Istina je prava novost.

50. OBLJETNICA BISKUPSTVA MONS. JOSIPA PAVLIŠIĆA

Riječka metropolija i grad Rijeka priredili su 11. i 12. siječnja prigodnu akademiju i misu zahvalnicu u povodu svečane proslave zlatnog jubileja umirovljenoga riječko-senjskog nadbiskupa Josipa Pavlišića.

Rijeka, 12. 1. 2002. (IKA) – Riječka metropolija i grad Rijeka priredili su 11. i 12. siječnja prigodnu akademiju i misu zahvalnicu u povodu svečane proslave 50. obljetnice biskupstva umirovljenoga riječko-senjskog nadbiskupa Josipa Pavlišića.
U Guvernerovoj palači u Rijeci 11. siječnja, večer uoči obilježavanja zlatnoga biskupskog jubileja nadbiskupa Pavlišića, riječka nadbiskupija i grad Rijeka priredili su svečanu akademiju. Uz prigodni kulturno-umjetnički program, pozdrave i čestitke slavljeniku, predstavljena je knjiga “Istini i ljubavi – zlatni biskupski trag mons. Josipa Pavlišića”, koju je u povodu njegove 50. obljetnice biskupstva tiskala Riječka nadbiskupija. Na svečanoj akademiji nazočili su, uz domaćine riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i gradonačelnika Rijeke mr. Vojka Obersnela, visoki crkveni dostojanstvenici i predstavnici državnih i lokalnih vlasti. Uz predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, bio je i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi i petnaestak biskupa iz Hrvatske i Slovenije. Uz potpredsjednika Vlade Slavka Linića, na svečanoj akademiji bio je i župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, te brojni prijatelji, poznanici i građani Rijeke i okolice.
O dugogodišnjem životu, svećeničkom i biskupskom pozivu nadbiskupa Pavlišića, o mnogim velikim djelima koje je učinio za dobro Crkve i Božjeg naroda, poglavito na prostorima Primorja, Like, Gorskog kotara i Istre u teškim vremenima tijekom i poslije II. svjetskog rata, progovorili su predstavnici riječke Crkve, civilnih vlasti i prijatelji. Nadbiskup Devčić istaknuo je da se za nadbiskupa Pavlišića mogu primijeniti riječi iz Evanđelja “…nije došao da bude služen, nego da služi…” (Mt 20, 28). “U izvršavanju onoga što Vam je svećenička, biskupska i domoljubna dužnost nalagala, nikakve Vam žrtve nisu bile teške. Kad je zbog toga trebalo i život riskirati, niste se dvoumili ili oklijevali. Vi niste bili među onima kojima je svojstveno povlačiti se ili bojažljivo taktizirati, nego ste uvijek mudro i hrabro išli naprijed. Bez požrtvovnog rada Vas i Vaših suradnika u Pazinskom sjemeništu, naša bi Crkva bila bez brojnih svećenika i desetak biskupa, a narod i društvo bez nekih istaknutih znanstvenih i kulturnih djelatnika, koji su izišli iz tog sjemeništa. Bez Vašeg kontinuiranog nastojanja oko novih duhovnih zvanja, naši bi svećenički redovi bili rjeđi. A da nije bilo Vaše čelične odlučnosti, kojom ste stajali sam naspram svima, vjerojatno danas u Rijeci ne bi postojali ni Bogoslovsko sjemenište, ni Teologija. Bez Vaše vizije i pomoći, nekim našim svećenicima ne bi bilo omogućeno daljnje školovanje, a našoj bi mjesnoj Crkvi u Rijeci i Gospiću danas nedostajali prostori nužni za djelovanje. Zahvaljujući Vašim graditeljskim sposobnostima i umijeću da za svoje projekte isprosite i nađete sredstva, puno je razrušenih objekata obnovljeno, novih sagrađeno, a vjerska i kulturna baština spašena od propasti. A što je najvažnije, bez Vaše pastirske brige za narod, mnogi bi u teškim prilikama u kojima su živjeli, ostali bez utjehe i nade, koju ste im Vi, kao Kristov poslanik i iskren domoljub i čovjekoljub, donosili i svjedočili”, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Riječki gradonačelnik mr. Obersnel čestitao je nadbiskupu Pavlišiću uime građana Rijeke, istaknuvši njegove zasluge za izgradnju i obnovu brojnih crkvenih ustanova u Rijeci i širom nadbiskupije, zbog čega je i 1992. godine dobio nagradu grada Rijeke za životno djelo. Gradonačelnik Obersnel istaknuo je i zaslugu nadbiskupa Pavlišića za suradnju i prijateljstvo Rijeke i grada Neussa u Njemačkoj. “Mons. Pavlišića narod Istre, Primorja i Like pamti ponajprije po njegovu direktnom, toplom ljudskom kontaktu s pukom, koji je u teškim vremenima iza II. svjetskog rata ljudima mnogo značio. Biskup na biciklu i s naprtnjačom na leđima koji neumorno služi ljudima širom Hrvatske šireći bezgraničnu ljubav i vjeru, postao je legenda. Zato nije slučajnost što je naziv knjige, posvećen njegovoj pedesetoj obljetnici biskupstva, upravo, neumorni trag”, rekao je, između ostaloga, mr. Obersnel.
