Dubrovnik, (IKA) – U povodu 50. obljetnice smrti dubrovačkoga biskupa Pavla Butorca u utorak 22. studenoga misu u dubrovačkoj katedrali predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić.
Podsjetivši kratko na životni put blagopokojnog biskupa Butorca, biskup Uzinić istaknuo je njegov impresivni i svestrani znanstveni rad, o čemu je pisao dr. Jordan Kuničić. Važna su tako njegova filozofsko-kulturna djela, u kojima se isticao „kao veoma osjetljiv registrator, ali i sudac zbivanja svoga vremenskog trenutka”, zanimao ga je čovjek bilo koje rase i civilizacije, a bio je osobito sklon slavenstvu te je u budućnosti svijeta proricao veliku ulogu Rusije.
Među njegovim teološko-hagiografskim djelima posebice se ističu ona iz područja mariologije iz kojih se vidi da je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Premda dosta ‘visoke’ njegove propovijedi su vjernicima bile prihvatljive jer su bile iz srca izgovorene.
Njegova povijesna djela obuhvaćaju djela iz bokokotorske i dubrovačke povijesti, a ima i posebni opus djela s područja mistike te raznih drugih djela poput onih ideološke problematike, kritike umjetnosti, duhovnog života itd. Preveo je s latinskog na hrvatski jezik djelo Marka Marulića „Kako ćeš dobro i blaženo živjeti”.
Najpoznatije njegovo djelo, kruna njegovog znanstvenog rada, je „Problem kulture” (1966.), u kojem je „ostavio dušu jednog eminentnog hrvatskog rodoljuba i katoličkog svećenika i biskupa, ali se istovremeno izdigao iznad svojih nacionalnih i vjerskih osjećaja i kao građanin svijeta objektivno i s ljubavlju promatrao prošlost i sadašnjost problema čitavoga svijeta” (F. Franić). Biskup Butorac sve je to postigao kao amater, odnosno vlastitim trudom i plemenitom intelektualnom ambicijom, a ne kao školovani znanstvenik jer za to nikada nije imao mogućnosti.
Njegov biskupski i pastirski život nije još dovoljno istražen, ali se može reći da je svoju službu vjerno i hrabro vršio kroz 26 godina u teškim vremenima II. svjetskog rata i poraća, rekao je biskup Uzinić.
Poznato je da je pisao predstavke s još šestoricom biskupa ondašnjoj vlasti vezano za vjeronauk ili prigovarajući npr. što se vojska smjestila u biskupsko sjemenište u Splitu ili zbog otimanja crkvenih knjiga. „To ga predstavlja kao hrabrog pastira koji je nastojao, zajedno s drugim biskupima tadašnje Jugoslavije, braniti svoje stado i zalagati se za prava Crkve”, istaknuo je mons. Uzinić te podsjetio kako se i danas među dubrovačkim svećenicima prepričavaju anegdote o njemu.
Biskup Butorac bio je čovjek sa svojim vrlinama, ali sigurno i sa svojim manama i zbog toga na ovom misnom slavlju želimo moliti za pokoj njegove duše i da mu Gospodin oprosti, nastavio je biskup Uzinić te dodao da je kao kršćanin, vjernik, svećenik, biskup Butorac ispovijedao i propovijedao vjeru da naš život ne prestaje na zemlji nego se nastavlja u vječnosti.
Razmišljajući i o svom kraju, i potaknuti misnim čitanjima, želimo naučiti da nije važno kada će biti kraj i da je potrebno živjeti kao da je kraj danas. Biskup Butorac je na Gospu od zdravlja slavio misu, a dan kasnije je bio pridružen nebeskoj Crkvi.
Na misi za pokojnog dubrovačkog biskupa, koji je u svoje vrijeme također slavio mise u svetištu katedrale s baroknim oltarom, koncelebrirali su generalni vikar mons. Petar Palić, ravnatelj Arhiva Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić i ispovjednik u katedrali don Ivan Penava. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi.
Blagopokojni dubrovački biskup Pavao Butorac rodio se 26. ožujka 1888. godine u Perastu. Gimnaziju je pohađao u Kotoru, teologiju u Zadru, a svećenikom Kotorske biskupije postaje 17. srpnja 1910. godine. Tri godine je upravljao župom u Dobroti, a potom je bio kateheta u Kotoru, Zadru, Splitu, te ponovno u Kotoru. Za kotorskog biskupa posvećen je 6. veljače 1938. godine te je Kotorskom biskupijom upravljao do 1960. godine.
U veljači 1940. godine kotorski biskup Butorac imenovan je apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije. Tu službu je do 1944. obnašao iz Kotora, a onda je preselio u Dubrovnik. Godine 1950. postao je rezidencijalnim dubrovačkim biskupom, a za Kotorsku biskupiju postao je apostolskim upraviteljem. Od godine 1960. ostaje samo dubrovački biskup.
Bio je plodan teološki pisac, pa ga je 1964. Rimokatolički bogoslovni fakultet počastio titulom “doctor honoris causa”, što nije bila formalnost i kurtoazija nego „potpuno objektivno i zasluženo priznanje jednom od najlucidnijih duhova u hrvatskom kleru njegova vremena”. Umro je 22. studenoga 1966. godine te je pokopan na Dančama.