Rim, 10. 4. 2000. (IKA) – Ugledni dužnosnik Svete Stolice svećenik Riječko-senjske nadbiskupije mons. Milan Simčić proslavio je u nedjelju 9. travnja u crkvi Sv. Jeronima u Rimu 50. obljetnicu misništva. Prigodnu propovijed održao je rektor Zavoda mons. Jure Bogdan, koji se osvrnuo na plodnu i raznoliku pedesetogodišnju djelatnost toga hrvatskog svećenika, koji je tridesetak godina djelovao u raznim ustanovama Svete Stolice, postavši i podtajnikom Kongregacije za kler. Uz čestitku pape Ivana Pavla II. stigle su, između ostalih, i brzojavne čestitke predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, nadbiskupa riječko-senjskog Antona Tamaruta i splitsko-makarskog Ante Jurića te predsjednika BK BiH sarajevskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, kao i brojnih hrvatskih crkvenih uglednika. Mons. Simčić, kako je u čestitki istaknuo nadbiskup Tamarut, “svojom je ljubavlju i brigom, bez nekog službenog naslova, zastupao kod Svete Stolice i našu domovinsku Crkvu, a na osobiti način Riječko-senjsku nadbiskupiju. Svi su se hrvatski biskupi pri svom dolasku u Rim rado na Vas obraćali i tražili Vaše posredovanje kod raznih dikasterija Svete Stolice”.
Mons. Milan Simčić rođen je u Klani, nedaleko Rijeke, 21. lipnja 1926. Na papinskim sveučilištima u Rimu studirao je filozofiju i teologiju te se specijalizirao u diplomatskim znanostima, a doktorirao je iz prava na Papinskome lateranskom sveučilištu. Odmah nakon mlade mise uključio se u pastoralnu djelatnost za Hrvate koji su živjeli u vrlo teškim uvjetima raspršeni širom Italije. Zajedno s mons. Zorićem osnovao je i pastoralnu službu za hrvatske izbjeglice. Nekoliko godina kasnije ušao je u službu Svete Stolice i djelovao najprije u Kongregaciji za nauk vjere, a potom je vodio Katehetski odjel Kongregacije za svećenike, postavši kasnije i podtajnik te važne ustanove Svete Stolice. Mons. Simčić je uz redovitu službu u Vatikanu bio vrlo aktivan i na izdavačkom polju. Neko je vrijeme uređivao reviju “Novi život”. Objavio je i posebnu knjigu o povijesnom razvoju Riječke metropolije. Zajedno s mons. Krunoslavom Draganovićem surađivao je na skupljanju i objavljivanju dokumenata o Bleiburgu. Zbog posljednjeg poglavlja u toj knjizi, u kojem se navode optužbe protiv ondašnjih vodećih komunista za genocid i kršenje ljudskih prava, bio je stavljen na popis najtežih ratnih zločinaca za koje nije bio predviđeno pomilovanje. Vodio je i talijanski odsjek humanitarne udruge “Crkva u nevolji”, a kasnije je postao i potpredsjednik te međunarodne udruge. Uspostavom samostalne hrvatske države mons. Simčić uključio se u brojne pothvate za njezino međunarodno priznavanje. Bio je član Međunarodne hrvatske inicijative. Hrvatska mu je Vlada u više navrata odala veliko priznanje za njegove zasluge.