Zagreb, (IKA) – Na ovogodišnje jubilarno 50. međunarodno vojno hodočašće u Lurd od 20. do 27. svibnja hodočasti 2100 pripadnika Hrvatske vojske i policije. U hrvatskom izaslanstvu su vojni ordinarij Juraj Jezerinac, generalni vikar Josip Šantić, predsjednik Vlade RH Ivo Sanader, potpredsjednica i ministrica Jadranka Kosor, ministri Branko Vukelić, Berislav Rončević, Božo Biškupić i drugi visoki dužnosnici MORH-a, GSOS, MUP-a.
Geslo ovogodišnjeg hodočašća na kojem će se okupiti 150.000 sudionika iz šezdesetak zemalja je “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv 14,27)”.
Biskup Jezerinac vezano uz geslo, podsjeća kako je tu rečenicu Isus izrekao na Posljednjoj večeri. Sve je već bilo jasno, izdajnik je već dogovorio cijenu izdaje i samo čeka trenutak. Isus je svjestan da će njegova smrt biti nemili udarac za njegove prijatelje te da postoji mogućnost da se “stado” rasprši. Izvana je sve usmjereno kaosu. Ipak on govori o svome miru koji je ljudskim očima neprimjetljiv, ali stvaran. Taj mir ne želi reći da zlo nije zlo, ili da čovjek biti pasivan u strahotama koje se događaju oko njega. Taj mir želi istaknuti onu istinu koju će izreći sv. Pavao: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube” (Rim 8,28). To je ona istina koja nas vodi prema Lurdu. Vjerujemo da možemo nebeskoj Majci, koja nam je po zamisli svoga Sina darovana kao putokaz u našim svagdanjim nevoljama, doći sa svim svojim nemirima, sa svim našim strahovima i dilemama. Ona će nas dovesti svome Sinu, “jedinom spasitelju čovjeka”, koji će nam pružiti riječ nade – “Ne bojte se” jer “mir vam svoj dajem”! Mi koji znamo cijeniti mir, jer smo izlagali sami sebe da bi nam mir bio darovan, budimo na ovom hodočašću otvoreni riječima koje će nam Gospodin upućivati. Poput Isusove Majke budimo pozorni na poticaje Duha, da poput nje budemo nositelji mira koji će se dogoditi u nama po predanju Božjoj volji, ističe biskup Jezerinac.

Ove godine obilježava se 50 godina vojnog hodočašća u Lurd s međunarodnim karakterom. Prvo veće hodočašće čisto vjerskog i ujedno vojnog karaktera dogodilo se po završetku II. svjetskog rata, kada su nekoliko vojnih kapelana u poniznosti skupili vojnike razdijeljenih i zaraćenih strana te s njima hodočastili u Lurd u znaku pomirbe i mira. Pred likom Gospe Lurdske, koji je bio nježan kao Majka, ali i “snažan kao vojska na prvoj borbenoj crti”, to prvo mnoštvo vojnika prisjećajući se rata učiniše stvarnom iluziju o miru. Ujedno se počeše ostvarivati riječi proroka Izaije: “On će biti sudac narodima, mnogim će suditi plemenima koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda, nit se više učit ratovanju” (Iz 2,4). Od samog početka ovo je hodočašće bilo i ostalo otvoreno cijeloj Europi i cijelom svijetu. Nakon što su fizički i politički zidovi koji su žalosno dijelili europski kontinent pali, nakon pada komunizma na međunarodnom vojnom hodočašću sudjeluju Poljska, Mađarska, Češka i Ukrajina, a od 1993. i Hrvatska. Od lipnja 1999. godine Hrvatska je među 15 članica organizatora toga hodočašća. Djelatno sudjelovanje naše vojske i policije pri organizaciji, provedbi i sveukupnom slavlju obogaćuje druge narode, a nama otvara vrata europske zajednice, koja želi na kršćanskim temeljima biti ujedinjena i tako jačati povjerenje i mir vojski svijeta na iskustvu Lurda. Ovo hodočašće želi potvrditi sva ona lijepa iskustva Lurda: traženje Boga, obnova života, jačanje vjere i odgovornosti u današnjem svijetu.
Hodočašća su u pastorizaciji hrvatske vojske i redarstvenih snaga jedan od važnijih vidova. Ona se obavljaju na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na regionalnoj razini hodočasti se u poznata marijanska svetišta. Na nacionalnoj razini Hrvatska vojska i policija hodočasti svake godine na prvu nedjelju u listopadu u nacionalno svetište u Mariju Bistricu. Pastoral hodočašća ima svoj sadržaj prije, u tijeku i poslije hodočašća. Prije hodočašća održavaju se kateheze u svezi s hodočašćem. Za vrijeme hodočašća slavljenjem sakramenta pomirenja, mise i križnog puta nastoji se što dublje doživjeti stvarnost vjere. Poslije hodočašća kroz katehezu i život u zajednici nastoji se živjeti od hodočašća.