Nadbiskupu Pavlišiću čestitke je uputio i predstavnik grada Neussa Karl-Josef Uhe, nadbiskupov prijatelj i suradnik kroz gotovo 40 godina.
Knjigu “Istini i ljubavi“ predstavili su gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović i mons. Milan Simčić. Knjigu su uredili nadbiskup Devčić i generalni vikar Riječke nadbiskupije mr. Emil Svažić, a sačinjavaju je dva dijela. U prvom dijelu pod nazivom “Uspomene” nadbiskup Pavlišić iznosi svoja sjećanja od djetinjstva do 1986. i 1987. godine kad je tekst do kraja formuliran, a pisan je za nadbiskupijski list “Zvona”, u kojem je izlazio u nastavcima. Potom slijede “Poruke” i “Razgovori” u kojima su propovijedi nadbiskupa Pavlišića u raznim prigodama i razgovori zabilježeni u katoličkim novinama. U drugom dijelu knjige su sjećanja i dojmovi suradnika, prijatelja i poznavatelja nadbiskupa Pavlišića. U povodu 50. obljetnice biskupstva slavljeniku je nadbiskup Devčić darovao knjigu “Istini i ljubavi”, a gradonačelnik mr. Obersnel zlatnik s likom Gospe Trsatske.
Na kraju je svima svoju zahvalnost izrazio nadbiskup Pavlišić: “Građanska mi je i crkvena dužnost bila kroz cijeli život raditi u okviru mojih skromnih sposobnosti za dobro svih ljudi, koji se diče časnim imenom čovjeka. A sada kada više nisam aktivan, znam da mi ostaje obveza djelovati i moliti za svako dobro ljudi u vremenu i u vječnosti. Jamčim vam, uz puno poštovanje i zahvalnost na vašoj pozornosti, da ću nadalje biti vjeran Istini i Ljubavi, koje sam preuzeo kao lozinku svoga života i rada.”
U katedrali Sv. Vida u Rijeci u subotu 12. siječnja svečanom koncelebriranom misom obilježen je zlatni biskupski jubilej nadbiskupa Pavlišića. Svečano misno slavlje predvodio je slavljenik nadbiskup Pavlišić zajedno nuncijem Einaudijem, predsjednikom HBK nadbiskupom Bozenićem, brojnim nadbiskupima i biskupima iz Hrvatske, Slovenije i Austrije, te s oko stotinu svećenika Riječke metropolije. Uz predstavnike državnih, županijskih i gradskih vlasti na misnom slavlju su bili brojni vjernici iz grada i okolice, Istre, Njemačke, Austrije.
