Essen, (IKA) – Svečano misno slavlje u povodu 50. obljetnice postojanja Hrvatske katoličke misije Essen pod geslom “Gospodine, Ti si nada narodu svome!” slavljeno je 3. prosinca u crkvi Sv. Tome Mora u Essenu, u kojoj se Hrvati okupljaju na središnje nedjeljno misno slavlje. Misu u punoj crkvi predvodio je izaslanik hrvatskih biskupa iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine prelat Vladimir Stanković zajedno s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josipom Bebićem, voditelj HKM Essen Stjepanom Penićem, župnikom njemačke župe sv. Petra u Oberhausenu Markom Bralićem, domaćim njemačkim župnikom Hermanom Josefom Van Akenom te župnikom njemačke župe sv. Rafaela Rainerom Tolksdorfom.

Sve je na početku pozdravio vlč. Penić, kazavši kako HKM Essen predstavljaju svi vjernici Hrvati katolici koji žive u Essenu i koji govore hrvatskim jezikom. “Godine 1956. počela se okupljati zajednica Hrvata katolika u ovom gradu. Ovdje se pedeset godina slavi misa na hrvatskom jeziku. Isto toliko dugo krste se naša djeca na krsnom studencu u ovoj crkvi. Time se oblikuje zajednica koja se zove Crkva. Mi danas slavimo našu vezu s Bogom koja se uspostavila preko Isusa Krista snagom Duha Božjega. Dolazimo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je naša domovina”, istaknuo je vlč. Penić, zaključivši kako će misija živjeti sve dok bude mladih koji će se okupljati i moliti na hrvatskom jeziku, a na tu je nakanu i služeno misno slavlje. Prelat Stanković u propovijedi je istaknuo kako je prije pedeset godina u Essenu osnovan pastoralni centar u kojemu je zagrebački svećenik Franjo Lodeta nastojao riječi nadbiskupa Franje Kuharića napisane u Uvodnoj riječi iseljeničkog molitvenika – pjesmarice “Slavimo Boga” provesti u praksu među Hrvatima (nad)biskupija Koeln, Aachen i Muenster, a kasnije i u novoosnovanoj biskupiji Essen. Kardinal Kuharić napisao je: “Ostavljajući rodni dom i domovinu, svaki vjernik zna što mu znači vjera u novim prilikama života. Ona ga neraskidivo povezuje sa svima dragima koji su ostali kod kuće. Povezuje ga s njegovom duhovnom baštinom, povezuje ga s Crkvom u domovini i u svijetu. Vjera mu je svjetlo i uporište da sačuva svoju ljudskost, svoje dostojanstvo i da ostane vjeran baštini pradjedova koji su uzvjerovali u Isusa Krista, Boga i Spasitelja. Neka ova knjiga Slavimo Boga bude dragocjena u ruci naših vjernika da sačuvaju vjeru i da ostanu Božji ljudi predajući i svojoj djeci baštinu bogoljublja, čovjekoljublja i rodoljublja”.

