Dubrovnik, (IKA) – Umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Jozo Njavro proslavio je u nedjelju 3. srpnja u crkvi Sv. Andrije na Pilama 50. obljetnicu pastoralnog rada u Dubrovačkoj biskupiji i 25 godina djelovanja u župi sv. Andrije, gdje provodi i svoje umirovljeničke dane.
Misno slavlje u crkvi Sv. Andrije predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić, a na kraju slavlja biskup je blagoslovio i novouređeni Pastoralni centar župe sv. Andrije koji se nalazi u kući blizu župne crkve, i na čijem prvom katu i u potkrovlju će se sada moći održavati različiti sadržaji potrebni župnoj zajednici. Večer uoči slavlja u subotu 2. srpnja predstavljena je knjiga don Joze Njavre “Putevi života”, objavljena u vlastitoj nakladi.
Na misi su se, uz brojne vjernike i slavljenikovu rodbinu, okupili svi svećenici župe, upravitelj don Stanko Lasić i župni vikari don David Pahor i don Marin Lučić, a koncelebrirao je i don Mirko Maslać, svećenik iste generacije svećenika iz koje je i slavljenik Njavro.
Zahvalivši slavljeniku za njegov pastoralni rad u Dubrovačkoj biskupiji i posebno župi sv. Andrije, biskup Uzinić je skrenuo pozornost na činjenicu kako je don Jozo, poput dvanaestorice apostola u pročitanom evanđeoskom ulomku, došao u taj grad i župu koji su ga primili i navješćivao Isusovu poruku o dolasku Kraljevstva Božjega. Sada je prigoda i da mu se za to dugogodišnje djelovanje zahvali, rekao je. “Što je drugo naše svećeničko djelovanje nego djelovanje u korist onih kojima smo od Gospodina poslani kako bi njihova imena bila upisana u Gospodinovu knjigu, bila upisana na nebesima”, istaknuo je biskup.
Kroz primjer don Joze, koji nije rođen i izrastao u ovoj biskupiji nego je pozvan i poslan iz druge biskupije da djeluje uime Gospodnje u Dubrovačkoj biskupiji, a još ima takvih svećenika, biskup je skrenuo pozornost na gorući problem nedostatka domicilnih svećenika. “Primjer don Joze pokazuje ono što je trajno prisutno u ovoj biskupiji, a to je da uvijek ponovno imamo potrebu da nam dolaze drugi da bismo bili ‘dvanaestorica’. Godinama već, pa i od don Jozina vremena, nismo imali dovoljno onih koji bi iz naših redova bili uključeni u tu ‘dvanaestoricu’. Zahvalni smo svima onima koji su dolazili! Ali istovremeno dok njima zahvaljujemo dužni smo se propitati što je to s nama. Zašto Gospodin u ovoj biskupiji nije uspijevao i ne uspijeva naći dovoljan broj onih koji će biti poslani kao njegova dvanestorica u ovu biskupiju? I ne samo u ovu biskupiju nego i u misije ad gentes, drugim narodima, poput misionara koji će se sljedećeg tjedna okupiti iz svih krajeva svijeta u Dubrovniku. Zašto mi nemamo onih koji bi iz naše biskupije pošli u Isusovo ime u druge biskupije, krajeve, u druge narode”, upitao se biskup.
Citirajući Isusove riječi: “Žetva je velika, a radnika je malo”, dubrovački biskup rekao je kako je problem u biskupiji i u tome što “nema među nama dovoljno onih koji bi mu se stavili na raspolaganje kao radnici”. Kao razloge za to naveo je mogućnosti da “mi u našoj biskupiji ne molimo dovoljno” Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju ili da, ako i molimo, onda molimo da nam dođu iz drugih biskupija, a nismo spremni staviti sebe na raspolaganje. “Nismo spremni sebi posvijestiti da se ono Gospodinovo ‘Idite!’ ne odnosi na nekog drugog, nego da se odnosi na nas! Problem je s nama, s onim našim biti svjesni. Nas, našu djecu, osobe među nama Gospodin također šalje s onim ‘Idite!'”, rekao je. Možda je problem i s nama koji smo došli u ovu biskupiju poput ‘dvanaestorice’, nastavio je biskup, to što nismo na dovoljan način ušli u vaš mentalitet, što se nismo na dovoljan način uključili u život ove biskupijske Crkve, što se nismo suživjeli s vama.