U pozdravnoj riječi nadbiskup Devčić je istaknuo: “Dok se danas s Vama radujemo, dok Vama zahvaljujemo i dok s Vama Bogu kličemo pjesmu zahvalnu, u Vašemu duhovnom liku gledamo svu našu trpeću i svjedočku Crkvu vremena koje se poklapa s Vašim svećeničkim i biskupskim djelovanjem. U Vama iskazujemo poštovanje, priznanje i zahvalnost brojnim našim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima koji su poput Vas, u danima velike tjeskobe, predano žrtvovali, trpjeli i izgarali za Crkvu Božju u našem narodu, svima koji podniješe ‘nevolje velike’. Danas možete sa sv. Pavlom reći: ‘Dobar sam boj bio…’.“
Na misi je propovijedao biskup Bogović, koji je bio nazočan na biskupskom ređenju nadbiskupa Pavlišića u Pazinu 1952. godine. U propovijedi je biskup Bogović opisao lik nadbiskupa Pavlišića, biskupa koji se nije stidio svoga seljačkog porijekla, biskupa radnika, graditelja, vjernika, biskupa bliskog malom, svakodnevnom čovjeku. “Nadbiskup Pavlišić nije imao samo vizije i strategije, on je s izrazitim osjećajem za praktičnost radio da se izgrade pretpostavke za ostvarivanje tih vizija. Ako je tražio od vjernika da se okupljaju na nedjeljnim misama, radio je zdušno na tome da im se obnove crkve; poticao je župnike da budu trajno na raspolaganju vjernicima, ali im je pomagao da urede župne stanove; tražio je da biskupski uredi rade savjesno svoj posao, ali je zato proširio biskupsku kuriju; govorio da se svećenici bave knjigom, ali je i uređivao knjižnice; isticao potrebu da se pojača rad na duhovnim zvanjima, ali je gradio i sjemeništa. Svakome tko je volio rad, pobrinuo se da mu se to omogući i olakša. Nije mu osobno bilo teško prihvatiti se manualnog posla, niti ‘torbariti’ po biskupiji i po svijetu, pored svega što je time kod mnogih izazivao podsmjeh, a katkada i porugu. I pored toga, on je nenamješteno uspijevao uvijek lijepo govoriti o drugima; tražio je kod svakog onu ljepšu stranu s koje je lakše vidjeti pozitivne osobine. U činjenici da se on svugdje znao saginjati do svakog čovjeka i do njegovih radosti i tjeskoba nalazimo i ključ njegova domoljublja. Često je znao reći da se u Lici i Kordunu najbolje nauči što znači biti Hrvat. Kada se život i djelo dječaka, đaka, bogoslova, svećenika, biskupa Josipa Pavlišića sagleda u cjelini, on je jedna značajna humana i evanđeoska poruka današnjem svijetu, pa treba učiniti da ona bude što bolje shvaćena i prihvaćena”, poručio je biskup Bogović.
Nakon misnog slavlja svoje čestitke izrazili su nuncij Eiunaudi, koji je ujedno pročitao i čestitku Svetog Oca upućenu nadbiskupu Pavlišiću u povodu zlatnog jubileja, nadbiskup Bozanić uime Hrvatske biskupske konferencije, potpredsjednik Vlade i predsjednik državne Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić, porečko-pulski biskup Ivan Milovan uime matične biskupije, vlč. Nikola Uravić uime svećenika Riječke nadbiskupije, Marija Gracia Frank uime vjernika talijanske manjine u Rijeci, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Rogić uime vjernika i svećenika te biskupije, te inž. Srđan Škunca uime vjernika laika Riječke nadbiskupije.
Prije nego što je podijelio svoj biskupski blagoslov, nadbiskup Pavlišić svima je izrazio svoju zahvalnost, te je između ostaloga rekao: “Bog mi je u životu bio predobar svojim milostima. Vi ste tome doprinosili vašom vjerom, vašim radom i vašim žrtvama. Hvala Bogu, hvala Majci Božjoj, hvala onim brojnim dobrotvorima koji su neočekivanom, širokogrudnom dobrotom zalijevali moje svećeničko djelovanje kroz 64 godine i biskupsko kroz proteklih 50 godina”.
Nadbiskup Josip Pavlišić rođen je u seljačkoj istarskoj obitelji u župi Stari Pazin 18. prosinca 1914. godine. Za svećenika je zaređen 2. travnja 1938. godine, dok je za biskupa zaređen 13. siječnja 1952. godine u crkvi Sv. Nikole u Pazinu. Od 1990. godine svoje umirovljeničke dane provodi u Nadbiskupijskom domu u Rijeci.