London, (IKA) – Predsjednik Vijeća za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine dubrovački biskup Želimir Puljić od 5. do 9. studenoga boravio je u pastoralnom pohodu zajednici Hrvata katolika u Londonu.
U pratnji voditelja HKM London fra Ljubomira Šimunovića biskup Puljić se za boravka u Londonu susreo s hrvatskim veleposlanikom Ivicom Tomićem, predstavnicima male hrvatske zajednice kao i vodstvom Katoličke Crkve kardinalom Cormacom Murphy-O’Connorom, westminsterskim nadbiskupom u miru, mons. Vincentom Nicholsom, westminsterskim nadbiskupom i predsjednikom BK Engleske i Walesa, mons. Kevinom John Patrick McDonaldom, nadbiskupom nadbiskupije Southwark, i mons. Alanom Hopesom, pomoćnim westminsterskim biskupom zaduženim u ime BK Engleske i Walesa za etničke zajednice.
Susreti sa crkvenim čelnicima pokazali su uvažavanje djelovanja HKM London, te poštovanje i razumijevanju kako prošlosti, tako i sadašnjosti katoličanstva u engleskom i hrvatskom narodu. Istaknuto je kako smo blizu jedni drugima po iskustvu progonjenosti i teške, ali i bogate povijesti. Demokratskim promjena Katolička Crkva na hrvatskim prostorima dobila je blagodati slobode djelovanja, a osjeća se buđenje i zauzimanje novog prostora djelovanja katolištva u Londonu. Na cijeni su katoličke škole, a useljeni katolici daju novi zamah.
Biskup Puljić predvodio je u nedjelju 8. studenoga u londonskoj crkvi Sv. Augustina (Hammersmith) zahvalnu misu u prigodi obilježavanja četrdesete obljetnice postojanja Hrvatske katoličke misije London.
U homiliji biskup Puljić je krenuo od proroka Ilije koji je imao iskustvo tuđine i poslanje dana mu od samoga Boga. U slici udovice preko koje je Bog nahranio Iliju, istaknuo je Božju brigu za njegov narod, a također i ovu malu hrvatsku katoličku zajednicu u Londonu. U nastavku se upitao: “Ima li ovaj događaj neke poveznice s našim vremenom i stavovima prema vjeri i religiji u našem društvu? Može li se govoriti kako su Ahab i Izabela osobe iz daleke prošlosti? Ili ih se još uvijek može pronaći na ovom starom europskom tlu? Čini mi se kako su oni trajna konstanta ljudske povijesti. Spomenut ću samo neke događaje kao potvrdu ove teze: Prije sedam osam godina francuski političari u ime ‘laičnosti’ društva svim silama su se borili da u ustav Europe ne uđe riječ o Bogu i kršćanskim korijenima. Španjolska vlada u zemlji izrazito katoličke tradicije najavila je (2004.) ‘važne reforme’ kao znak napretka: slobodu pobačaja, brakorazvodnih parnica, istospolnih zajednica. Nizozemska je usvojila zakon o eutanaziji, a parlament u Strassbourghu nije prihvatio imenovanje Rocca Butiglionea jer se kritički osvrnuo na homoseksualnost koju je nazvao nastranošću, a zauzeo se za stabilnost braka. Prije tri godine papa Benedikt XVI. je u talijanskom Senatu progovorio o ‘kršćanskom obiteljskom moralu’. Odmah se u Parlamentu javio zastupnik Rizzo i poručio, kako je prenio Il Giornale, ‘neka to Papa privatno govori i neka se drži protokola odnosa Crkve u slobodnoj Državi’. Da bi se to sve moglo shvatiti valja imati u vidu da je tri zadnja stoljeća ‘odjekivalo’ europskim podnebljem kako je Crkva ‘nazadna’, da je bila ‘protiv napretka i znanosti’, te kako svojim moralom ‘sputavala i ograničavala ljudsku slobodu’. To je moralo ostaviti traga u dušama mnogih naivnih i zavedenih. Uz to se dodavalo da je kršćanstvo ‘prouzročilo brojne ratove i sukobe’, ‘provodilo Inkviziciju i progonilo Židove i heretike’, ‘spaljivalo vještice’. Kao da slušamo ‘drugove prosvjetitelje’ koji su u ime marksizma ‘preodgajali naše radnike, vojnike, đake i seljake. I za to bili debelo plaćani”.
“Tužno je čitati ili doživljavati kako se sekularizam-laicizam ponovno agresivno obrušuje na vjeru, religiju, posebice katoličku. Mi se, međutim, kao vjernici zbog toga ne osjećamo ugroženima. I ne želimo se povlačiti pred spomenutim napadima. Koračati nam je, dakle, Ilijinim putem; makar i sa sviješću da nam je ‘kroz mnoge nevolje’ ploviti ovim svijetom. Kao subjekti povijesnih zbivanja osjećamo još veću obvezu i potrebu obrazlagati svakome tko nas zapita za razloge nade koja je u nama; te u zgodno i nezgodno vrijeme, javno i otvoreno svjedočiti za nauk koji nam je Isus po Crkvi povjerio. A on ima, ne samo vjersku, nego i opće humanu vrijednost”, istaknuo je biskup.
“Dok zahvaljujemo Bogu za 40 ljeta katoličke i hrvatske nazočnosti u ovom europskom velegradu, molimo Boga da snagom Njegove riječi i euharistije raste naša vjernička svijest i odgovornost. A ova godišnjica neka bude prigoda obnoviti naš krsni savez s Bogom i očitovati koliko volimo Crkvu koja nas je po krštenju rodila, svojim naukom odgojila, te Isusovim tijelom hranila”, poručio je biskup.
U prigodi jubileja 40. godišnjice pastoralnog djelovanja među Hrvatima katolicima u Ujedinjenom Kraljevstvu čestitke su uputili kardinali: Cormac Murphy-O’Connor, westminsterski nadbiskup u miru, Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, kao i Vinko Puljić, sarajevski nadbiskup.
U sklopu obilježavanja obljetnice HKM London priređena je dobrotvorna večera Britansko-hrvatskog društva kao i gostovanje klape “Bonace” iz Šibenika.
HKM London jedina je hrvatska katolička zajednica u Ujedinjenom Kraljevstvu. Uz pastoralni rad i čuvanje hrvatskog identiteta Misija dvaput godišnje izdaje časopis Most (The Bridge) čija je svrha povezivanje hrvatske katoličke zajednice, te hrvatskoga i engleskog kulturnog naslijeđa.