, čini mi se da je načelo poziva na veliku odgovornost. Nemojmo zaboraviti da enciklika Humanae vitae govori o odgovornome očinstvu i majčinstvu, stoga je riječ o odluci koja nije donesena slučajno, nego je to odluka slobode i odluka odgovornosti pripreme za roditeljstvo. S tog stajališta, mislim da je taj nauk bio uvelike dalekovidan, primijetio je nadbiskup Fisichella. Na novinarovu primjedbu kako ta enciklika upozorava na opasnost od upadanja tehnike u najintimniji dio ljudskoga života, nadbiskup je kazao kako su taj nauk danas ponovno jasno preuzeli brojni znanstvenici i filozofi koji su u potpunosti vrjednovali taj sadržaj, i to upravo u svjetlu tehnoloških i znanstvenih otkrića. Stoga, i dalje vrijede antropološki i etički temelji iz enciklike: dostojanstvo osobe, sloboda vlastitih djela uvijek i posvuda, i odgovornost koja ih treba obilježavati. Znanost treba napredovati, ali kada dotiče ljudski život, treba imati na umu i uvijek poštovati činjenicu da je život dar, zaključio je nadbiskup Fisichella.