U don Jozinu slučaju, dodao je biskup, to ipak nije tako. Kroz svoje djelovanje on se suživio s ovom zajednicom i njezinim mentalitetom te je s vremenom postao jedan od vas. Don Jozo je jedan od takvih primjera, a ima i drugih. Potom je biskup Isusovo poslanje ‘dvanaestorice’ povezao s njegovim poslanjem sedamdeset i dvojice učenika, koje Isus također šalje, a koje pokazuje da nisu samo svećenici i biskupi poslani, nego da su svi kršćani poslani. Poslanje ‘dvanaestorice’ je više svojstveno svećeničkom i redovničkom pozivu, dok je poslanje ‘sedamdeset i dvojice’ univerzalno. “Svi smo poslani, nema kršćanina koji nije poslan. I svima smo poslani. Nema čovjeka na kugli zemaljskoj kojemu mi kršćani, baš zato što smo kršćani, nismo poslani navješćivati radosnu vijest Evanđelja”, ustvrdio je dubrovački biskup. Ponovivši Isusove riječi kako je žetva velika, a radnika malo, biskup Uzinić upitao se “kako je moguće da je to tako ako se u našem gradu gotovo 90% stanovništva deklarira katolicima i ako smo svi kao kršćani pozvani”. Moleći Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju treba i sebi posvješćivati “da smo mi ti radnici, na svom mjestu i ulozi poslani u njegovo ime navješćivati Radosnu vijest svakom čovjeku, bez obzira hoćemo li biti odbačeni ili nećemo”. Isusovo “Idite” se odnosi na sve.
Objašnjavajući moguće razloge zašto u Dubrovačkoj biskupiji nije bilo ni one ‘sedamdeset i dvojice’ svjesnih i spremnih za vršenje svoga poslanja, biskup je spomenuo i nedostatak prikladnog prostora u biskupiji “u kojima bi se ‘dvanaestorica’ družila s onom ‘sedamdeset i dvojicom’ i pripremali ih da bi mogli izvršiti svoje poslanje”, u kojima bi se mogla odvijati međusobna interakcija kroz vjeronauk, susrete, djelovanje različitih župnih skupina. Nije Gospodin ovu ‘sedamdeset i dvojicu’ prvi put susreo i rekao im “Idite”, ne, on ih je kroz dvije-tri godine pripremao, ustvrdio je biskup Uzinić. Spomenuo je i specifičnost ove župne zajednice koja, premda nije imala prikladnog prostora, “imala je ovu ‘sedamdeset i dvojicu’ u različitim molitvenim zajednicama, među neokatekumenima, u obiteljskoj zajednici”, koji su se okupljali i nešto radili. Izrazio je nadu da će im novi prostori pomoći u njihovom poslanju.
Župnik Lasić je na kraju zahvalio slavljeniku na svemu što je činio, istaknuvši želju da ta župa i ubuduće bude okupljalište mladih i mladih obitelji, koji već tu imaju svoje programe. Prigodne recitacije slavljeniku u povodu njegovih jubileja recitirala su djeca iz obitelji koje se redovito okupljaju u ovoj crkvi. Uime cijele zajednice župnik Lasić predao je slavljeniku Papin blagoslov, pristigao za tu prigodu iz Vatikana, a dugotrajnim pljeskom vjernici su izrazili zahvalnost dugogodišnjem župniku. Darove su mu uručile i vjerničke skupine, a uime Grada Dubrovnika dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić.
A slavljenik Njavro zahvalio je Bogu, svojim roditeljima, odgojiteljima i svima s kojima je tijekom svog dugog svećeničkog djelovanja surađivao na Božju slavu i dobrobit ljudi. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor, a mladi očevi i majke čitali su čitanja i molitvu vjernika. Radove na Pastoralnom centu župe sv. Andrija je izvela tvrtka “CON TEH d.o.o” po nacrtu Stijepa Butijera.