“Zbog očuvanja i razvijanja među hrvatskim političkim emigrantima i poslije među brojnim radnicima tih triju vrijednosti: bogoljublja, čovjekoljublja i rodoljublja, došli su o. Danijel Mihatov i Stjepan Penić, Služavke Malog Isusa i socijalni radnici u Essenu, a jednako tako i u ostalim misijama u Ruhrskom području. Sa spremnošću njemačkih crkvenih vlasti da pomognu hrvatskim katolicima u tom dijelu Njemačke i s dolaskom hrvatskih pastoralnih i socijalnih djelatnika, s početkom prije pedeset godina hrvatska je dijaspora bila spašena”, istaknuo je prelat Stanković, dodavši kao što se prorok Jeremija zauzimao za izraelsku dijasporu u Babilonu i Egiptu, tako se za novovjeke proroke, dušobrižnike i sve koji im pomažu, odnosno ono što se zove hrvatska inozemna pastva, može se slobodno reći da spašavaju taj naš narod. Opasno i pogubno nije bilo samo nakon II. svjetskog rata kad smo u ruhrskim rudnicima imali Hrvate političke izbjeglice, nego i u tijeku toga rata kad je isto ovdje u Essenu bio dušobrižnikom za desetak tisuća hrvatskih radnika zagrebački svećenik dr. Vilim Nuk, kojega je u Njemačku poslao nadbiskup Stepinac, jer je u doba Hitlerova Reicha u Njemačkoj bilo na radu oko sto tisuća hrvatskih radnika. Da, Crkva je spašavala hrvatsko iseljeništvo u tijeku II. svjetskog rata, nakon rata i u vremenu radnika na privremenom radu u inozemstvu, kazao je. “Kad su se i hrvatski iseljenici našli u svojoj hrvatskoj dijaspori, koliko im je, od početka, trebalo ljubavi i solidarnosti, najprije u samoj obitelji, a onda u rodbinskim odnosima i međusobno i to u jednoj novoj sredini gdje vlada demokratski pluralizam mišljenja, pa su otkrili ne samo da su došli iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, nego da su odanle donijeli i različite običaje, drukčije dijalekte, narodne pa čak i različite crkvene pjesme, a ovdje su našli pripadnost različitim političkim opcijama i strankama. Posebno se u početku uočilo izvjesno nepovjerenje između starijih tzv. političkih emigranata i tzv. “pasošara” koji su s jugoslavenskom putovnicom masovno dolazili na rad upravo u Ruhrsko područje. Tu su našli Katoličku crkvu koja im je na njihovu hrvatskom jeziku čitala riječi sv. Pavla Solunjanima: ljubite se među sobom! Molitva, vjera u Boga, nastojanje oko svetosti, vršenje Božjih zapovijedi, nedjeljna misa, ispovijed i pričest, nastojanje oko pravog kršćanskog života sve to olakšava i ljubav i slogu među sunarodnjacima i prema većinskom narodu. To je najvažniji razlog zašto Crkva po svem svijetu osniva etničke nacionalne župe i misije. Prvenstveno zato je prije pedeset godina osnovana i ova misija u Essenu. Prije pola stoljeća u Njemačkoj je takvih misija bilo pet-šest, da bi ih se zatim osnovalo još osamdesetak, a broj hrvatskih svećenika premašio je stotinu”, kazao je prelat Stanković.

“Nažalost su se i mnogi naši ljudi poveli za domaćim stanovništvom kojemu je životna filozofija bila: važnije je imati nego biti. To je načelo suvremenog kapitalizma: imati, stjecati, akumulirati kapital, graditi kuće, stanove, nabavljati uvijek nove automobile, imati velike novčane pologe u bankama, imati dionice, uživati u jelu, alkoholu i drogama, prepustiti se seksualnom iživljavanju. Tome služe i mediji novinarski i elektronski, takva je i politika, takvom shvaćanju robuju i međunarodne institucije. Biti pošten, iskren, human, skroman, vjeran, biti čovjek – to je manje važno. To što sada svom silinom prodire iz globalističkog Zapada u Hrvatsku i sve druge tranzicijske zemlje, takve ideje, shvaćanja, medijska agresija koja propagira najliberalnije ideje, s tim i takvim Zapadom naši su se iseljenici na ovim područjima susretali prije pedeset, dvadeset, deset godina – i danas. Crkva – i ona opća na čelu s Papom, i naša hrvatska na čelu s biskupima, i ova u inozemstvu stalno ponavlja Isusove riječi: Pazite na sebe da vam srca ne otežaju!”
Na kraju je prelat Stanković kazao kako je ovo dan kada moramo izraziti zahvalnost najprije dobrom Bogu za sve milosti koje je kroz pedeset godina slao hrvatskim vjernicima u ovoj misiji; Zagrebačkoj nadbiskupiji koja je slala i Essenskoj biskupiji koja je primala svećenike misionare; zagrebačkim svećenicima Vilimu Nuku, Franji Lodeti i Stjepanu Peniću, hrvatskim trećorecima i posebno o. Danijelu Mihatovu i drugim hrvatskim svećenicima na tom području; svim Služavkama Malog Isusa koje su tu djelovale kroz 46 godina, posebno pastoralnim suradnicama, essenskom Caritasu i socijalnim radnicama i radnicima, a dužna hvala ide svemu narodu Božjem hrvatskom koji je do današnjeg dana ostao lojalan i vjeran toj misiji; te svima koji su omogućili susret proslave njezine 50. obljetnice.
Provincijalka Družbe služavki Malog Isusa Magda Borovac kazala je kako je to prigoda sjetiti se i prvih sestara te družbe koje su došle iz Hrvatske u Njemačku prije 46 godina, a danas ih je u Essenu dvanaest. Misno slavlje uveličao je zbor liječnika pjevača “Medici cantores” iz Zagreba. U subotu 2. prosinca zbor liječnika održao je svečani adventski koncert u povodu 50. obljetnice misije.